Umjesto da kako vrijeme prolazi, Pobjeda postaje sve više javni servis, državni medij u smislu medija koji pripada svim građanima Crne Gore koji ga finansiraju plaćanjem poreza (Oooo DrPS-ovci, jeste li znali da čak i oni ljudi tipa Medojevića, Milića i ostalih opozicionih gamadi, baš kao i obični Crnogorac koji ne glasa za DrPS i samim tim mrzi Crnu Goru a voli Srbiju, i to veliku, plaćaju porez kad prime platu, zarade nešto, kupe nešto, npr burek ili Pobjedu, plate račun za struju, telefon isl), ili, jos bolje, privatni medij, koji može da piše što mu gazda misli, pretvara se u nešto što najviše liči na pamflet, unutarpartijsko glasilo iz vremena blaženopočivših komunjarskih država. Glavni i odgovorni (zna se kome je odgovoran a teško da je glavni i svojoj ženi i đeci) "urijednik" Pobjede, izvjesni mister Kusovac Kukavac, tipični je izdanak Miloševićevske škole novinarstva. Najviše podsjeća na plavušu iz viceva, koja vas svojom tvrdoglavom glupošću bača u očaj, pred kojom ostajete bez riječi, ne zbog nedostatka argumenata, već najviše zbog nedostatka živaca.
   Gorepomenuti Kukavac javno poziva ministra prosvete da podnese ostavku zbog "slučaja Cetinje". Pritom zaboravlja angažovanje istoga u uvođenju "maternjeg" jezika u škole, čime se đeca (ĐECA jebote) upisivanjem u školu upisuju i u DrPS (inače i te škole i tog ministra plaćaju i oni Velikosrbi što ne glasaju za DrPS, a njihova đeca ne mogu učit ni sopstveni jezik). Međutim, ministar ne podnese ostavku, valjda će prije poslušat Mila Rila nego Smrdovca.
   Isti taj "neurednik" piše "Lukšić uvodi porez na penzije državnih funkcionera" (ili za takvi nekakvi ne/soj). To valjda ljepše zvuči nego da kaže kako Vlada uvodi neki porez, jer "Vlada, to je Rilo", a Rilo je kralj, đe on da uvodi poreze, on ih ukida, što li...
   Istome tome prdonji (u pozitivnom značenju te riječi) Monitor predstavlja "nekad ugledni nedeljnik". To "nekad" je valjda vrijeme kad su Monitor finansirale organizacije po svojim shvatanjima najbliže Al Kaidi. Nekad je Kukavac s ponosom nosio pod miškom novi broj Monitora, sad ga nosi skrivenog u gaćama, kako bi, kad dođe na "posa", mogao natenane da izanalizira svaku blijedu i bezličnu kritiku Rila i Rilovog sitnodiktatorskog režima.
   Kakvi jad i bijeda...Ma on ni crkvi ne ostaje dužan (doduše mrzi samo jednu religiju i samo jednu crkvu...možda ga sad plaćaju one iste organizacije koje su nekad Monitor!?).
   Za kraj, jedna molba SUBNOR-u Crne Gore i njihovim novim članovima iz podmladka, iz legla, iz brloga DrPS-a. S obzirom da je to nešto (ko zna što) za šta ste se "borili" prije milion godina, isto tako davno i propalo, a s obzirom na to da ste svaku državu u kojoj ste bitisali od svoga rođenja izmuzli (vi i vaši potomci) i uništili, molim vas samo jedno, a pošto ste ionako svi već jednom nogom u grobu to vam neće teško pasti, samo vas jedno molim...UMRITE VIŠE.

PS

Da se razumijemo, ne mrzim ja nikoga, samo DrPS:-)

-Did you here something?
-No!
-That is why I'm suspicious!

Core 2 Quad u svakodnevnom radu (dobro, ne bas svakodnevnom-). Neki vele da slika govori vise od...bla bla bla...pa eto:

   Zašto se igra zove Far Cry 2 ?

Zato što je očigledno korišćen isti engine. Sličnosti između FC1 i FC2 nema.

   Ono što je donekle slično jeste grafika, koja je opet vrhunski urađena, sa dosta detalja, ali je mnogo „sivlja“, valjda i zbog same lokacije đe se radnja odvija. Sve je žuteljavo, glibavo, raspalo...Uglavnom, umjesto papagaja u FC1, ovđe ćete nalećet na kozu ili kokošku, a umjesto neobičnog prasenceta, ovđe su bivolica, zebra, antilopa, tantara i mantara. Ove će životinje redovno da pokušavaju samoubistvo bačajući se pod kola, ako ih sprštite nema veze, osim ako imate razvijenu ekološku svijest. A i što smeta zgazit zebru, kad ćete ionako do kraja igre pobit jedan manji grad ljuđi. Zvuk je odličan, muzika, glasovi, posebno priča na neki tole-tole jezik. Po zvuku se zna sa koje strane dolazi opasnost, pa eto i tu pomoći. Blagoš.

   Radnja se odvija neđe u Africi, na 50 km², što je stvarno dosta. Tamo je građanski rat i treba ubit Šakala (viđi originalnosti), lika koji diluje oružje pa izgiboše žene i đeca zbog njega. I taman što se zaletite da ga ubijete, snaće vas malarija u vidu zamućenog vida i nemogućnosti kretanja dok ne popijete ljekove. Ljekovi se nabavljaju u posebnim misijama i...i sva ta priča oko malarije je dosadna, najgori dio igre, ali izdržljivo je. Elem, u igri upoznajete buddy-je iliti „prijatelje“, koji će da vam pomognu oko posla (tačnije da pridodaju koju misiju da igra duže traje) i da vas spašavaju kad poginete (ali je za to, kao i uvijek, bolje rješenje quicksave), novinara, popa i „gospodare rata“, partijske lidere crnce i njihove savjetnike bijelce. Sve su to cool likovi, baš su simpatični, i mnogo mi je krivo bilo što sam neke morao da ubijem. Oni vas šalju tamo, vamo, te ubij ovoga, te prepani onoga, te ukradi ovo, te donesi ono, te uništi, te digni u vazduh...(jedan Kosovar će čak da traži od vas da ubijete čoeka koji mu je prodao loša kola, kao kola su, citiram, „piece of shit“, a on je „serious motherfucker“, kraj citata...ima i psovanja...ooh yeah).          

   Svako malo, ubijate prethodnog poslodavca i pitate se kako to vodi do Šakala. E pa,  Šakal je u stvari...da ne otkrivam kraj, pomenuću samo izbor koji morate da napravite kad dođete do njega. Ili pravac granica i bješte-noge opcija, ili da dignete sebe u vazduh zarad svjetskog mira. Izbor je samo na izgled prost. Tu je i „izdali me prijatelji, izdao me brat“ scenario. Ali i to ostavljam budućim generacijama pleyer-a da otkriju. Mada, radnja stvarno nije dosadna, samo je glupa.

   Ono što je zanimljivo, i što treba da bude zanimljivo u jednoj FPS igri, jeste pucačina i ubijanje, oružje i municija, uništavanje svake vrste. Toga ima kolko oćeš. Zajebana stvar sa oružjem je što ga ne nalazite dok gazite preko leševa, nego morate da ga kupujete, i to svaki čas, pošto poslije određenog vremena oružje zarđa i koči se(!?). Oružje koje uzmete od neprijatelja već je zarđalo (nije čudo što je poginuo), pa ga nemojte uzimat. Uglavnom, nema ničega što jedan snajper i machine-gun ne mogu riješit, a svi minobacači, bacači granata, plamena, rocket-launcher-i, uziji, tu su više radi zabave, kao, da vidim kako ovo radi...viđi, viđi, aaaa...Da bi se oružje kupovalo, a i razne korisne rabote, treba imat dijamante, a oni se nalaze usput...baš tako, pored puta, na vrlo iritirajuć način, tako da je bolje izvršit poneki atentat i zaradit velike pare odjednom.

   50 km² je velika površina. Tek sad dolazi do izražaja linearnost FC1, na koju bi čoek zaboravio igrajući. Ovđe, ne samo da ima dva, tri načina da se stigne do određene lokacije, već možete da birate između pet, šest puteva, možete kolima, čamcem, autobusom, kamionom, pješke (ne preporučujem) ili plivajući. U toku misije, možete da prihvatite još jednu, možete da je promijenite. Stražari, koji se nalaze na svakom...„ćošku“, mogu da se zaobiđu, ako ne želite borbu, a možete i da projurite pored njih nadajući se da vas neće zakačit metak, ili da vas neće pratit (mada oće u 90% slučajeva). Imate džipa sa lošim mitraljezom ozgo (mada je svo to mounted-weapon napravljeno tako da se poslije određenog vremena zadimi, i onda čekate nekolke sekunde da se oladi, užas), imate džipa Jeep, i to dvije vrste, i neki shity mali auto. Čamci su realistični ali su grozni. Najsmješnije je popravljanje motora koji prokuva od udara ili od metaka, i to zavrtanjem jednog šarafa iznad hladnjaka.

   Sve u svemu, Far Cry 2 je jedna vrlo zanimljiva igra, ne mnogo teška, zbog koje ćete jedva čekat da se prikopčate na kompjuter. Doduše sa gameplay-om koji je nenormalno glup, ali pitanje je koliko je on bitan. U FC1 radnja je bila filmska, ovđe je „iz svakodnevnog života“. U FC1 Far Cry je bilo ime tajnog projekta CIA-e, ovđe se ne zna što je. Igra se mogla zvat i Afrika, ili Africa War, ili Bla-Bla, svejedno...Nema Jack Carver-a, nema zle korporacije, nema CIA-e, nema mutanata, nema prirodnih ljepota tropskog ostrva...Ime je samo iskorišćeno da bi se igra prodala, ali nema veze, vrijedi svake pare, tacnije svake sekunde provedene igrajući je, a tih sekundi ce bit dosta jer na najlaksem nivou treba vise od 20 sati da se igra zavrsi. A poslije dva sata intenzivne akcije zaboravicete da ste za kompjuterom...bicete bukvalno u Africi...

   Nevjerovatno dobro urađeni efekti smjene dana i noći, izlaska i zalaska sunca (dan mozete zamijenit za noć tako što ćete prespavat u Safe house)

Dosta vremena se gubi na divljenju realističnoj grafici (shetite se Crysis-a dok budete igrali)

Afrički specijaliteti:

   obavezno osigurajte imovinu                         ne pomaže ni tvrđava