Dok DPS zadovoljno trlja ruke nakon Izvjestaja o progresu 2008 Evropske Komisije za Crnu Goru (ko nije shvatio razlicitu intonaciju stavova Maurera i Solane... dzabe mu sve), ubjedljive pobjede na predsjednickim i lokalnim kotorskim izborima i sto je jos bitnije - rasula opozicije, postavlja se pitanje da li ova i ovakva opozicije moze da smijeni DPS, a nakon toga i da upravlja drzavom?

Raznorodni opozicioni prvaci, cak i da uhvate 51% - sto bi ucinjeli dan poslije? Ako je jedini konsenzus koji opozicija, barem retoricki, moze postici - rusenje Mila Djukanovica - o kakvom konsenzusu mozemo govoriti kada se pocne sa dijeljenjem ministarskih pozicija i definisanja drzavnih prioriteta?

Trenutno, PzP je na ivici unutrasnjeg urusavanja, bez (funkcionalnih) lokalnih odbora u vecini gradova, sa nerazradjenom unutrasnjom strukturom, dok vrh stranke misli da se izborne kampanje u CG vode iskljucivo preko medija i da se do prosjecnog glasaca moze doprijeti na zeljeni nacin - saopstenjima za stampu.

Srpska lista, u maniru najvjernijeg saveznika DPS, ne propusta niti jednu priliku da politicku debatu zadrzi u vodama identitetskih podjela, gdje se jedino i umije snalaziti. Ali, da li izbori u Kotoru pokazuju da je narodu dosta i njihove price?

SNP, sve jaci i jaci nakon postreferendumskog soka. Retorika njihovog vodjstva je potpuno uravnotezena i nema onu dozu ostrascenosti koja karakterise neke druge opozicionare, vec konkretizuju svoju pricu - sto su i dokazali utvrdjivanjem izbornih prevara (prosta usporedba glasackih listica, cime sebe prestavljaju kao mnogo ozbiljniju partiju od ostalih, koji misle da je dovoljno pricati kako su ozbiljni), angazmanom oko izbornog zakonodavstva, slucaja Carine...

Ono sto politicka opozicija izgleda ne moze shvatiti - da se DPS sistem ne moze srusiti napadanjem DPS kao partije, niti njihovih mafijaskih repova - vec iskljucivo napadanjem prakse koju taj rezim sprovodi i nudjenjem prihvatljivih alternativa takvoj praksi. Naglasak je na prihvatljivih - jer prosto citiranje medjunarodnih standarda - nije dovoljno i razumljivo prosjecnom glasacu...

E sad, zaista je tesko ocekivati od opozicije da ponude kvalitetne alternative, jer u vecini slucajeva - to moze biti samo prica. Jedina mjesta gdje opozicija ima mogucnost da prakticno potvrdi neke alternative - su lokalne samouprave u kojima je opozicija na vlasti ili na nju utice - a u tim opstinama ili nema para, pa zavise od vladinih dotacija (Andrijevica i ostale sjeverne opstine gdje opozicija ima vecinu u skupstinama, alil nema izvrsnu vlast, koja je po novom zakonu o lokalnim samoupravama mnogo bitnija - pa se zbog nemogucnosti kohabitacije najvise vremena i energije trosi na medjusobna zamlacivanja) ili praksa upravljanja ne odudara previse od DPS (Herceg Novi).

Dakle - opozicija praksi DPS rezima umjesto samom DPSu. Ali koliko je opozicija sposobna i zeljna da to radi? Koliko oni uzimaju za ozbiljno one rijetke kvalitetne doprinose NVO sektora? Veoma malo i svakako nedovoljno. Sjecamo se one cuvene MANS akcije oko cijene struje i KAP. Uprkos nezadovoljavajucim krajnjim rezultatima - stvarno je lose da jedna NVO mobilise onoliki broj ljudi oko zivotnih pitanja svih gradjana (sto cijena struje svakako jeste), dok politicke partije, sa svim resursima koje im stoje na raspolaganju - mnogo vise vole da ratuju saopstenjima za stampu iz udobnog skupstinskog restorana...

Ali, i tu dolazimo do sustine problema - da bi se mobilisao, evidentno, nezadovoljni narod - potrebno je:
1. prepoznati njegove zivotne probleme
2. jasno ukazati na posljedice po zivot prosjecnog gradjanina, a koje prevazilaze politicke podjele
3. proizvesti odrzive alternative, razumljiva i primjenljiva rjesenje za te probleme

Koliko su nase politicke partije voljne i sposobne da to rade? Ili da prebrode sujetu i uspostave saradnju sa onim dijelom NVO sektora koji Crnoj Gori moze ponuditi korisne i primjenljive alternative, dodajuci cijeloj prici perspektivu obicnih gradjana Crne Gore, a ne briselskih tehnokrata... Jer kvalitetnoj opozicionoj platformi je krajnje nepotrebno ponavljanje prica koje vec pricaju i Brisel i nase partije - njoj fali kljucna veza sa problemima gradjana i interesima raznih drustvenih grupa. A o tome maltene niko i ne vodi racuna, ako se izuzmu saopstenja za stampu, cija aktuelnost nikad ne dozivi sljedeci dan...

Ta prica ne bi smjela voditi politizaciji NVO sektora (jer bi ih tako rezim mnogo lakse diskreditovao, uopste ne odgovarajuci na njihove kritike, vec samo naglasavajuci na politicku pozadinu) - vec jasnom profilisanju tih problerma, na osnovu koji se grade politicke platforme - koje ako vec ne moze opozicija da pretvori u izbornu pobjedu, a ono barem da ih i sama vlast prihvati!

Jer ovdje nije sustina smijeniti DPS, vec poboljsati drustveno-politicko-ekonomsku situaciju u zemlji! Dok god to opozicija ne shvati, vlast ce ih lagano driblati, jer imaju ogromnu startnu prednost - tj. da oni barem posjeduju neki nacin rjesavanja tih problema, dok opozicija, trenutno, ima samo kritiku vlasti...