Opet je bila Nova Godina. I tako, narod ide ulicom ovih prvih dana januara i srijeću jedni druge.
OOOOO, sve najbolje! OOO i tebe isto!
I to traje, traje, traje...
neki ljudi te i ne znaju ali isto vole da te onako bratski zagrle, zasmrde na alkohol i više se objese na tebe no što stoje na svoje noge i kažu: "A, brate, sve najbolje!"
Treba li ukinut Novu Godinu?
NE: 1. Ljudi su srećni iako ne znaju zašto 2. Svako pije kolko ga noge nose 3. Svi se vole i čestitaju jedni drugima ka da su nešto osvojili
DA: 1. isti razlog 2. isti razlog 3. isti razlog
Nije normalno nekome kome se u februar, mart, april, maj, jun, jul, avgust, septembar, oktobar, novembar i decembar ne javljaš u januar se objesit za vrat, izljubit ga ka da ti niko od njega miliji nije i poželjet mu (kod nas se to čestita) srećnu Novu Godinu.
Taman malo počineš oko 4. januara kad nalete badnji dan, božić, nalaganje badnjaka, nalaganje lovorika, priganice, rakija...
Opet svi pjani i opet svi smrde na alkohol i opet počinju da se vješaju i nazdravljaju za sreću, zdravlje, pare, žene, muškarce, kola...
No sad nađoh jednu dobru stvar u svemu tome...
Dobro je što je sve to u januar pa ispucaš u prvih nekoliko dana i miran si svu godinu...
Što bi činjeli da je Nova Godina(ova zvanična) svakih 10 dana... aooooooooooooooooo!!!
ON, poznata javna faca, miriše put za njim ka za francuskom kurvom
TI: obični čoek
ON, napirlitan ka vazda,
dignutoga nosa(govno za pas/krv iz nosa
sindrom) ponosno gazi svojim lakovanim cipelama i vrti očima lijevo desno
tražeći još poznatije i bitnije face. Primijetio je par njih. Lažni osmijeh na
njegovom licu prikriva(to ON misli)
sve mane i tugu. Želja za socjalizacijom čini od NJEGA osobu koja “staje sa
svakim”, ima temu za razgovor sa većinom i naravno, “moderni” stil odjevanja đe bi sako trebalo da nosi naopačke kako
bi se viđela etiketa “made in Italy”
održavaju GA u životu i na položaju. SveGA to žulja i neugodno MU je, ali
je ukoričen i izgleda “top”.
TI, lagano obučen, ugodno ti je,
šetkaš se tamo ovamo, srećan jer imaš prijatelje i drugove. Ponosno nosiš lagani, zdravi osmijeh. Ne
tražiš poznate face jer ne želiš “pametne”
razgovore … Dovoljno ti je pet minuta ćutanja sa prijateljem. Odavno si shvatio
da je za sreću potrebno malo i da je sreća skup sitnica koje možeš da podijeliš
sa drugovima. Ne treba ti odijelo od “dvesta
eura”(prim. prev. dvjesta eura), cipele od krokodila i sako od tkanine
koja čuva životnu sredinu. Srećnim te čini osmijeh dragih ljudi.
ON: Mislim da nije primjereno situaciji tako stajati i izgedati kao
da si u kafani. Trebalo bi da razgovaramo o značenju umjetnosti i postavimo
krtiički osvrt na tu temu.
TI: Važi, ali prije toga mi odgovori na jedno pitanje.
Konj, koza i krava pasu istu
travu, konj sere okruglo travnato gusto, koza sitno okruglo, a krava veliko meko.
Zašto?
ON(zgrožen pitanjem): Ne
znam, a čemu vodi to pitanje?
TI: Smatraš li sebe kompetentnom osobom za razgovor i kritiku
umjetnosti kad ništa nemaš da kažeš o običnome govnetu?
Evo dvadesetak godina slušam neke priče o promjenama... "Promijenićemo vlast, promijenićemo državu, promijenićemo granice, promijenićemo školu, promijenićemo direktora, promijenićemo auto, promijenićemo namještaj..."
Stalno se dešavaju neke promjene, stalno se nešto mijenja.
Veliki crnogorski revolucionari uspjeli su za dvadesetak godina da naprave nevjerovatan broj promjena. Svakodnevno prave promjene koje suštinski mijenjaju način života, političku situaciju, društvena pitanja, rade na slobodi medija, oglašavanja, javnog informisanja, javne riječi, poboljšanju kvaliteta života crnogorskih građana, olakšicama prilikom putovanja u inostranstvo... Broj tih promjena proteklih godina je 0 (nula, nill, zero)
Promjene se dešavaju, samo ih mi obični ljudi ne vidimo...promjene su uglavnom svakodnevne... mijenjaju se donje gaće, tako da ako nijesi podstanar nečije guzice ne osjećaš suštinske promjene!
RSS FEED 
