Društvena odgovornost medija predstavlja,
zapravo, obavezu da se uvećaju pozitivni, a umanje negativni učinci na društvo
kao celinu. Biti društveno odgovoran ponekad zahteva velike kompromise. Pojam
društvene odgovornosti, u najširem smislu, označava ozbiljno razmatranje
uticaja koji ima neko delovanje na okolinu, ukupno društvo, dakle, na sve ono
na što subjekat deluje, otvaruje neposredni ili posredni kontakt pri razmeni
informacija, dobara i usluga.
Analizom medijskog rukopisa jednog društva, najlakše je spoznati njegov
svakodnevni obrazac, odnosno vladajuću predstavu života u toj zajednici. Iako
se mediji ne mogu smatrati direktno odgovornim za akcije, stavove ili ponašanje
pojedinaca, oni su nepobitno moćni u oblikovanju i definisanju javnog diskursa,
uključujući održavanje i prenošenje mogućih negativnih i stereotipnih slika .
Ako je glavni medijski posao prezentiranje stvarnosti, odnosno proces kojim se
oblikuju i razmenjuju određena značenja unutar jedne kulture, onda je jasno da
vladajuće predstave života u društvu, u mnogo čemu, zavise od medijskog
reprezentovanja.
Nezainteresovana i neobaveštena javnost, neprofesionalni i neobrazovani
novinari, senzacionalizmu skloni urednici, nerešeni politički problemi, lutanje
politike kada je reč o najtežim političkim problemima u regiji, samo su neke od
teškoća koje zamagljuju medijsku sliku.
„Prodati više, prodati sebe, makar prodao i laž“ – deviza je koju su neki
novinari detektirali kao prepreku jasnoj javnoj slici, a samim tim i društvenoj
odgovornosti medija. Naime, u nekim medijima urednici slepo slušaju vlasnike
željne profita, pa se na taj način javna funkcija medija gubi u trci za novcem.
Živimo u kulturi koju mnogi nazivaju kulturom informacija ili kulturom
masovnih medija jer upravo oni daju posebni pečat našem vremenu, uzrokuju
brojne promene, kako na ličnom, tako i na porodičnom i društvenom planu.