Podjoh sinoc da pogledam prvu crnogorsku operu. Posla skroz pozitivna, ajde rekoh da vidim...E, ovako. Nakon premijere, milion clanaka, slavljenje prve crnogorske opere. U momentima pomisljah- ovo mora da se vidi, sve zvuci kao da smo novu formu izmislili. Ma kakvi- mi smo operu izmislili!
Godina 2008/09, a mi na sva zvona da smo napravili PRVU operu. Znaci, slavimo to sto smo civilizacijsku tekovinu staru preko 500 godina uveli/doveli kod nas. Meni nesto logicno da se takve stvari ne slave, no se cuti da ko ne cuje. To bi bilo isto ko da ja danas instaliram prvo wc u svoju kucu, pa vise ne idem porad sebe po zbunju, i jos imam vode da se plaknem, pa ga dam na sva zvona i po novinama- uvela sam sanitarni cvor u kucu, u 21 vijeku, o, pohvalite me, kako sam napredna.

Proklinjah sebe sta mi scase koji djavo da se lijecim provincijskih kompleksa i stidljivosti, te 2004 odslusah (nista nisam vidjela, ogromna arena, a ja mala i corava) Aidu u veronskoj areni.
Blagosiljah sebe i crnogorsku povrsnost i nadobudnost te odlucih da ipak zimus ne odgledam Tristana i Izoldu u Pariskoj Garnier Operi. Odluka je bila donijeta kad vidjeh da traje 4.5 sata, i rekoh- a ko ce sjedjet toliko, odo ja da shopingujem pa da pricam drugaricama da sam to iz Paria donijela. Ne pogrijesih, jer vidji, dodje opera u Podgoricu. PRVA. JeBes Garnier, mi smo je izmislili.
A i riverdance se plesao po CG prije no sto je Irska nastala...

Ne pratim odavno našu lokalnu političku scenu, i pravo da vam kažem odmorila sam. Ujuturu kad dođem na posao prelistam „Vijesti”, ne zadržavajući se previše ni na kojem članku, jer su mi nekako svi isti. Ova nova ideja „Forum” čini mi se intersantna, ali opet se pojavljuju osobe koje su na 1, 5, 7, i 13 strani. Deja vu... Deja lu...

 

Elem, zainteresovalo me je reagovanje Bošnjaka tj. Islamskih vjernika iz USA na komentare konzula. Ne znam kako se sve to završilo, ali sam poslije propratila i prepucavanje gospode iz dijaspore na forumu „Vijesti” - jednog Bošnjaka tj. Vjernika i jednog pripadnika Albanskog naroda’ obojica valjda crnogorska dijaspora u USA.

 

Dobro su me zabavila gospoda objašnjavajući ko je ko, pokušavajući da dokažu ko je više ovo a manje ono... Mislim da nisam jedina koju su zabavili. Zabavni su očito bili i samome konzulu, pa ostatku crnogorske javnosti, kao i planerima sljedećih izbora. Živo me interesuje da li su dotična gospoda svjesna da imaju mnogo više zajedničkog nego što misle? Da počnem:

- Obojica žive u USA

- Obojica su crnogorska dijaspora

- Obojica pripadaju „manjinskim narodima” Crne Gore, potpuno nevezano za vjersku pripadnost i izjašnjavanje, kao ni praktikovanje vjerskih rituala obije, sve tri, svih pet ili ni jedne religije...

- Obojica se stavljaju u grupu kao pripadnici naroda koji se dobro snalaze u vazduhu...

 

Vidite, ova opsjednutost vazdušnim sposobnostima pripadnika određenih identitetskih grupa u Crnoj Gori mi je jako interesantna. Napravila se gužva velika, velim vam ja.

Ovi jedni su dobri „avijatičari- piloti”, ove druge, orlove, jure pomoću sokolovog leta... Pored njih, crnogorskim vazdušnim prostorom krstare i pripadnici „nebeskog naroda”. Sigurna sam da i oni jogi letači, koji su, valja napomenuti, jedini imali predsjedničkog kadidata, zuje nebeskim prostranstvima Montenegra.

Puno posla za kontrolu leta, čula sam da je to jako težak i odgovoran posao, na tim ljudima je da spriječe velike katastrofe u vazduhu.  Makes you think, zar ne...

 

Ovoj dvojici sa početka priče mogu samo jedno da poručim: sljedeći put kad vam ponude besplatne avio karte da dođete i učinite nešto istorijsko za Našu Državu, preoručujem vam da dostojanstveno odbijete, pa da dođete sopstvenim vazdušnim prevozom, koristeći dobre vještine koje posjedujete. The Hawk will be watching you!

Over and out.

Ne mogu da se ne zapitam kako ce, i da li ce, otvaranje trzista telekomunikacija uticati na promjenu svijesti, pa ne mora sad, ali za 20-30 godina.

Da pojasnim: svaki crnogorac/crnogorka ima po 1.7 mobilnih telefona= poboljsana komunikacija. Vujica rece da je zadovoljan penetracijom interneta. Ima nekoliko provajdera raznih kablovskih i satelitskih televizija... Nedavno smo na forumu imali hajku na internet sarzaj, e ce pokvarit tradicionalnu CG porodicu, te ce se zene naglo prokurvat...

Kriterijumi za dobru nevjestu su popunjeni dodatnim: da nikad nije bila na internet :)

Moje razmisljanje ide u pravcu: hoce li sa svih tih kablova i satelita nasi gradjani i gradjanke pokupiti i neke sadrzaje koji ce ih upoznat sa drugim kulturama, istorijom, politikom i nacinima zivota? Hoce li se gledat National Geographic, Discovery, BBC... Ili ce se samo po cipan cio dan vrceti onih 10-ak pinkovih kanala i produbljuvati turbo folk subkultura?

Bilo bi interesantno napraviti neko istrazivanje o tome... Dodjavola, ja bih samo istrazivala. A sta s tim? nesto analizirah i ponudu kanala, pa mi se cini da oni edukativni kao sto je Nat. Geographic ide u onaj sto se dodatno placa, a cio Pink paket ide u osnovni. hah... Valjda mi je jasno. Hleba [BIJELOGA] i igara...

Pol i rod

 

Prije nekih godinu dana pokušah da objasnim kolegi razliku između pola i roda. Imao je dilemu oko toga  kako i kada i zašto se u tekstovima na engleskom jeziku ponekad koristi termin „sex“ a ponekad „gender“.

 

Rekoh mu, „sex“ (pored one fine aktivnosti) kao pojam označava pol, a na sreću i u našem jeziku imamo paralelu. Pol označava biološke karakteristike koje čine razliku između muških i ženskih živih jedinki. Rod (gender) ti je više sociološka kategorija, i pojam označava društveno prihvaćene i usvojene uloge (između ostalog) muških i ženskih jedinki. Znači, ljudska bića, životinje i biljke imaju pol, a ljudska bića i riječi imaju rod. Opet, nejasno mu bi kako to (i da li) može da se desi da je neko muškog pola, a možda ženskog roda. Odmah mi na pamet pade fenomen virdžine ili tobelije. Žene koje su prihvatile društevnu ulogu muškarca. Opet pod društvenim pritiskom.

Ili danas, sve je teže povući granicu između društveno usvojenih kategorija „muškog“ i „ženskog“ ponašanja. Moram vam priznati da sam se i sama blago šokirla kad sam u „Sephori“ u Parizu vidjela cio jedan veliki štand sa komplet šminkom za muškarce. Parfemi su već 50-50, a naši mačo momci bogami brižljivo biraju i garderobu i frizuru, sve više ih je sa nakitom, a koristi se i labelo obilato. Nerijetko u kozmetičkom salonu ležim na stolu do momčine koji je došao na tretman lica ili depilaciju. Da ne bude zabune, nemam ništa protiv, au contraire- ipak mi se više sviđa da u prolazu osjetim npr. Armani white umjesto miomirisa pravog mačo montenegrinusa.

 

Jutros vidim u „Vijestima“ konkurs Ministarstva odbrane za školovanje na vazduhoplovnoj i pomorskoj akademiji Grčke republike za potrebe vojske Crne Gore. Prvi opšti uslov je- da su muškog pola!!!

Veli konkurs za kandidate iz građanstva... jebeš ti to građanstvo koje odmah diskriminišeš i ograničiš na nekih 49%- i to na najgori i najprimitivniji način- diskriminiše te država zato što si ROĐENA kao žensko. Zašto je nemoguće da neka cura od 18, 19, 20 godina uspješno prođe konkurs, pohađa i završi vojnu akademiju i postne dobar vojni pilot ili šta već? Ne znam koliko bi djevojaka bilo zainteresovno zapravo, budući da su vaspitane i porasle u duboko tradicionalnom društvu, đe je sramota da žensko prihvati da naslijedi babovinu, ali mislim da bi barem trebale da imaju šansu. Da, to je poenta, jednake šanse. Možda, da ne griješim dušu, grčka akademija ima taj zahtjev. Ne bih dalje o tome dok ne napravim malo istraživanje. Znam da u Evropi u civilnom vazduhoplovstvu ima dosta žena. Ne, nisu samo stjuardese. Kad smo već kod stjuardesa, Englezi su davno izbacili rodno određen izraz- stewardess i zamijenili ga rodno neodređenim „politički korektnim“ flight attendant. Naš Zakon o rodnoj ravnopravnosti predviđa da je korištenje termina muškog roda za ženu- diskriminacija (npr. profesor Jovana Jovanović). Jedva čekam da vidim...

 

Isti je slučaj kada firme traže sekretaricu, „higijeničarku“.... zašto neki momak ne može pobavljat poslove koji se podrazumijevaju pod poslovima sekretarice (interesantno, ista imenica u muškom rodu- sekretar- već ukazuje na neko mudo (!) u firmi, partiji, državi. Da, naš sleng je i mudo prihvatio kao nešto jako, moćno. Pitam se kakvu bi konotaciju imao jajnik? Sisa je već... sisa! Da, biti mudo je dobro, a pizda je... pa znate već.

Fakulteti u getu

 

Prosle godine se naš univerzitet podiči otvaranjem odjeljenja Pravnog i Ekonomskog fakulteta u Bijelom Polju i Budvi. Prva reakcija mi je bila radost, jer rekoh, eto jedan grad na sjeveru će malo valjda živnut i početi da ide putem normalnog a ne zamišljenog razvoja. Budvi ne bi škodilo malo inteligencije.

 

Vremenom, mijenjala sam taj stav. Zapravo, mijenjali su mi ga. Znate li vi koliko ljudi ima u našem glavnom gradu koji nisu odmakli dalje od Bioča, ili eventualno najsjeverniji domet im je bio posjeta široj familiji u Kolašinu? Da ne pominjem primorce. Ne poznaju svoju zemlju koja je mala kako ja kažem kad se naljutim na nju „kao šupak“. Ne poznaju zemlju, boje se ljudi. Kao i svako ljusko biće, boje se nepoznatog. To je donkele normalna rakcija, ali zrela idividua pokšava da uradi nešto protiv svoijh iracionalnih strahova. I onda imaju predrasude: „ako odem u Berane, zaskočiće me neki međed“; „u Rožajama Turci i dalje vladaju“; „Pljevlja- pih“ i tako dalje. S druge strane imamo „lacmani su ovakvi...“; „primorke su lake“; „ovi su škrti“ i tako mogu da nabrajam naše stereotipe do kraja ove stranice. Zastidim se sama sebe kad mi neko kaže „nikad nisam bio (la) na Cetinju“ „Prokletijama, Bjelasici, Komovima, ...“.

E sad da se vratim fakultetu: jedan od „utemeljivača“ fakulteta u Bijelom Polju izjavi da su omogućili nekoj đeci da studiraju koja inače ne bi imala priliku za to. Ja rekoh „Chapeau!“

A onda vidim oglas za upis brucoša- Bijelo Polje i Budva imaju mjesta samo za one koji hoće i mogu da se samofinasiraju. Velikodušna džava neće snositi troškove školovanja studentima iz unutrašnjosti da studiraju u unutrašnjosti. Znači, tvrdnja utemeljivača pada u vodu. To me nekako razljuti. Ne dajete šansu omladini da barem tih par godina osjete život pravoga studenta- bez mame, tate, na milost i nemolost drugarima i profesorima. Život koji bi ih spremio za život. Mnogi od  njih neće imati povoda da dođu do glavnoga grada (kakav god da je), niti će imati šanse da upoznaju sjevernjake i (ili) primorce, svoje kolege i koleginice. Beranac neće moći da ima djevojku iz Budve. Ili Podgoričanku :). I obrnuto.

Koliko se ovim potezom- otvaranjem fakulteta, ali samo za samofinasirajuće studente- sužavaju ionako uski vidici naše omladine?

Pa opet, opravdanje da će otvaranje fakulteta pospješiti razvoj sjevera- sumnjam, evo zašto:

Ako samo primaju studente čiji mame i tate mogu da plate samofinasiranje, opet će samo najbolji otići u Podgoricu, Beograd, Sarajevo. Velika većina njih se nikad ne vrati. Ovi iz Sarajeva i nemaju kud- ne priznaju im se diplome (unaprijed se izvinjavam ako je ovo zastarjela informacija), ali da su studirali u Banja Luci ili na Palama, diplome bi im bile priznate; svejedno, vjerovatno se ne bi vratili.

Studiraće sinovi i kćeri boljestojećih, kvalitet nastave će biti lošiji, opet će se napraviti geto u getu. Diplomiraće u Bijelom Polju, zaposliti se u Bijelom Polju, dočekati penziju... ucrnjačih, ali takva „dinamika“ ne doprinosi razvoju. Ekonomskom, ličnom, profesionalnom, nikakvom.

Evropa razvija programe mobilnosti, ohrabruje premještanje studenata iz zemlje u zemlju, obilato finansira (npr. Erasmus mundus, itd), a mi getoiziramo. Vazda smo naopako razumjeli neke stvari.

Željela bih da predložim Univerzitetu da uvede kao obavezu svakom studentu da barem jedan semestar provede u Podgorici, Budvi ili Bijelom Polju. Neka naprave program i neka podrže to finansijski. Na taj način će pomoći stvaranju veza i prijateljstava neopterećenih predrasudama, koje će biti od velike koristi kada ti mladi ljudi postanu sudije, tužioci, gradonačelnici, ministri, poslovni ljudi, profesori. Te generacije će nam voditi državu jednog dana. Neka je prvo upoznaju na jedini i naljepši način- upoznajući ljude.