Često sjajni bendovi ostanu potpuno nezamijećeni iz razloga što dolaze iz male sredine a ne npr iz Beograda,Zagreba,Sarajeva..
Evo slučajno(a kako drukčije) ih poslušah a onda i nabavih sve što su snimili i moje skromno mišljenje da je to nešto najbolje snimljeno sa prostora 'bivše' nam države u posljednjih 20-ak godina..
Evo moj skromni doprinos da netko možda i u Crnoj Gori se zainteresira za ovaj sjajni bend i njihovu što genijalnu što orginalnu muziku..
Opisat što oni sviraju ja naprosto ne bih mogao..Mješavina nekog jazza,ethna,rocka,punka,disca i čega već sve ne daju jedan jedinstven osjećaj(a klarinet jedan od važnijih instrumenata)..A i pjesme su otpjevane na jednom 'čudnom' jeziku..

Da ne serem puno odite pa poslušajte..

www.youtube.com/watch?v=O8MW8PYXdv8

www.youtube.com/watch?v=OAzE7Em9vWA

www.youtube.com/watch?v=uiSbyuQr5JA

www.youtube.com/watch?v=Wi6gfNNeU2I&feature=related

a evo i njihove stranice

www.foltin.com.mk

Napomena:nije za svačije uši..Samo za one sa dobrim glazbenim ukusom:)

Sviri, harmoniko.Tugo…Tugo…
Prsti svirca - val pomamni.
Na, pij sa mnom, kučko, šugo,
na, pij sa mnom.

Izgubljena si i ofucana
preko mjere.
Šta zvjerkaš tim plavim očurdama?
da te odaderem?

Još bi samo u vrt pristajala,
da vrane plašiš.
Ideš mi na jetra, mala
i da sjašiš.

Sviraj harmoniko.Sviraj onu moju!
Trgni, tikvo šuplja.
Onu sisatu bih radije no ikoju -
ta je ponajgluplja.

Mnogo vas je bilo, ti mi dakle nisi
neka prvina…
Al nijedna ne bje ko što si ti -
takva strvina.

Što bolnije to zvučnije, tu dolje,
Ili drugdje u mutljagu.
Neću da se ubijem zbog drolje.
Idi k vragu!

Dojadi mi da rastačem
život uz taj ološ prosti.
Ja plačem, draga, plačem…
Oprosti…oprosti…

Pogledaj, ogledalo je puno laži
To novo tvrde lice koje vidim nije moje
Pogledaj, oči su mu grube dok se smejem
Ispucale suve usne ne govore moje reči

Zar ne vidiš da želim da se smejem
Hoću da me moje lice sluša

Odlazi sa mog ogledala

Zar ne vidiš da želim da se smejem
Hoću da me moje lice sluša



http://www.mizo.pl/pliki/2183/artisticka_radna_akcija.rar

Album 'Artistička radna akcija' je trebao biti kao neki nastavak 'Paket aranžmana' ali je ipak ostao neprimjećen..10 beogradskih sastava s početka osamdesetih od kojih se više čulo samo za  'U škripcu'..

Radnička kontrola, Bezobrazno zeleno, Profili profili, Defektno efetni, Urbana gerila, Petar i zli vuci, U škripcu, Pasta ZZ, VIA Talas, TV Moroni

Meni najdraže stvari osim ove spomenute je fg&acreppy od Pasta ZZ..

U svakom slučaju ovaj veoma zanimljivi zapis skinite pa poslušajte ima tu mnogo zanimljivih stvarčica..

Voljela tebe samo sam ja

Kako da bol skrijem svoj (Kako da bol sad skrijem svoj)
Prazni su dani nisi moj(Prazni su dani a nisi moj)
Nekad smo bili samo mi (Nekad smo bili samo mi)
Kad ode onog ljeta, u oku osta sjeta

Ne molim da se vratiš
Al' molim te da pamtiš
voljela tebe samo sam ja

Kuda li sad lutaš ti (Kuda li sada lutaš ti)
Hladan mi vjetar krade san (Hladan vjetar krade san)
Kako je bila topla noć (Kako je bila topla noć)
Kad ode onog ljeta, u oku osta sjeta

Obavezno pogledati video..Sjajni glas Ismete Krvavac te 'genijalne' frizure te odijela članova pratećeg benda..Romantično te poprilično nostalgično za one preko 35 koji se toga svega sjećaju..:))

www.youtube.com/watch?v=w-oLHoSKHpc

Kad lutali smo svijetom
k'o raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajući da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,***
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobijali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,***
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu***
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da samo put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć doviđenja.

***- 4,8 i 12 strofa ne postoje u muzičkoj verziji...
(možda i postoje ali u ove dvije koje sam ja čuo tih stihova nema)
A evo za sve koji vole prozu te Arsenove pjesme ovdje se može puno toga naći:
www.ezgeta.com/arsen.html