Željela bih da i vas upoznam sa mojim komšilukom i dešavanjima koja našu ulicu potresaju poslednjih dana. Naime, moje dvorište okružuju kuće čiji glavni akteri svi zajedno imaju oko 320 godina. Naime komšinica koja će se u ovoj priči (a i u svakoj sledećoj) zvati Bosa (godina blizu 70) došla je u njihov kraj (ja jos nisam bila u planu :)) prije 7-8 godina tako što je njen sadašnji muž Radiša prije 10 godina počeo da vara svoju ženu sa njom i kad je jadna žena od tuge (ne daj bože od godina) umrla, Radiša se poslije mjesec dana oženio sa Bosom. E sad, kako smo juče saznali od komšinice Dare (godina 77) njen muž Vojo (godina 87) , inače kuća preko puta Bose i Radiše (85), je bačio oko na Bosu i svaki dan joj bere mandarine u bašti i preko ograde joj ih uz šaputanje poklanja. Ako uzmemo u obzir godine gore pomenutih i komšijske odnose, pomalo je čudno sve to zamislit, ali da ste sasvim slučajno upali na kafu kao ja juče, sve bi vam bilo jasno. Situacija koju zatičem: tri žene, dva muškarca sjede na trosjedu, dvosjedu i fotelji, kafa i nešto voća na stolu.  Na tv-u upaljen Tv-in ali je ton ugašen. Žena na fotelji sva u suzama (predpostavljate da se radi o teta Dari) , a ostali zabrinuti i ozbiljni. Dje ulazih djavo me znao! Pomislila sam kao što bi svi, daleko bilo smrt, bolest i sl. Dok sam se mislila, već su me uvukli u priču i teta Dara je počela da mi viče kako sam ja mlada ( ne znam okle joj to) kako moram muža da čuvam, bla,bla, truć... i ja koja tu ništa ne   komentarišem gledam nju kako počinje da jeca i govori: „E neće qrva jedna, pa je   mog Voja našla. Zlo jedno!“ I onda ja saznajem detalje, kako je Vojo bio u dvorištu i kad je vidio ženu tj Daru, njemu su mandarine popadale jer ih je  navodno brao Bosi.  Ova je juče tako bila očajna da je htjela kod Radiše da ide, ali kad je shvatila da nema ništa od dokaza bez tih 3-4 mandarine što je Vojo Bosi dao odustala je. „A i on jado jadni, na nju je oko bačio“ – jeca Dara, „dje nece i na ono drugo ocoravit pa da iz kuce ne moze izac“ – kune Darinka. Nekako su je smirili i kad su je pratili do kuće Bosa bi na svoju kapiju i kroz smijeh dobaci: „Oduži vam se ta kafa, prodje dan“! Ja se slatko nasmijah...

Ima da se nastavi...

Iskreno... nemam riječi ... i ne znam što bih pisala. Al da sam tužna jesam. I u svoj ovoj tuzi mislila sam da će se pojaviti sunce ili možda ta kafa zajednička. Ko zna, što više vrijeme prolazi, sve mi se manje čini da za to ima ikakve sanse. Najradije bih mijenjala tu želju za jednu drugu dugovječniju, u kojoj i u 80-toj pijemo kafu.

I close my eyes
Only for a moment, then the moment's gone
All my dreams
Pass before my eyes, a curiosity
Dust in the wind
All we are is dust in the wind

It's the same old song
We're just a drop of water, in an endless sea
All we do
Just crumbles to the ground, though we refuse to see
Dust in the wind
All we are is dust in the wind

Life's too short brothers and sisters
Dust in the wind
All we are is dust in the wind

Don't hang on
Nothing lasts forever, but the earth and sky
It's there always
And all your money won't another minute buy
Dust. . . all we are is dust in the wind
Life's too short brothers and sisters
Dust. . . all we are is dust in the wind

Open your eyes you've acquired quite a bit
Keep your balance don't you slip
It could all end instantly as you will see
Time waits for no one, it just moves on
There is a white one
Who won't accept the black one
Who won't accept the yellow one
Who can't accept the white. . .

When will we learn
That all we are is dust in the wind
Time for the healing to begin
All we is are dust in the wind
Time for the healing to begin
All we are is dust in the wind
Everything is dust in the wind

{I am praying for you }

Važna je volja,, zapamti! Ne umiju samo slabići!

Nema više horora i sence-a. Nema više foliranja i glume. Nema ni stresa u mjeri u kojoj ga je bilo. Nema ni takozvanih prijatelja i male plate. Prošlost ostaje dje joj je i mjesto i nemoj kome da je palo na pamet da pokuša da mi se vrati. NE TREBATE MI!

A ja pjevam Severininu pjesmu: Lete mi lete tridesete... Približava se taj dan i nije da mu se ne radujem. Uvijek sam voljela da za svoj rodjendan okupim sve drage ljude. Ove godine će to ipak biti kućna varijanta, a imaću i pomoćnicu tj. Glavnog kuvara (pazljivo citaj ostatak texta).

Blogovanje... zašo baš sad?  DA! Baš zbog njih dvije. Jedog Genija i jednog Brka. :D (sad mi je palo na pamet, qnem se!). Shvati ovako ili onako, samo nemoj naopako... ma shvati kako oćeš :D

Tašna, divna, praktična, lakovano zelena... kako sam samo srećna što sam je našla. Trebala bih još da nabavim kišobran „na suze“ i onda ćemo biti prepoznatljive i kad izadjemo zajedno po kiši, nećemo znat koji je čiji.

Juče mi je žena u pekari rekla:“ Gospodjice ispalo Vam je nešto iz novina“. Ja pogledam i zahvalim se, kad ono Kawasaki. heh

Btw. Ja sam gospodja. ;)

Slušajte: Letu štuke - Mjesto za dvoje.