KOMENTARI I LINK NA WORDPRESS BLOG

Koliko je još ostalo do odlaska šefa crnogorske mafije sa funkcije? To niko u ovom trenutku ne može sa sigurnošću tvrditi, ali se neke naznake mogu pročitati na osnovu poteza koje vlast vuče, kao i Đukanovićeve nervoze koja se jasno čita iz jednog Tv prenosa u drugi, u kojima, sa grčevima na licu, pokušava ostati hladnokrvan, iako mu to pored najbolje volje i zadnjih namještenih pitanja njegovih novinara okupljenih na Televiziji Crne Gore teško polazi za rukom. Uzalud su se Milovi novinari Nebojša Redžić i Marko Novaković kao i uvijek trudili da zadovolje gospodarove apetite za poltronštinom, usiljene osmjehe je bačao čojek koji zna da mora da siđe sa pozornice, makar fiktivno.

Jedno je sigurno, njegov odlazak sa funkcije koji je najavio, neće označiti i njegov faktički odlazak. Sve je pripremio kako do prave smjene zapravo ne bi ni došlo, i da bi mogao nastaviti da kontroliše sve procese preko ostatka Dps-a, ili Medojevića i Mandića kojima pumpa rejting kroz tobožnje opozicionarstvo, istovremeno smještajući igru svom saradniku Mićunoviću. Ukoliko odluči u jednom trenutku da je korisno žrtvovati nekog od opozicionara kako bi kokainski vruć kolač bačio Mićunoviću u ruke, to će sigurno i uraditi, tako da je ova igra kojom su "opozicionari" prinuđeni da se bave prilično opasna.

Druga postava "opozicionara", okupljena oko Rakčevića i Grahovca u 'Forum 2010' ima zapravo logistiku u medijima Miška Perovića, Vijestima i Monitoru. Njihova mantra koja će važiti za ubuduće je izrečena na okruglom stolu iz usta Milana Popovića, a ona glasi - nužna je "minimalna dekriminalizacija" vlasti. I ove strukture smatraju da na izbore treba izlaziti, i zapravo predstavljaju drugu postavu momčadi iz Milove ekipe, a najubjedljiviji dokaz za to je da ne pominju da Đukanović mora da ode zajedno sa mafijom putem bojkota, kako bi se održali pošteni izbori i dobila mogućnost demokratizacije zemlje. Ne, oni žele igrati po mafijinim pravilima, i dobiti dio kolača na izboriima koji im je zacrtan.

Ono što je najbitnije je da je veliki broj ljudi iz obije grupe "opozicionara" u proteklom periodu izbore ocjenjivao kao "nefer i nepoštene i da je na njima nemoguće dobiti zbog toga što ih priprema organizovani kriminal te se s toga moraju bojkotovati", pa ih sada zaista sa neskrivenom radošću možemo gledati kako su na pravoj muci da objasne svoju podršku izlasku na te iste nepoštene izbore koje organizuje mafija po sopstvenim pravilima.

Odstupnicu Đukanoviću, osim ove dvije grupe drže i mediji, kroz spinovane ili potpuno manipulatorne tekstove, priloge i emisije. Osim čuvene emisije sa "pumpanjem" rejtinga Medojevića kada se kao aludiralo da je agent Srbije i stranih službi, i kada se osim toga pokušalo za domaću javnost napraviti predstava da Crnu Goru okupira Velika Srbija a ne kokainski prah, ostaće zapamćena i zadnja emisija Tvcg Otvoreno, đe je Đukanović pozvao prvu postavu crnogorskih novinara kako bi mu postavljali namještena pitanja, dok on, razumije se stidno kao i uvijek, nekako prevaljuje laž za lažju preko usana. Dok su njegovi novinari uglavnom odlično razumjeli o čemu se radi a Marko Novaković i Azra Radžić sa suznim očima mucali pitanja odlazećem diktatoru i šefu mafije o crkvama a o čemu bi drugo,  do tad je Nebojša Redžić bio izvanredno raspoložen i pokušavajući odobrovoljiti šefa, sa pogledom umiljatog šteneta koje čežnjivo gleda svog gospodara, postavljao pitanja - o crkvama, opet za divno čudo. Ovaj funkcioner ANB-a, i urednik Glasa Amerike za Crnu Goru, nije se libio sjutradan da javno iznosi laži o Slavku Peroviću kako je uzeo po 10 miliona eura za razne političke poteze tokom godina političke karijere, u istom periodu kada je taj isti Redžić sa prvom postavom DB-ovih igrača rasturao kroz medije jedinu šansu koja je postojala za zbacivanje mafije, a to je savez opozicije, kada je imala većinu, u Referendumdsku koaliciju protiv Đukanovićeve diktature.

S druge strane, one medije koje ne kontroliše, mafija pokušava zastrašiti, ili onemogućiti. A sva opoziciona medijska dešavanja su zapravo na internetu, tako da je  medij - world wide web - postao držvani neprijatelj broj jedan. Pošto su sva ta neformalna ali istinska opoziciona dešavanja uglavnom skoncentrisana na Fejsbuku na neformalnim političkim grupama đe se jasno čuje glas naroda da mafija treba da ode, na blogovima, i na forumu liberala Dnmn, vlast je odlučila da udari po ovim "nepoželjnim elementima". I to na najdrastičniji način, pomoću Zakona o elektronskim komunikacijama, u kom se u članu 126. doslovno kaže:

"Operatori javnih komunikacionih mreža i usluga imaju obavezu zadržavanja određenih podataka o saobraćaju i lokaciji, kao i relevantnih podataka potrebnih za identifikaciju pretplatnika i registrovanih korisnika, kako pravnih tako i fizičkih lica, u mjeri u kojoj su ti podaci generisani ili obrađeni od njihove strane, kako bi se osiguralo da ti podaci budu na raspolaganju državnim organima skladu sa zakonom."

Ovo bi u prevodu značilo (ukoliko ovako skandaloznom uvođenju špijuniranja sopstvenih građana treba uopšte prevođenje), da Anb i policija kao i nadležna ministarstva, imaju od 1. marta ove godine uvid u svaki mogući vid komunikacije koji se ostvaruje u Crnoj Gori, posredstvom mobilne i fixne telefonije, kao i interneta, pri čemu im je svakako internet najbitniji.

Zanimljivo je da ovu informaciju nije prenio ama baš nijedan medij, čak ni Daily News Montenegro koji važi za opozicioni, mada im je sav materijal za vijest bio na portalu. Vrlo neobično, naročito ako se uzme u obzir da su i sami skoro bili meta napada režima i optuženi da na tom sajtu dozvoljavaju prijetnje smrću Đukanoviću. Ovo je TVCG iskoristila kako bi najavila da Vlada priprema zakon kojim bi se ukrotila "nedozvoljena" iskazivanja nezadovoljstva građana putem interneta - medija koji do sad nisu mogli da kontrolišu, i to na taj način što će se morati registrovati svi oni koji prenose bilo kakve vijesti na svojim sajtovima. Ovo bi naravno u svakoj normalnoj zemlji bilo za rubriku 'Vjerovali ili ne' s obzirom koliko odiše stupidnošću, ali pošto se radi o crnogorskoj mafiji na čelu s Đukanovićem, jednoj od najbolje organizovanih, najbogatijih i najopasnijih na svijetu, svakako treba obraćati pažnju na njihove sledeće korake koji se tiču ugrožavanja slobode izražavanja, mada su početne pozicije već zauzeli pokretanjem neustavnog zakona od 1. marta, kojim se narušava privatnost građana. Ovo će se svakako odraziti i na Dnmn koji je Tvcg bila napala, i svakako podrška tom sajtu je neophodna i moguća, bez obzira na ruglo od medija u koje su ga "anonimna urednica" i Aleksandar Aleksić kao jedni od urednika pretvorili.
Ovaj sajt sa takvom uredničkom politikom, monopolom na opozicionom virtuelnom nebu i sramnom cenzurom od stotina komentara dnevno, ostvaruje sve one kriterijume koji definišu neslobodne pojedince i društva, i zabranjivanje slobode izražavanja.

Čak i u situaciji kada je mafija odlučila da "krene" na ovaj sajt sramnim atakom na slobodu izražavanja, "tajanstvena urednica", inače više puta dokazani patološki lažov, nije se uzdržala od govorenja neistina kako je npr "kampanja protiv Dnmn trajala mjesecima". Ovu brutalnu laž o sopstvenom portalu dok ga režimska TV napada (prvi put od osnivanja) je izuzetno teško pojmiti osim na način da se diže cijena u najtežim trenucima, a u kom slučaju se zaista ostaje bez komentara. Zašto su eleminisani svi inicijatori i idejni tvorci ovog sajta da bi se sprovodila ovakva uređivačka politika, i kako se došlo do "španske inkvizicije" i hajke na komentarore od strane uredništva, od one početne odlične ideje o potpunoj slobodi na ovom internet mjestu koja bi kreirala i promovisala kvalitetne ideje kontra vlasti, nije baš jasno... i kome je to u interesu osim mafiji. U svakom slučaju sledeći portal, tj prvi pravi opozicioni portal donijeće ili krah ovom sajtu, ili promjene na bolje, tj na početnu poziciju i na to kako je zamišljen. Takav portal se i pojavio, ali ni po čemu se ne može okvalifikovati kao opozicioni.

Ne, ne mislim na "Analitiku" Draška Đuranovića koja je odmah prigrlila sve ono što je kao talog održavalo Đukanovića na površini sve ove godine, od Mika Živkovića, Blagoja Grahovca, pa do samog urednika koji se "proslavio" radom za DB u Monitoru, već na takozvani slobodni portal "E-Balkan" Darka Ivanovića (korisnog i kvalitetnog urednika Robin Hood-a) i njegove polu-SDP-ovske NVO "35mm", koji je napravljen u saradnji sa nekim od najboljih izdanaka koje je kvaziopoziciona scena u Crnoj Gori iznjedrila, a prvenstveno bih izdvojio (nekada) mlađanog Andreja Nikolaidisa, današnjeg savjetnika Ranka Krivokapića, i vještog propagatora lažne dileme "država ili demokratija" (umjesto I demokratija I država, ujedno), koja je zakucala Liberale u očima građana kao prevrtljive i parama sklone, i u suštini predstavljala jedan od stubova na kojima su počivale sve one hajke i bjesomučna imenovanja Liberala četnicima ili lopovima, od slučaja do slučaja, i dala priliku crnogorskoj mafiji da kroz tu lažnu dilemu "izabere" - "Država PA demokratija", i u njenu "istinitost" ubijedi i građane. Naravno da se samo radilo o pokriću za pljačku Crne Gore do sad neviđenu u istoriji a na čijem putu su se tada našli liberali i Lscg.

I nakon 20 godina od početka rada, sumirajući utiske, može se reći da je to partija koja je zaista nešto posebno u skorijoj istoriji Crne Gore. I tu mislim na kompletan petnaestogodišnji rad, uz naravno mnogo grešaka, pogrešnih poteza ili čak i platformi na kojima nastupaju, uz ponekad i katastrofalnu kadrovsku politiku kao što su Pavićević, Šuković, Ivanović, itd, svi oni koji su nekada prešli na Dps-ovo korito, do zadjih faza djelovanja Liberalnog saveza kada se osnovne karakteristike mafije - laž, demagogija, manipulisanje, i slično, pokušavaju ustaliti kao redovne političke karakteristike liberala ili uopšte onih koji su protiv vlasti, a što smo imali prilike da se uvjerimo kroz javne nastupe - nika iz koga najvjerovatnije stoji Saša Marković, Aleksandra Aleksića, kao i "Tajanstvene urednice" sajta Dnmn. Ovo naravno ne smije biti dopušteno što košta da košta u smislu bilo kakve trenutne popularnosti, jer jedina šansa za izlazak iz ove 20-godišnje krize su upravo nekadašnji Liberalni savez i liberali koji nikada nisu bili pod kontrolom mafije, a njihovo šire "korumpiranje" kroz sve te osobine karakteristične za mafiju, kroz djelovanje gorepomenute gospode i dama bi moglo biti fatalno u budućnosti, kao što i jeste bilo do sada u zadnjih nekoliko godina na internetu kada je recimo propušteno bezbroj šansi da se stvori kvalitetna opoziciona energija zahvaljujući mnogim ljudima i idejama koje tek "dolaze u politiku" i mogu  predstavljati pravi zamajac promjena.
 
Taj i takav Liberalni savez koji više ne postoji i koji je trebao da obilježi 20 godina postojanja sa svojim funkcionerima - je ponovo zloupotrijebljen, kada je jubilej okupio sve one koji su nekada bili u stranci, a potom svoje uhljebljenje našli za Dps-ovom trpezom. Proslavu je organizovao Aco Tabaš koji je zloupotrijebivši logo Liberalnog saveza, na internetu pozivao ljude, koji su shodno naslovu događaja kao i zvaničnim amblemima Lscg-a koji su zaštićeni zakonom - nasijedali i pomišljali da se radi o zvaničnoj proslavi. Zloupotrebu imena i falsifikovanje pripadništva liberalima je uglavnom medijski odrađivao Stevo Vučinić, zadužen od vlasti za polarizovanje naroda sa crnogorske strane, pokušavajući da, imidžu liberala tokom godina, pridoda fašistička obilježja. I mada nije liberal jer je izašao iz stranke i radio godinama protiv nje, sa svojim novinarom Markom Novakovićem na Tv Montena je povodom jubileja upriličio pozamašno veče crnogorskog šovinizma, lažno se predstavljajući liberalom kao i Marko Novaković.

Bilo je tu svega, crkvi, zastava, himni, nacija, sva ona duhovna hrana kojom kljukaju fizički gladni narod dok elita pljačka, dakle bilo je svega osim onoga što je aktuelno i što se kao tema razgovora svakako moralo preskočiti - kokaina. Nije ga bilo, makar pred kamerama.
Šarići kao ozbiljna tema za raspravu na domaćim medijima svakako nijesu dobrodošli, kada se iz usta premijera mogu čuti ocjene kako su sve te priče o organizovnom kriminalu samo magla koju opozicija koristi kako bi destabilizovala državu. Šteta samo što se nadležni organi zemalja u regionu, kao i Italije i Amerike koji se bave ovom "problematikom" ne slažu baš sa tom ocjenom već ponavljaju kako je Šarić, kao jedan od organizatora, u Crnoj Gori. Ne treba biti mnogo mudar i sabrati dva i dva i uviđeti da je upravo Đukanović njegov protektor, kako i zvanično glasi zadnja titula našeg budućeg dobitnika Nobelove nagrade za mir i ekonomiju, trenutno zapošljenog na mjestu premijera Crne Gore.
A Šarića policija zaista "ne može naći" kao da je u zemlju propao... I ako bi isplivao na površinu, pitanje je koliko bi mogao da opstane a da ne povuče za sobom i svog gospodara Đukanovića, tako da mu je za sada najsigurnije da stoji đe i jeste, bilo da je u zemlji ili van zemlje, mada bi ga crnogorska kokinska elita najradije viđela - pod zemljom, u čemu ih vjerovatno sprečava gomila dokaza koju posjeduje o njihovoj umiješanosti u kriminalne rabote, o čemu možemo ovih dana saznati u medijima koji kao izvor uzimaju relevantne službe iz regiona, kao i one preko Atlantika.

Odlazak u Vašington Pavlovića, Kneževića i Medojevića kako bi se lobiralo za smjenu Đukanovića je protekao kao što je i zamišljeno jer su se ovi predstavnici "opozicije" susreli sa ljudima koji kreiraju američku politiku a koju zatim glavne "zvijerke" USA politike koje viđamo na Tv-u - sprovode u djelo. Naravno da je rano svoditi račune te posjete i kakve će efekte imati, ali je sasvim izvjesno da nije protekla u punom kapacitetu kako je Knežević planirao, jer je "opozicija", naročito Medojević, mjesecima "pakovan" kako bi se ta posjeta izjalovila. Tome u prilog govori i zadnji tekst u NIN-u koji potpisuje Tatjana Nikolić, a u koji zaključuje sa "ipak mozda je propustena bolja šansa da se “preko bare” priča o neregularnosti izbora nije ispričala na platformi bojkota institucija, što je sobom nosila ideja formiranja demokratskog fonta, već ponovnog izlaska", čemu se nema što dodati.

A zadnje informacije potvrđuju da "opozicija" konačno usaglašeno i zajednički izlazi na režimske namještene izbore, čime su sve karte otvorene.
Samo da bojkota ne bude....

KOMENTARI I LINK NA WORDPRESS BLOG

------------------------------ ------------------------------ KOMENTARI I LINK NA WORDPRESS BLOG ------------------------------ ------------------------------ http://wawyblog.wordpress.com/2010/02/12/i-nakon-bojkota-bojkot-nakon-cetinja-ko-s-kim-i-kako/ ------------------------------ ------------------------------ Nakon cetinjskog bojkota koji je svakako uspio, postavlja se pitanje što dalje. Cifra od 45% izašlih sama za sebe ohrabruje da narod ne pristaje na igranje u režimskom namještenom cirkusu od izbora, tj da su "logoraši odlučili da odbijaju hranu u logoru" kako je nedavno glasila izvrsna metafora Brana Koćala u vezi proteklih izbora. O tome koliko su ti izbori bili regularni svjedoči i činjenica da se skoro 10% glasača koji su bili primorani da izađu odlučilo da se na karikaturalni način odnesu prema izborima crtajući raznorazne čiča gliše i slične kreativnosti na glasačkim listićima. Da li će "robijaši" nastaviti da "uzimaju hranu" tj da li će se narod odlučiti za izbore, zavisiće upravo od toga kako ih usmjeravaju političke elite kojima vjeruju. A političke elite su se na razne načine odnosile prema bojkotu, i s vremena na vrijeme mijenjale svoj stav o tome da li je potreban sada ili kasnije, parcijalan ili kompletan, i slično. Ovo su stvari koje su u velikoj mjeri i devalvirale ideju bojkota, koja je zasnovana na glavnoj premisi - da se napravi pritisak na vlast da se omoguće fer i pošteni izbori. Osim redovnih promjena stava opozicionara, samom širenju ideje bojkota je štetu nanijelo još nekoliko stvari, a u koje i površni posmatrač crnogorskih prilika ne može ubrojati režimsku antibojkot kampanju, koja je bila više nego mlaka. Režim se ipak oslanjao na antirežimske snage, i tu je onih konkretnih poteza koji bi bili na uštrb bojkota bilo malo, ali su bili precizni i djelotvorni. Gledajući cetinjske izbore, zbog toga je vjerovatno izgubljeno nekoliko procenata onih koji bi bojkotovali ili koji bi prekrižili listiće. Konkretne antibojkot poteze su povukli Aleksandar Aleksić, funkcioner bivšeg Lscg-a, i Branko Radulović, funkcioner PzP-a. Kompletna priča o promociji bojkota je počela na netu, vrlo prosto i jednostavno kako bi se što više ljudi ohrabrilo za ideju bojkota i kako bi bojkot postao opšteprihvaćen od građana. Do tada maltene nepostojeće, konkretne priče o bojkotu su počele, a sami točak procesa bojkota je počeo da se kotrlja. Ideja da se izbori pokradaju - kao ireverzibilan čin priznanja - postala je opšteprihvaćena od strane većine društvenih faktora, a što i danas predstavlja osnov i veoma vrijednu stvar koja je postignuta u Crnoj Gori vjerovatno najvećim usaglašavanjem u toku parlamentarnog života zadnjih 20 godina; dakle, činjenica da se izbori namještaju i pokradaju je postala i zvanično istina zahvaljujući izjavama većine bitnih društvnih subjekata koji su iz raznoraznih razloga, privremeno ili trajno, odlučili da podrže bojkot zadnjih mjeseci. U toku promocije koja je svakako dala sasvim pozitivne rezultate, Aleksandar Aleksić je na svom blogu objavio za sve one "naivne, dobronamjerne", i slično, da iza aktuelnih promocija bojkota na netu stoji, ni manje ni više nego - sakriveni Sdp iza nekih "poznatih imena". Nakon ove Aleksićeve laži, promotivne aktivnosti vezane za bojkot su uglavnom prestale. Šteta koju je izazvao na ovaj način je očigledna, a Aleksićeva aktivnost nije mogla da ide na ruku nikome osim mafiji. Uloga Branka Radulovića u antibojkot kampanji je takođe vrlo jasna i precizna. Tri dana pred mojkovački bojkot, na sajtu PzP-a Radulović je najavio izlazak na izbore u Podgorici. Ova njegova aktivnost je izazavala pravu buru u medijima i političkim subjektima kao i zbunjivanje građana, jer su se svi zapitali zašto bi bojkotovali u jednom gradu a u drugom ne. Time se istovremeno kršio i osnovni motiv za bojkotovanje - da Dps preko svojih uhodanih kanala i prljavim novcem šteluje izbore kako im odgovaraju i da to treba ovakvim pritiskom onemogućiti. Ovaj Radulovićev stav je ubrzo postao i mogući zvaničan stav PzP-a. Bojkot u Mojkovcu je očekivano propao, a opšta klima koja se mogla uspostaviti za bojkot, ne kao jednu od opcija, već kao jedinu opciju - je prestala biti jedna od mogućnosti. Osim Aleksića i Radulovića, bojkot su opstruirali ali u manjoj mjeri i Goran Đurović iz Demokratskog centra koji je odjednom u Vijestima puštio tekst kako bi ta partija trebala da sarađuje sa režimskom Liberalnom partijom, iako je zvaničan stav Dc-a bio da se sva tri lokalna izbora bojkotuju, kao i Dobrilo Dedeić koji je nakon niza tekstova u kojima je govorio da su šanse da se dobije na izborima ravne nuli i da ih treba bojkotovati, tri dana pred mojkovačke - pozvao na izlazak. Da nije bilo ovih dešavanja bojkot bi svakako bio uspješniji. Ali svakako, cetinjski kao najvažniji je u velikoj mjeri uspio. I ne treba zaboraviti vrlo pozitivne uloge koje su u širenju ideje bojkota svojim jasnim i nedvosmislenim stavom odigrali funkcioneri Pzp-a i Narodne stranke, Aleksandar Kojičić i Emil Kriještorac, i kao vrlo prijatna iznenađenja, profesor Filip Kovačević i novinar Esad Kočan, koji i zadnjim tekstovima potvrđuju da je ideja bojkota jedna i jedina koja nudi izlaz iz crnogorske višedecenijske političke stranputice. I naravno slijedi pitanje s početka teksta - što dalje. Crnogorske opozicione stranke koje su na potezu ne nude rešenje koje bi se naslanjalo na rezultate izbora na Cetinje, koji i simbolično i realno otvaraju pravu magistralu za bojkot na republičkom nivou izlaskom iz parlamenta i aktivnim bojkotom predstojećih lokalnih izbora. Ali crnogorske opozicione stranke u ovom trenutku i ne misle tako, iako su sve odreda priznale da se izbori pokradaju, već, služeći se Snp-om kao izgovorom uglavnom rasplinjuju čitavu stvar u očima građana. Okupljeni oko još nedefinisanih Medojevićevog Demokratskog fronta, Rakčevićevog Građanskog foruma, i Milićeve koalicije za lokalne izbore, svi u manjoj ili većoj mjeri pod kontrolom režima preko ključnih ljudi, nude teorijsku kritiku režima (Rakčević), neizvjesan stav oko lokalnih izbora (PzP, Nova), i izvjesne lokalne izbore (Snp). Kakav će biti definitivan stav Pokreta za promjene i Nove srpske demokratije oko bojkota lokalnih izbora će biti presudna stvar u procesu svrgavanja crnogorskog režima, a koji u velikoj mjeri zavisi i od najavljenog lobiranja u Sjedinjenim državama sa Kneževićem da se ispuni minimum uslova za poštene izbore. A on se pak može ostvariti jedino bojkotom. I tu se krug političkih dobrih i promašenih poteza, opozicionarstva i koketiranja sa režimom, izlazaka i neizlazaka - zatvara. Krajnja opcija pritiska na crnogorsku mafiju opet i opet, i jedino, ostaje - bojkot. ------------------------------ ------------------------------ ------------------------------ KOMENTARI I LINK NA WORDPRESS BLOG ------------------------------ ------------------------------ http://wawyblog.wordpress.com/2010/02/12/i-nakon-bojkota-bojkot-nakon-cetinja-ko-s-kim-i-kako/ ------------------------------

Nakon više odlaganja, evo nam ih i lokalni izbori na Cetinje. I ovi izbori će kao i svaki do sada biti pokradeni, a narod prevaren. U igri su DPS, SNP, SDP, i LP-GP. Svaka od ovih partija igra svoju ulogu u Dps-ovoj predstavi, koja jednu najobičniju diktaturu pokušava predstaviti kao demokratiju, a namještene izbore kao legitimne. Postavlja se pitanje, zašto učestvovati na izborima na kojima je poznat pobjednik? I zbog čega učestvuju partije koje to rade, u ovom slučaju režimski sateliti? U slučaju da bojkot kao ideja ne postoji ili nije zaživio, onda bi takav pristup u kombinaciji sa masovnim izlaskom i obaveznim protestima zbog krađe izbora i bio neko rešenje, ali kao što smo imali prilike da se uvjerimo, više javnih ličnosti je zadnjih mjeseci u medijima dalo svoju ocjenu da su svi izbori pokradeni. Taj fakat je postao neizbrisiva činjenica, i jedini odgovor na takvu igru može biti nepristajanje na dodijeljenu ulogu pajaca u mafijinom pozorištu. Bojkot je postao mejnstrim, postao je sinonim za političku borbu građana kojoj vlast ne može ništa. A samo Cetinje je opustošeno za ove dvije decenije. Od grada koji je prestonica Crne Gore i u kome su stanovnici mogli da sanjaju da koračaju Dolinom bogova, vlastodršci su za 20 godina napravili haos od privrede i unizili građane na najrazličitije načine. Jedini efikasan vid borbe protiv ove vlasti je pritisak do uspostavljanja uslova za fer izbore. Cetinje kao centar Crne Gore, kao simbol otpora, mora biti ono što će povući čitavu zemlju i politički ambijent ka slobodi, buntu, i otporu. U ovom slučaju, sloboda, bunt, i otpor se zovu - BOJKOT. ------- KOMENTARI I LINK NA WORDPRESS BLOG http://wawyblog.wordpress.com/2010/02/06/cetinje-sloboda-bunt-i-otpor-se-zovu-bojkot/

KOMENTARI I LINK NA WORDPRESS BLOG

Manipulacije koje slijede od strane režima u ovoj godini, a koje se direktno naslanjaju na najavljeni odlazak Mila Đukanovića iz politike, od Nove godine postaju sve jasnije.

Počelo je pričom o Kosovu i ambasadoru, i navodnim nesuglasicama koje postoje u vrhu režima (Marović i Vujanović nisu za slanje ambasadora, Đukanović i Roćen jesu), a nastavilo se kada je Ratko Knežević objelodanio dogovor Milića i Marovića napravljen u jednoj maloj ribarnici u Budvi, prema kome bi Snp trebao da stupi u koaliciju sa Dps-om na čelu s Marovićem. Projekat bi trebao da nosi radni naziv Nova stabilnost, a Đukanoviću bi garantovao imunitet za sva krivična djela koja je počinio zadnje dvije decenije kao šef mafije, u zamjenu za miran odlazak s vlasti.

I tu se priča ne završava. Navodne nesuglsnice u vrhu vlasti koje datiraju još od prošle godine, na relaciji Marović-Lukšić, oživljene su krajem godine kroz priču o tome da li slati ambasadora na Kosovo ili ne. Prema mišljenju novinara Miška Đukića, sprema se nova podjela u Dps-u koja će naravno biti fingirana i strogo planirana. Sprema se nova '98. Đukić je nedavno najavio tako nešto kao vrlo vjerovatan scenario, a u odgovoru generalu Grahovcu na njegov tekst se osvrnuo i na ulogu koju ima u manipulisanju javnim mnjenjem kroz priču o zdravom jezgru Dps-a.

A da priča nije bez osnova, pokazuju i stavovi koji su počeli dolaziti kao naručeni za ovu predstavu. Novinari Monitora Mustafa Canka i Veseljko Koprivica, istina u drugim medijima, tumačeći kosovske podjele u vlasti, jasno su zauzeli stav da se radi - o stvarnim podjelama. Urednik Monitora Esad Kočan, u svojoj postnovogodišoj kolumni se pozabavio ovim podjelama, svrstavajući ih u lažne. Time se jasno distancirao od tezgarenja njegovih novinara u drugim medijima za račun vlasti, ali je ostalo otvoreno pitanje što novinari koji sa strane odrađuju režimske spinove - uopšte rade u Monitoru, ako se radi o opozicionom glasilu.
U čitavu priču neminovno je bilo da se ubače i identitetske udice kako bi nivo adrenalina u narodnim masama pomutio ono malo racionalnog gledanja na stvari. Za to su bili zaduženi provjereni kadrovi: pisac Nikolaidis, profesor Jovićević, kao i bivši lider Sdp-a Rakčević, ubacujući u crnogorsku političku arenu koske na kojima je s jedne strane pisalo 'suverenost' a s druge 'independistički'.

Ukoliko se ove aktuelne priče sastave, dobija se interesantna slika manipulacija koje bi mogle da uslijede u narednom periodu. S jedne strane spajanje Snp-a i Dps-a, a s druge strane fingirano dijeljenje Dps-a na dva dijela - navodno procrnogorski i prosrpski, jasno govore o tome da se planira uvođenje dvije struje u politički život Crne Gore koje bi počivale na lažnim srpsko-crnogorskim podjelama kao i lažnim problemima u vezi stvarnih podjela, koje je u velikoj mjeri kreirao i sami Dps. Narod u Crnoj Gori svakako lako pada na takve priče i svrstavanja, čemu u mnogome doprinose mediji koji se predstavljaju kao opozicioni a ustvari su pod kontrolom vlasti - Dan i Vijesti. Da su pod kontrolom režima svjedoči i to da se ovim pitanjima oko lažne podjele Dps-a kao i potenciranja lažnih identiteskih problema - ne bave. Što više, još dolivaju ulje na vatru.

Ostatak političke scene režim je za svaki slučaj pasivizirao, kroz odluku PzP-a da izađe na lokalne izbore, čime su upropašćene šanse opozicije da zajednički kroz bojkot donese fer izbore. Odigrali su upravo onako kako je mafiji najviše odgovaralo. Jedna od mogućnosti da PzP i Nova, kao i dio medija, ne budu više pod kontrolom mafije, je i skora posjeta Vašingtonu, koja može  omogućiti njihovo opoziciono profilisanje. U tom slučaju, svrstavanjem medija na opozicionu stranu, plan režima za pravljenje srpsko-crnogorske mutantne Dps političke scene i ne bi imao toliko izgleda na uspjeh. U okolnostima raznih uticaja različitih zapadnih struja, i u svijetlu najavljene posjete Vašingtonu, ostaje pitanje koja će prevagnuti, i da li će odlazak Đukanovića iz politike označiti i kraj njegovog uticaja na politička zbivanja, i kraj mafije.

KOMENTARI I LINK NA WORDPRESS BLOG