Ni sanjala nisam da cu jutros rano , setajuci gradom , ugledati svoju srecu. A jesam... eto , ko bih rekao.

Jutro je bilo uzasno sumorno , sumornije nego inace u ovo doba godine. Ipak, grad je bio pun, plate su uplacene i svi sa osmjesima zure da ih sto prije podignu sa svojih racuna i potrose na najnovije , najbolje i najmodernije stvari. Izlozi su puni robe i prodavacica koje sa osmjesima oblace savrseno gradjene celave lutke , namjestajuci im savrseno izfrizirane perike kako bih kod nas obicnih ljudi probudile zelju da i mi izgledamo isto tako... savrseno .. I bas u jednom od tih izloga ugledah moju srecu. Tako mala , roza, sa malenom kopcom sa desne strane i sivom svilenom trakicom stajala je na jednom od postolja i smijesila se...mala djecija cipelica. I gledala sam u nju sigurno jedno pet minuta opcinjena ljepotom i tuzna. Drzeci u ruci nasu novu dijagnozu " azoospermia " nikad nisam bila dalje... I u sebi sam se oprastala od svoje srece .Ona  je ostala tamo... u izlogu , cekajuci nekog drugog da je pokupi ,odnese svojoj kuci i zamjeni za osmijeh, a ja moram cekati neku novu priliku, ako je uopste vise ikada budem i dobila..

Ljudi.... budite fini prema svojoj dijeci. Izvedite ih , prosetajte sa njima, recite im koliko su posebna i koliko je dovoljno sto postoje da bi vi bili zadovoljni. Ako imas dijete , a citas ovo,  onda si na pogresnom mjestu , vjeruj mi....

Sto je najgore umro je ko zna kad,  ali su ga pronasli tek prekjuce , jer se vise nije moglo prolaziti od smrada koji je izbijao kroz  vrata . Prvo su dosli iz Stambenog ... kucali ....kucali .... onda otkljucali , zvali policiju...dodjose kola hitne i odnesose ga.

Prije tri godine me tako uplasio.... Sjedila sam na balkonu i iz njegovog stana se cuo hropac .U pocetku tih , samo blago krkljaknje , a onda sve jace i jace . On krklja , ja ne disem . Znala sam da zivi sam , znala sam i kakvi su, da ne vole da im se kuca na vrata, ali opet ... sidjoh i zakucah...da pomognem .. da vidim.. Nije otvorio , ali kada sam se popela u stan i izasla na balkon krkljanje se vise nije culo. Pretpostavila sam da je pomislio da sam  mu se  dosla na vrata zaliti da je preglasan. Udjoh u kupatilo i ...culo se ...tiho ..njegovo kasljanje ...krkljanje ....tisina .....kasljanje...hropac...tisina .Ponavljalo se to jos nekoliko puta u toku ovih par godina , ali valjda sam se bila navikla .. nije me  plasilo . A i da jeste moja pomoc nije bila potrebna, on se sasvim odlicno izgleda snalazio sam.

Juce je dosla aukcijska kuca i pokupila njegov namjestaj . Slike sam vidjela  bacene u reciklazni kontejner za papir kada sam bacala stare reklame , a garderoba je pretpostavljam zavrsila u  kontejneru za zemlje Treceg svijeta . Nakon toga firma za ciscenje je sve fino dezinfikovala , ocistila i uglancala. Poneko  bi prosao pored sirom otvorenih vrata i zgadjeno zacepljavao nos. Juce sam trcala natrag  kao luda i kopala po onom kontejneru . Uzela sam jednu ..On...na njemu siva tanka kosulja i pantalone ...Ruke prekrstene na grudima , kosa gusta pada mu preko usiju ...i osmijeh ...sirok ...zadovoljan ...

Pobogu ...kako se zvao  ???

Stojim ispred skole u maloj staklenoj kabini i sporo uvlacim posljednji dim predposljednje cigarete  iz posljednje kutije ronhil-a koju je kamionom dovezao neki Poljak Goshim. Dobar je Goshim , svakog 15-og u mjesecu je tu. Nije kao ostali i nikad mi ne nudi drugú vrstu cigareta. I understand ...you .. nolstagic kaze mi na poljsko-engleskom. Yes ... I am ...

Hui Duck je ozenio Svedjanku. On kaze da je to samo zbog papira , ali ja ipak mislim da se u medjuvremenu zaljubio u plavusu sa savrsenim zubima. Hui Duck ne pusi. Ceka me ispred moje staklene kupole da izadjem smrdljiva i sretna. Jednom se naljutio jer sam mu rekla da pretpostavljam da mu je omiljeni glumac Bruce Lee . Hui Duck je sa Taylanda , ne voli kineze i kaze da Taylandzani nemaju nikakve slicnosti sa kinezima. Hajde da mu vjerujem... Hui duck je moj najbolji prijatelj..

Na casu sjedimo zajedno. On pravi origami, a ja sjedim i pisem i svoju i njegovu zadacu. Na rucku sjedimo zajedno iako ne moze da podnese miris mesa. Hui Duck je moj najbolji prijatelj, ali i vegeterijanac. Njegove oci su uske, crne male... moje krupne buljave i plave, ali pogled nam je isti kad kod pricamo o zemljama iz kojih dolazimo. Prvih godinu dana j emislio da dolazim iz Monte Karla i uporno me pitao zasto sam otisla iz tako bogate zemlje. Ja sam nastavila da pricam o ljepotama i prirodnim resursima Montenegra, a on je potvrdno klimao glavom i govorio da zna, pricao o predivnim jahtama, o bogatim ljudima i lijepim zenama i ja potvrdno klimala glavom odusevljena sto covjek zna za moju zemlju, zemlju za koju pola Evrope nikad culo nije. Sve dok jednog dana na seminaru nisam dobila zadatak da u slici i rijeci predstavim zemlju iz koje dolazim. Tad je prvi put cuo za Montenegro. I on i svi ostali. .. Hui Duck zna da broji  ed...da..tiii..seti...pet  na mom jeziku , zna da kaze Dobal dan ali Jebem ti zivot izgovara savrseno. Njemu nista ne smeta, u savrsenom je skladu sa svime i svima. Njega nista ne zanima. Hui Duck je moj najbolji prijatelj.

Danas nije u skoli i nema ga ispred moje staklene kupole. Umjesto njega drustvo mi pravi Zumra iz Pazara. Utegnuta u bijele farmerice zadovoljno ceslja svoju crnu kosu prstima punim zlata . Ponudih joj zadnju cigaretu iz kutije , a ona je nonsalantno odbi vadeci svoju kutiju Marlbora . .

. Jaooo moja ti kako mozes pusiti te stranjske cigare? Juce sam bila på stan, fe faaan sve neke rasprodaje pih, ne bih ja to sad kupovala. Ja samo ono najskuplje... A znas da se Larisa i Dino opet razvode?? Ona se spandjala sa nekim Svedjanom punim para. Ma pametna , sta ce joj onaj goljo, nista nema. Jedino zbog djece , malo zao mi , al hajde velika su , naviknuce se. A sta ti radis ? Pa pobogu sto se ne nasminkas , sredi se malo izgledas ko ovi Svedjani. A nisi trudna ? Pa sta cekate vise?

Hui Duck je moj najbolji prijatelj....Hui Duck je moj najbolji prijatelj...

Evo poceh i ja svoje blogovanje . Daleko mi Crna Gora , daleko sam od mog plavog mora. Ususkana u hladnocu svedske demokratije sanjam o bureku umotanom u zuti masni papir i toplim sampitama . Ovaj blog bice moj bijeg.

Dobro vas nasla !