Oni koji još nijesu bili na mojem matičnom blogu, još ne znaju po kojem principu ga pišem, pa evo vrlo kratkog uvoda: svaki put kad napišem post, "nabacim" neko drugo lice. Nekad je ono ozbiljno, čak filozofsko, nekad je čista "šega", nekad iskazujem osjećaje, nekad jednostavno neopterećeno lutam mislima, nekad napišem pjesmu... Nema strogog pravila. Jedino pravilo je da šaram i sa temama, i sa stilom.

Tako sam maločas napisao novu priču, o tome kako neke smiješne stvari možda i nijesu toliko smiješne kako se čine, i u stvari je za žaliti što su ljudi postali toliko otuđeni da ne razumiju (pa i ismijavaju) tuđe namjere, i ne cijene njihove čak i plemenite pokušaje. Jeste li i vi postali otuđeni? Provjerite u postu Danas sam... otuđen.

Dragi moji (budući) prijatelji, evo mene malo i kod Vas. Cijela priča je krenula na inicijativu jednog kolege-blogera na blog.hr, da u interesu bolje međusobne komunikacije otvorimo blogove i u susjednim zemljama u kojima nas bez problema razumiju (ako i ne što, ali barem ono kako govorimo...). Ja sam, eto, Vojvođanin koji živi u Zagrebu, a u korijenima imam još svašta toga - pola Evrope. Iako nemam crnogorske krvi, imam nešto što dijelim sa vašom malom, ali ponosnom zemljom: još od malih nogu su me roditelji odgajali da cijenim "čojstvo i junaštvo". Zato sam posebno ponosan što imam mogućnost i kod vas otvoriti blog, i podijeliti koju misao sa vama :)

Obzirom da će mi (barem u početku) biti mali problem odjednom održavati sve te blogove, za sada će na njima biti tek kratki uvodi u teme koje ću objavljivati na svom matičnom blogu (1000lica.blog.hr).

Eto, za početak toliko, i nadam se ugodnom druženju! :))