"Beograd. Narandzasto-zuti listovi pokrili su skoro vecinu parkova i trotoara, a grad je kao i uvijek u ovo doba mirisao na neko predpraznicno raspolozenje ... Miris pecenog kestenja, dim iznad starih krovova i po neki zimski kaput ukazivali su da je zima uveliko usla medju stabla a opet sve je bilo tako pozitivno.

Ispred ulaza u Sava centar jedan broj ljudi je stajao i veselo gledajuci jedni druge pricali nesto. Vec drugi put u proteklih nedelju dana Neverne Bebe su spremale ... kasnije se ispostavilo - spektakl. Za pamcenje. Pred mojim ocima nije bilo niceg osim jednom malog bijelog kaputica koji je zivahno isao kroz masu. Nekoliko smedjih pramenova koji su virili iza kragne su bili tu da pomognu i povrate ionako prisutne mirise. Nakon ulaska u centar, i prolaska kroz onaj "svemocni" rentgen (koji je zapishtao na sva zvona na moju "novinarsku" opremu :) ) nastavili smo ka dugackom hodniku sa ogledalima. Sa lijeve strane u separeima, sjedjeli su parovi, stariji i oni mladji, klinci, i cak nekoliko onih ozbiljnih u odijelima i sljashtecim cipelicama. Boze, ljudi jeste li dosli na prijem ne daj Boze ili kakvu reviju???? Zaboga ... no dobro ima nas raznih, pomislih. Kao sto rekoh, tek poneki ovakav "primjerak" mi je odvlacio na tren paznju od gore pomenutih pramenova ali sam se vrlo brzo vracao na njih. Uspjeli smo da nadjemo sprat i ulaz A. Ostalo je jos samo da se otvore vrata ... i da ples pocne.

Sa 15-ak minuta zakasnjenja, vrata su se konacno pokrenula i prekinula neugodno cutanje. Kao da je neki kamen pao sa srca. Samim ulaskom u salu osjetila se neka neopsiivo pozitivna energija. Sve je odisalo toplinom i nekim ljubichasto-plavim tonovima. Nakon nekoliko minuta ushushkali smo se u XIV redu ... sjedista broj 5 i...6 :).

Zasto?  Zasto? Zasto me pukne uvijek kad mislim da nece ha????????????? Zasto kisha bas sad mora da pada ?????????  Zasto tel. mora da cuti??????

.....