"Ti zauvijek znas Da pripadam tebi Evo ti sad Ja priznajem to Zelim da znas Ti oku mom si dar I ceznja srca mog Sam Bog zna Ti si meni sve."
"Znam da takvih kao ti na ovom svijet malo ima Zato ovu pjesmu samo tebi poklanjam pred svima I nije vazno sto te mozda nikad necu sresti...Dovoljno je sto postojis, samo to mi treba Pa nek' ti s drugom krene kad, vjeruj mi, za mene Dovoljno je sto postojis, i nakon svega, hvala ti Sto sa mnom dises negdje ispod istog neba "
Može biti da ću bit jedina primorka koja će na ovaj žaropek danas za Podgoricu, ali što je to spram toga zagrljaja, poljupca...nemam što dodati na pjesmu :) VTNNS
Zavedi me osmjehom...kad bez riječi budem ostala to nazovi pobjedom...i poslije tako dugog traženja sad znam da to si ti...Biću samo tvoja, tvoja radost i tvoj smijeh...zavedi me riječima, i ja ću budna sanjati...Biću samo tvoja
Odnos Države Crne Gore prema sportistima kao svojim ambasadorima
Kakav je odnos? Nikakav. Sramota. Ali ovo je još samo jedna tužna priča o odnosu crnogorskih vlasti prema bogatstvima Crne Gore.
Na ovo me je potakla priča moga sugradjanina, plivača, Matije Jaukovića. Odma da se razumijemo, momka ne poznajem, ali me je njegova priča prilično pogodila. Pogodila me je kako zbog njega, tako zbog još jednog u nizu propusta ove države. Matija ima 23 godine, gimnaziju je završio u Herceg Novom kao djak generacije, u Australiji studira dva fakulteta, pravo i ekonomiju, prije 10 dana je isplivao normu za OI u Pekingu, ali sve to nije bilo dovoljno da se nadje medju malobrojnim sportistima koji će predstavljati Crnu Goru u Pekingu. Boli to što će umjesto njega tamo otići (unparijed vam se izvinjavam na izrazu) guzičari koji nemaju veze sa sportom, koji isti nikada nijesu trenirali, koji će ići o trošku države da eventualno tamo kupe neku krpicu, pokažu koju fotografiju iz Kine. Kladim se da će biti više funkcionera nego sportista tamo. Živi bili pa viđeli.
Matiji je uskraćne san da se na tom takmičenju pojavi pod zastavom SVOJE Države, Crne Gore. Zar Crna Gora ne može da brine o svojim uspješnim mladim ljudima, kako u sportu tako i u nauci. Ali važnije je bilo štampati promotivni materijal za izbore na najfinijem papiru nego pomagati uspješne. I poslije će raspravljati zašto neko ne brani boje svoje zemlje. Umjesto da je onoga treba kad je Matija isplivao normu neko sjeo u avion i otišao direktno kod njega u Sidnej, da se dogovori Peking, niko se nije udostojio da mu čestita a kamoli što drugo.
A evo što je Matija napisao o svojoj zemlji, onda kaad je to bilo najvažnije: "Dear Dr. Pavlovic, I have carefully read your article and wanted to express my concerns about two aspects of your analysis. In the sixth paragraph an argument is developed that Montenegrin independence might destabilize the whole region through domino effect. I find this argument very controversial for several reasons. Firstly, you assume that “EU dreads the prospect of further fragmentation in the Balkans”. This assumption, used as a basis for the whole argument, has not been backed up by any relevant documents or statements. Furthermore, Montenegro should be distinguished from Kosovo, Vojvodina or parts of Macedonia, as it is a state member of the State Union of Serbia and Montenegro, not a part of any other sovereign state. Moreover, the right of Montenegrin people to exercise their sovereignty and decide their future in a referendum has been incorporated into the Belgrade Agreement (signed by the High Representative for the Common Foreign and Security Policy of the European Union Mr. Xavier Solana) and the Constitutional Charter. For all the abovementioned reasons and the fact that EU has actively played a role in the referendum process in Montenegro, I would disagree with your claim that Montenegrin independence could in any way destabilise the region. The second objection relates to the paragraphs eight, nine and ten. The analysis of the public opinion in Montenegro has not been supported by relevant empirical evidence. In good hope that my critique will be understood as a constructive one, please accept my regards. Sincerely, Matija Jaukovic P.S. I am a Montenegrin studying Bachelor of Economic and Social Sciences and Bachelor of Laws at the University of Sydney, majoring in political economy and government and international relations. by Matija Jaukovic May 18, 2006 "
Zar niko u ovoj zemlji ne shvata koliki su sportisti ambasadori? Ne znam gleda li neko od vas svjetsko prvenstvo u plivanju u Mačensteru. Duje Draganja i Sanja Jovanović su podigli šahovnicu na najvisočije mjesto na jarbolu, svirala se "Lijepa naša", i bar je mali dio svijeta juče čuo za Hrvtasku. E ja želim da se po dobrom čuje i za moju zemlju, Crnu Goru.
Matija, žao mi je. Što je tu je, okreni se onima koji ti nude budućnost. Evo jedna pjesma za tebe.
RSS FEED 
