07:15h
"Halo...hmm" - tek iz kade,mokar.
"Dobro jutro kolega-da te nisam probludila"- rece ona.
"Ne,budan sam vec skoro pola sata...reci" -rekoh
"Da li bi mogao da ides na Zabljak danas umjesto mene...ja imam nekih obaveza aaa...znam da si ti danas malo rasterecen sto se posla tice..." - skupstinski ovo bjese.
"Naravno...nije problem - samo da se spremim i krecem" - a sta da joj kazem?!
"Hvala ti...ejjj Insider kad dodjes idemo na rucak... ja castim ti samo da mi pravis drustvo...ako zelis" - rece.
"(osmjeh) ma dogovoricemo se...mozda ja i ostanem na Durmitoru...(opet smijeh ovaj put obostrani)"
08:00h ... krecem. Usput slusam novi cd Merlina... dobro sam ga puko po volumenu :) a kako i ne bi kad covjek pjeva srcem.
Odzak...Kosanica...svracam "Kod Cara" ne znam ni zasto al' jednostavno nesto me odvuce tamo. Malo nesto doruckova a dorucak je bio kao iz bajke (inace ovde je klopa izvrsna) i opet polazak. Skoro nikad nisam prosao most na Tari a da nisam stao i divio se ljepoti Tare,kanjona...mosta...svega.
Njegovudja i klinci kraj puta koji prodaju sve i svasta (mislim na raznovrsnost)... i onda mislim koliko su oni mali,nejaki a bore se za ona 2e i neciju milost da stane i kupi to. Koliko treba truda da se nabere sve to po temperaturi +35 ili vjetru sa Durmitora.kisi...
Konacno crna slova na zutoj pozadini ZABLJAK! Turista ima nije da nema al' jos uvjek je rano za onaj pravi ljetni buk koji svake godine dodje na Durmitor.
Nisam ni uspio da se parkiram na parking a vec dva poziva i obecanja da se pije kafa... (do kraja dana ih je bilo minimum 7). Polse odradjenog posla idem do jezera... uzimam biciklo ( 3e sat) i divim se tisini,zelenilu,prirodi,ma svemu...uzivam. Zelim da sto vise udisem taj vazduh koji ima posebnu svjezinu i cistinu u sebi...a izbacim sav onj dim koji udisem iz dimnjaka TE i Rudnika...
Slucajno upoznajem covjeka sa Islanda i na provjeru stupa moj "slabi" Engleski. I gle jada...iznenadjujem samog sebe kako pricamo i sve razumjemo... ukratko...covjek je vec dva dana podno Durmitora i ima avionsku kartu za petak nazad al' on jednostavno ne zeli da cuje o povratku bar do kraja ovoga mjeseca. Poslao je kako on rece mimimum 30=tak mail-ova sa slikama Zabljaka,Durmitora,Tare,kanjona... Oko 25-tog mu dolaze zena i djeca i kako sam shvatio rodjaci koji jednostavno ne mogu da vjeruju da je on u "raju na zemlji"... da skratimo...covjek zeli da dodje u Pljevlja...pricao sam mu o gradu...manastiru,dzamiji,parkovima... i jednostavno uzivace to 1h vremena do Pljevalja... Dolazi za vikend a ja naj vjerovatnije nisam tu za vikend ili i ako budem necu imati vremena... Covjek mi je dao sve moguce adrese i naravno zove me da dodjem kod njih al' to nece biti skoro (jer kako kazu nikad ne reci nikad)...
Eto pun nekih pozitivnih utisaka se vratih sa Zabljaka... uvjek sam ga volio... i tako ce uvjek biti...
PS...Slucajno svratih u jednu knjizaru i tamo se prijatno iznenadih... unutra ima "mala biblioteka" cijene su pristupacne i za pocetak uzeh Bridget Jones's Diary ili ti Dnevnik Bridzet Dzouns - Helen Filding. Sigurno je vecina gledala film ili citala.
Zdravo mi ostajete...