 |
RSS FEED |
|
| MOJI LINKOVI |
- 80 toponima posvećenih Ivanu Crnojeviću
- Aleksandar Puškin pjesmom slavi Crnogorce
- Crnogorci nisu htjeli ujedinjenje sa Srbima
- Crnogorski Svetitelji, srpski problem!
- Četnički teror nad plemenom Piperi!
- Član 40. Ustava Knjaževine C. Gore iz 1905.
- Gorski Vijenac 1927 u BG prevden na srpski
- Izjašnjavanje Crnogoraca 1876. godine
- Kako su Rusi zvali Bokelje!
- Kosovski mit i crnogorski identitet su arhi
- Lord Alfred Tennyson o Crnogorcima --
- M Miljanov: Krsna (srpska) slava u Albanaca
- Marko Miljanov je bio pravi Dukljanin! 1.
- Marko Miljanov je bio pravi Dukljanin! 2.
- Marko Miljanov za Albance mislio da su Srbi
- Marko Miljanov: "Srbin je vjerski termin"!
- Miroslavljevo Jevanđelje je dukljanska knji
- MONASI SV SAVE NIJESU ZNALI ZA SRBSKI JEZIK
- NAŠ PRVI KRALj! -
- Nikolaidis Andrej: Snaga njegovane laži
- Njegoš - njegove riječi na samrti
- Njegoš htio da utekne iz C Gore ne hajući
- Njegoš: "Ali mi Crnogorci bogomi nijesmo"!
- Njegoš: "Crnogorci ne ljube lance"!
- Njegoš: "CRNOGORCI vole Pruse"
- Njegoš: "Nemanjići su naši dušmani"!
- Njegoša su pozdravljali "E VIVA! E VIVA!"
- Ogromno Crnogorčenje godine 1748.
- Okupatorova naredba od 23. oktobra 1918.
- Pipo, Vaso, Ozro, Kraso, Oto, Ceklinjani
- Pravoslavni monah 1651. pominje Dukljane
- Prve vazalne slovenske državice u Vizantiji
- Prvi Crnogorac doktor filozofije
- Radić o slovenskim plemenima u I mileniumu
- RADOŠ BULATOVIĆ (ĐED PEĐIN), VJEČNA SLAVA!
- Slaveno-serbskij magazin, ali na ruskom!
- SPC u Beču: Crnogorska crkva bila autokefal
- Srbin Pešić izdao Crnogorce u I svjetskom
- Srpska crkva nam je i Svece ukrala!!!
- Srpska prezimena od skoro, naša vjekovima
- Sveti Petar Cetinjski bio pravi Dukljanin!!
- U ZETI (DUKLjI) SRBA NIJE BILO! DOKUMENTA!
- Vasos Mavrouniotis (VASO BRAJOVIĆ) -
- Volter o Crnogorcima --
- Vuk Popović: "Pred popis, tražim odgovore"
- Whitney Warren, veliki prijatelj Crnogoraca
- Zemlje Balšića - ISTORIJSKA KARTA
- Zvanični naziv crkve u Crnoj Gori bio je...
- Živ. Mišić: "Teritorija koju smo okupirali"
-- A. Avelo i Ž. De La Nezijer o Crnogorcima
-- Bartolomeo Bjazoleto o Crnogorcima
-- Bečki Književni Dogovor
-- BOŽIĆNI USTANAK CRNOGORACA 1919. GODINE
-- Crkve na Rumiji nikad nije bilo
-- Crnogorac dobitnik Oskara
-- Crnogorski sveštenik 18.-19. vijek - SLIKA
-- Dekret Aleksandra Karađorđevića
-- Dr B. Šekularac: Vladika Vasilije Petrović
-- DREKALOVIĆI - porijeklo i vojvode
-- Državnik William Gladstone o Crnogorcima
-- Dušmanin Crnogoraca Garašanin veli:
-- Dušmanin crnogorski Garašanin još veli:
-- Čeh Ludvig Kuba o Crnogorcima --
-- Englez A. S. Frezer o Crnogorcima --
-- Fitz MacLean (Džejms Bond) o Crnogorcima
-- Francuz Pjer Marž o Crnogorcima --
-- Fransoa Lenorman o Crnogorcima
-- Frensis S. Stivenson o Crnogorcima --
-- General Gautier o Crnogorcima --
-- Gramota Petra Velikoga Crnogorcima
-- Grbljani ginuli za Crnu Goru i prije 362 g
-- Izjava o abdikaciji kraljevića Danila
-- Kako je Nidža srpčio krajeve po Cetinju --
-- Kako se srpče toponimi po Podgorici!
-- Lješnjani, Lješanska Nahija - PORIJEKLO
-- Maršal Auguste Marmont o Crnogorcima
-- NAPOLEON O CRNOGORCIMA --
-- Natpis na crkvi u Tivtu iz 1316. godine
-- Natpisi na crkvi u gradu Gioia stari 500 g
-- Nićifor Vrijenij o Dukljanima (I) --
-- Nićifor Vrijenij o Dukljanima (II) --
-- Pjesnik Teodor Prodrom o Dukljanima
-- Pomorske zastave Crne Gore
-- Prof dr Relja Novaković o Duklji / Zeti
-- Prva mirovna misija bila data CRNOGORCIMA!
-- Srpskim dezerterima iz 1915. - spomenik!
-- Tužba Njegoševe sestre nad njegovim odrom
--- GRBALj ---
Cafe del Montenegro
Cafe del Montenegro - forum
Crnogorci Zapadne Australije
CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Crnogorsko drustvo britanske Kolumbije
Dnevna novina POBJEDA
Dnevna novina REPUBLIKA
Dnevna novina VIJESTI
Durmitor
freemontenegro.com/diskusije
INDEX SLIKA MontenegroHistory, sve slike i fotogra
Kraljevina Crna Gora
KRSTAŠ - udruženje Crnogoraca Srbije
Kulturna Baština Crne Gore
Lingua Montenegrina
M O N T E N E G R I N A !!!
MADE IN MONTENEGRO
MATICA CRNOGORSKA
Montenegrier
Montenegrin ethnic association of Australia
Montenegro-Canada
MONTENEGRO.COM
MontenegrOnline
MONTENET
Najbolja radio stanica!
Najbolji neđeljnik!
Njegoskij Fund
Pomorske zastave Crne Gore
Srednjevjekovni gradovi Crne Gore
The Phora - Crna Gora
TV Atlas
TV Crna Gora
TV IN
TV Montena
TV Vijesti
|
| NEŠTO O MENI |
|
History of Montenegro


O kultu Ivana Crnojevića koji je zabilježio u Crnoj Gori 1834. godine, za vrijeme boravka u Crnoj Gori - Vuk Karadžić:
"Ivan se Crnojević u Crnoj Gori i danas tako spominje kao da je juče bio".
Sultan Mehmed II Osvajač (najveći turski sultan):
"Sa svima bih se mogao izmiriti, ali ne i sa Ivanom Crnojevićem"!
Njemački književnik i putopisac Hajnrih Štiglic boravio je 1840. godine u Crnoj Gori i zabilježio što je rekao njegov pratioc - Crnogorac Ilija Mašov Davidović, o svom legendarnom gospodaru - Ivanu Crnojeviću:
"Ona gomila kamenja zacijelo će vremenom nestati; ali sjećanje na Ivana neće proći i neće nestati, baš kao što neće nestati ni ovo kamenje, i prije će presahnuti ova rijeka, nego što će Crnogorci zaboraviti da se njegovo carstvo nekada protezalo sve do sinjeg mora. Tamo preko u brdima, govorio je Ilija, nalazi se jedna duga pećina koja vodi sve do mora; nijedna ljudska noga nije nikada kročila u nju i nijedan čobanin se ne bi usudio da potjera svoje stado u nju, pa makar još toliko bješnjelo nevrijeme u brdima. Jer tamo dolje prebivaju čarobnjaci, koji čuvaju grob slavnoga Ivana. Kada bude došao dan - a on će zasigurno doći - kada valja ponovo osvojiti obale Primorja, onda će i Ivan iz te pećine izaći sa svojom nevidljivom četom i ići ispred boraca, i boriti se sve dok se carstvo ponovo ne bude protezalo od plavog mora sve do zelenog Lima ..."
Rus Jegor Kovaljevski boravio je 1841. godine u Crnoj Gori, zabilježio je ovakav odnos Crnogoraca prema Ivanu Crnojeviću:
" ... i Ivan Crnojević je mirno i spokojno završio svoj vijek, proslavljen u narodu i poštovan od njega, koji i dan-danas s ushićenjem govori o njemu i njegovim imenom osvještava sve što mu je najbliže srcu."
Ruski konzul u Kotoru (1857-1869) Konstantin Petković, svjedoči kako su Crnogorci gledali na Ivana Crnojevića:
"Zasluge Ivanbega crnogorski narod nije zaboravio do dana današnjega, sjećanje na njega se sveto poštuje i tom pamćenju su posvećena mnoga mjesta, izvori i bistijerne koje su imale veliki značaj za bezvodno područje kakvo je Katunska Nahija, gdje se Ivanbeg uputio poslije pada Žabljaka."
Rus Mihail Petrovič Varava, boravio 1900. u Crnoj Gori, pojašnjava, ko je za Crnogorce Ivan Crnojević:
"Pod imenom Ivana gospodara podrazumijeva se Ivanbeg Crnojević, osnivač Crne Gore, koji se, slično našemu Aleksandru Nevskome, među Crnogorcima smatra nacionalnim herojem."
Njegoš: Ivan Crnojević
Бег Иванбег, јуначко кољено, бораше се као лаф с Турцима на све стране у горе крваве. Полу земље Турци му узеше, но пошто је сву облише крвљу и пошто му брата изгубише, змаја љута војводу Уроша, на широком пољу Ћемовскоме. Жали Иван брата јединога: жалије му војводе Уроша но обадва да изгуби сина; жалије му војводе Уроша но сву ову земљу што је изгубио; жалије му војводе Уроша него очи да је изгубио, - да би очи за брата Уроша!
Јунаку се чешће путах хоће ведро небо насмијат грохотом. Иван часом наздрави освете, светим пићем, Богом закршћеним. Б'јеле власе низ плећи просуо, б'јела брада вије до појаса; руке старе, у њих мач и копље, крваве му руке и оружје; корацима броји турско трупје, скаче старац како хитро момче. Боже драги, да га сан не вара те овако старац узлетио? Срећа се је стара пробудила: у Каруче, на крају Црмнице, од петнаест хиљадах Тураках не пуштише жива ниједнога; и данас је побјено мраморје дивне славе Црнојевић - кнеза.
J. Brković: ZVONO IVANOVO
Gospođi Jelisaveti Đeli Vujović
Gospodar naš Ivan Crnojević ostavi nam Zetu zemlju i Velju vodu nasred
zemlje. Ostavi nam sina Đurđa, a Đurđe Oktoih
na Obodu, ostavi nam Cetinje i Manastir na Cetinju.
Ostavi nam Gospodar naš Ivan i Zvono
Ivanovo!
Na Zvonu je Ivanovom bilo zapisano: "Gospodar Ivan Crnojević za dušu gospođe
Mare, plemenite majke svoje iz roda Kastriota."
Zvono je u Veneciji sliveno pod nadzornim okom majstora Erika Berina.
Bilo je i takvih naših godina kada sve olovno, sve bronzano, sve mesingano, sve mjedeno, sve lastreno stopismo i u oružje sječivno i zrnevlje puščano pretopismo.
Bilo je i takvih naših godina!
Samo smo Zvono Ivanovo na Cetinju
ostavljali da smrt našu ili uskrsnuće oglasi! Zvonilo je Zvono Ivanovo i kad se Petar Prvi Cetinjski predstavio, i kad se u svetitelja obrete, i kad se Rade Tomov ustoliči, i kad oči sklopi, i kad ga na Lovćen izniješe da vjekuje - jektalo je Zvono Ivanovo!
Gdje god zadobismo, zvonilo je Zvono Ivanovo, i kad izgubismo ječalo je naše Zvono Ivanovo!
I kad mladi knjaz naš Danil Petrović bi u Kotoru usmrćen jauknu Zvono Ivanovo!
Zvonilo je Zvono Ivanovo i kad Nikola Mirkov postade Nikola Prvi, i kad na zli put s Cetinja obrnu - samo je zajektalo Zvono Ivanovo!
Na Cetinju, i u Crnoj Gori cijeloj, u potonje vrijeme vijeka koji naš bješe,
bi i silnijih zvona od Zvona Ivanova. Ali samo ono imaše onaj zvon i glas, onaj jek i lelek, onaj jektaj i jecaj, što i kad ne zvoni u svakom Crnogorcu odzvanja!
U prvini vijeka kojeg još ima, koji dotrajava, koji evo izdiše, nasilno umukoše sva naša zvona, naša kruna se razbi u tirinte, lav naš iz Grba našeg omrcini u zoološkom vrtu bivše heraldike. Neka se zna: Ivanovo Zvono s Cetinja Ivanova (kad ono razur Crne Gore dođe) ko staro gvožđe u Bačku otpremiše i tamo pretopiše u kvake za dvorac gospodina Dunđerskog Gedeona!
Sveto naše Zvono Ivanovo!
Sreten Perović: MONOLOG ZA IVANA CRNOJEVIĆA
Još ne pada noć na sniježni Lovćen a trag zvijeri izmjerit se može noktom tek iz stijene isukanim. Preko Mora sumaglici Grada grdno venu grane obuzdane. Hramovi trnu od kobnih oluja od zlodomnih crnoriznih guja tiho ječe tužbaličkim zvonom i tuđim sutonom.
A ti sveti beskrajni ratniče snuješ iznad vode i nebesa neumorni zemni rabotniče tanke konce vezeš u konopce podlovćenski puki samotniče za svobodu voljni mučeniče krvncima najljući krvniče! O Ivane Sveti i Raspeti domaćine skupljaš uz ognjište u amanet predaješ im tajnu: Čelo Crne Gore bodri More More hrani a More i brani Razgrću se kapije i školjke Izrod uđe na galije tuđe I ruka mi skoliti ne moga pusta usta gladna oka mnoga što se i oko krvi svojski krve!
Lađari po magli u pohode nagli zasađuju nadu a Vladika ti uglas odgovara: Prokle majka od nevolje sina – progrize joj sisu u posanje!
Vučje jame vučje sjenke mame.
http://cetinjanin.blip.tv/file/383283/ |


|
 |
 |
|
Blog piše
i slika:
Prevalis |
 |
| OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 24.07.2010 18:45:46 |
 |
| Radoslav Rotković: Miroslavljevo Jevanđelje je neupotrebljivo za pravoslavnu crkvu |
|
 |
Iz knjige

Miroslavljevo Jevanđelje je neupotrebljivo za pravoslavnu crkvu


U isto vrijeme, Srbi su svoja jevanđelja pisali u pećinama, nije šala, jasno je da Miroslavljevo jevanđelje pripada mediteranskoj Duklji, koja je bila kulturno superiorna u odnosu na Rašku.
|
Zapis iz Vukanovog jevanđelja, 1202. godina
О самодржавној властели ужасавам се умом и ријечју
Поњеже мнози начеше књиге и повести дејати, јаже о извсетних вештех
случи се и мне грешному, присно унилому и хуждшуму всех и ни достојному
назвати се именеми сим, мниха Симеона, вазвестити вса по реду, јаже
саврши владика всех прошенијем и мољенијем мене грешнаго Симеона старца,
бившаго ме некогда в мире, и јеште бо ми сушту не разлучену от рода,
ино мољеније моје не беше токмо: Господи Исус Христос сподоби ме
недостојнаго достојну бити подјети иго твоје на се. Он же јако благ и
милостив реки: гредуштаго по мне иждену в[ад]?, исплни желаније моје ва
скоре узе и об... то же чајах за многије дни, и јеште сушту ми у
манастиру ва обштежитији, и паки ужделевшу ми се, понудих се изити из
манастира и од братије и последовати Богу; и помиловах себе, ни поштедех
немоштније старости матере својеје за име... и љубимују братију
оставих, и сестри, и ину прочу присн, да сабудет се глагољемоје не
пророки, ни апостоли, ну самем Господем нашим Исусом Христом: всак
остављеј матер и братију, ина прочаја и по мне шад, стократ пријет живот
вечни. Давид бо пишет: каја полза у крви мојеј, јегда саниду ва
истаљеније, једа исповест ти се прст, или вазвестит истину твоју? Се
време покајанија настојит, јако нест у самрти поминајеј тебе, ва аде же
кто исповест ти се. И вса самислившу ми подобих се странан бити ка
својему родитељу и брати, пријемље досажденије и укореније, и обаче
оклеветаније од злих чловек, а од врага напасти и брани и паче всех, ну
аз та вса вземљу за име Христово поменује слово Давидово: јако тебе
ради поруган бих вас дан; и паки: Тужд бих знајемим мојим, и странан
син матери мојеј. Сим же сем савршившим се мноју грешним, сподобих се
жити у пеки, у граде Расе, и написах сије књиги својему господину
велијему жупану ... О неизреченије Богу и божаствније тајни ...
самодржаних властелех, тем же изреку о њих, ужасају се зело умом же и
словом, обаче дрзнух васпоминају величија их и подвиги душевније јаже
саврши небесни цар о таковех властелех, поњеже владики ... Господ наш
Исус Христос по неизмернеј јего милости, и по изволенију пресветије
госпоже Богородице предаст Христос частни венац велијему жупану Влку,
владичаствујушту јему својеју српсков земљеју и зетсков странов и
поморскими град ... и нишевскими предели велеродному, велеславному
велијему жупану Влку, сина самодржанаго (!) господина области својеје
Стефана Немање.
Petrovgrad, Ruska nacionala biblioteka. F n I 82 (Vukanovo jevandjelje, oko 1202. g.) ZIN I 7.
------------------------------------------------------------------------------------
O samodržavnoj vlasteli užasavam se umom i riječju
Pošto su mnogi počeli pisati knjige i istorije, tako i ja, grješni,
ništavniji i najbjedniji od svih, nedostojan nazvati se imenom monaha
Simeona, želim da izvijestim, sve po redu, o nekim događajima koji su se
desili, po volji Vladike svih, a na preklinjanje i molbu, mene grešnog
Simeona starca, kada sam bio svetovanjak, i još živio u porodici. Moja
jedina molba bila je: "Gospode Isuse Hriste počastvuj mene
nedostojnog da budem dostojan primiti igo Tvoje na se". A On blago i
milostivo reče: "Onoga koji ide za mnom, spasiću pakla? Ispuni
moju želju ubrzo... to što čekah mnogo dana. I još kada sam bio u
manastiru, u opštežiću, opet sam poželio da napustim manastir i bratiju i
posvetim se Bogu. I udovoljih sebi. Ne pošteđeh svoju nemoćnu staru
majku u ime... i ostavih dragu braću i sestre, i drugu ostalu rodbinu da
se dogodi ono što ne govore proroci, ni apostoli, nego sam Gospodin
naš Isus Hristos: "Svako ko ostavlja majku i braću, i sve
ostalo, i slijedi me, sto puta će zadobiti vječni zivot". A David dakle,
piše: "Koja je korist od moga tijela, kada ću istruliti, kada
ću postati prah, ili kada ću objaviti istinu Tvoju? To vrijeme
pokajanja je došlo, jer ne treba se sjetiti Tebe na samrti, ko će Ti se
u adu ispovijediti? I sve smislivši, odlučih da se otuđim od svojih
roditelja i braće, primih na sebe muku i ukor, i čak klevetu od zlih
ljudi, a od đavola iskušenja i, osobito nasrtaje. Ali, ja sve prihvatih
u ime Hrista, sjetivši se riječi Davidovih; "jer zbog Tebe bih
ismijavan svaki dan". I još "Bijah tuđ poznanicima mojim, i
stran sin mojoj majci." Pošto sam ja, grješni, ovako odlučio, udostojih se da živim u pećini, kraj grada Rasa, i prepisah ovu knjigu svome gospodinu, velikom županu...
o neiskazane Bogu i božanstvene tajne... samodržavnoj vlasteli, o tome
što ću reći o njima, užasavam se umom i riječju, no ipak se drznuh da
se sjetim njihove veličine i duševnih podviga koje je podario nebeski
car takvoj vlasteli, pošto je Vladika... Gospod naš Isus Hristos, po
neizmjernoj njegovoj milosti, i po izvoljenju presvete Gospođe
Bogorodice, predao Hristos časni vijenac velikom županu Vuku, koji je
vladao svojom Srpskom zemljom i Zetskim krajevima, i primorskim gradovima... i Nišavskim predjelima, plemenitoga roda i veleslavnomu velikom županu Vuku, sinu samodržavnoga gospodina svoje oblasti, Stefana Nemanje.
montenegrina.net
|
|
 |
|
| Komentari (5) |
 |
 |
 |
| OBJAVLJENO: 17.07.2010 18:18:29 |
 |
| Aleksandar Stamatović: U vrijeme italijanske okupacije Cetinja 1941. uveden je krstaš-barjak kao zvanična zastava |
|
 |
Glupo bi bilo pomisliti da Aleksandar Stamatović koji patološki mrzi državu Crnu Goru i njene simbole, ima nekog interesa da krije da je sadašnja državna zastava bila zvanična u doba italijanske okupacije Crne Gore. Često Crnom Gorom kruži laž (jedna od tako mnogo laži), da je zvanična zastava u doba italijanske okupacije, bila sadašnja, državna. Aleksandar Stamatović, od koga se najmanje očekivalo da to demantuje, upravo je to uradio.
OSVRT NA DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE
“Majska zora” i 13. jul ne idu zajedno
Prve ustaničke puške pukle su u porobljenoj Evropi 13. jula u Virpazaru
i na Čevu u ranim jutarnjim časovima. Bitka na Košćelama, u kojoj je
uništen italijanski motorizovani bataljon od 800 ljudi, predstavlja
prvu savezničku pobjedu u Evropi. Nigdje tako veličanstveno nije
ocijenjen 13-julski ustanak, kao u mislima najvećeg francuskog filozofa
Žan Pol Sartra “13-julski ustanak je najvažniji događaj 1941. godine u
porobljenoj Evropi”. Crnogorski ustanici tada su brojali oko 32.000
boraca, dok je čitava Zapadna Evropa spavala u dubokom snu ropstva. Kao
rezultat tih svijetlih julskih dana rodila se nova Jugoslavija, koju su
velike sile priznale kao treću silu pobjednicu u antifašističkoj
koaliciji naroda Evrope, sa oko 40.000 poginulih u borbi ili ubijenih
od okupatora.
Trinaesti jul, kao polazište i odredište istorijske sudbine Crne Gore, preživio je mnoga tumačenja i značenja.
Gdje su, i da li ih ima, istorijske paralele 13. jula 1941. godine, i 21. maja i 13. jula 2006. godine?
Nigdje u porobljenoj Evropi, čak ni približno, pa i u Jugoslaviji,
jedan narod nije tako masovno digao oružje protiv okupatora kao u Crnoj
Gori. Taj fenomen je manje više poznat.
Mnogo je istorijskih paralela tog jula 1941. godine i ovih mjeseci
2006. godine. U eri suverenističkog i referendumskog procesa pojavila
se opšta manija isticanja crnogorskih zastava (tj. vojnih
alaj-barjaka). To je valjda znak pojedinaca i institucija da su lojalni
režimu. Tako jedan podgorički list izvještava o ovoj, pored ostalih
pojava, i u Baru ovako: “Kada dođete u Stari Bar svuda vidite more
crnogorskih zastava! Čak i na maloj kovačnici, bakalnici ili trafici
vije se crnogorska zastava, a to je najbolji dokaz kako narod
Crnogorskog primorja, bez razlike vjere i staleža, pozdravlja slobodnu
domovinu!”...
Crnogorski separatisti, uz pomoć italijanskog okupatora, mnogo toga su
mijenjali tih mjeseci, baš kao i aktuelni crnogorski režim posljednjih
godina. Tako je zabranjena upotreba trobojke (crveno-plavo-bijele), tj.
državne zastave Crne Gore, propisane još Ustavom Knjaževine Crne Gore
1905. godine, samo zato jer su to srpske narodne boje, a kao zastava uveden je krstaš-barjak, tj. vojna četna zastava.
Gdje su u svoj toj priči o državi Crnoj Gori tada i sada Petrovići?
Crnogorski separatisti i italijanski okupator ponudili su krunu
suverene Crne Gore princu Mihailu Petroviću, unuku kralja Nikole, što
je ovaj odlučno odbio, i na kraju bio odveden u koncentracioni logor, i
jedva izvukao živu glavu. O tome tadašnji italijanski ministar
inostranih poslova grof Galezo Ćano, inače Musolinijev zet, u svojim
memoarima piše: “Princ Mihailo, onaj koji je imao da obnovi crnogorsko
prijestolje, otvorio je svoje srce konzulu Sera di Kasano. On neće ni
da čuje da se kompromitira, jer je uvjeren da će Italija i Njemačka na
kraju krajeva dobiti teške batine, pa zaključuje da je svako ratno
rješenje prolazno i privremeno”.
Sam princ Mihailo Petrović o tom svom činu u svojim memoarima piše:
“Odmah sam odgovorio Markizu da taj predlog ne mogu prihvatiti. Bio sam
oduvijek ubijeđen i oduševljen pristalica punog jugoslovenskog
jedinstva...”
Konačno, u tim vremenima izvršeno je i teritorijalno sakaćenje Crne
Gore. Ostala je bez Plava i Gusinja, Tuzi i Ulcinja, i Boke. Ta
perspektiva nadvija se nad njom i danas.
Žalosnu perspektivu crnogorske države najbolje je uočio civilni komesar
Macolini, koji je bio jedan od aktera podrške njenog proglašenja. On je
italijanskom ministarstvu spoljnih poslova 20. avgusta u izvještaju
napisao: “Međutim, snovi o `velikoj Crnoj Gori` nestali su pod udarcima
koji su joj dati s desna i lijeva. Sahranivši slavu Kosova i životni
prostor koji je garantovao hljeb narodu, Crna Gora doživjela je jedno
za drugim sakaćenja. Ustupanjem Ulcinja Albaniji došla je u pitanje
nabavka soli za pastire, strahovalo se da će zajedno sa Kotorom doći u
posjed Italije Njeguši, kolijevka Petrovića, i Lovćen, gdje je kao
simbol nacionalnog ponosa sahranjen pjesnik Domovine; sa granicom na
Drini nestadoše srezovi Foča i Čajniče i napokon se doznalo da će Plav
i Gusinje i opštine ravnjaka Podgorice progutati Albanija.
Zabranjeno je proslavljanje Vidovdana, kao i 1. decembra, dana
stvaranja jugoslovenske države. U javno objavljenoj naredbi br. 55,
preko lista “Glas Crnogorca” od 11. juna 1941. godine, italijanski
civilni komesar grof Serafino Macolini je naveo da “treba pokloniti
veliku pažnju istoriji i književnosti crnogorskoj”. Spomenik poginulim
bjelaškim omladincima iz 1918. godine prvo je ograđen daskama, a
kasnije i porušen na Cetinju.
Aleksandar Stamatović, istoričar
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Pisma&clanak=65375&datum=2006-07-13 |
 |
|
| Komentari (14) |
 |
 |
 |
| OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 29.06.2010 00:23:14 |
 |
| Svi srpski istoričari se slažu da Zećani nijesu učestvovali na kosovskom boju 1389. |
|
 |
Vijesti, 28. jun 2010.
PISMA UREDNIKU Koga briga za istinu
Njegoš je u Gorskom vijencu, iz političkih razloga raspalio kosovsku
mitomaniju u Crnoj Gori. Bilo bi zanimljivo da CEDEM jednom objavi
istraživanje, koliko građana Crne Gore zna, bez dileme, da naši preci
nijesu bili na kosovskom boju 1389. Vjerujem da 80% ne zna. U
udžbenicima istorije, iz kojih uče crnogorska đeca, niđe se ne navodi
da Balšići i naši preci nijesu bili na kosovskom boju. Prirodno, kod
nas su se uvijek na časovima istorije, u školama, učile poluistine ili
neistine, koga briga za istinu? Što će nam istina, kad je tu
sveštenstvo SPC da nam objasni sve što treba da znamo o kosovskom boju.
A sad činjenice. Vladika Vasilije Petrović u svojoj knjizi Istorija
o Černoj Gori, Moskva 1754. kaže da se Crnogorci nijesu borili ni na
Marici 1371, a ni 1389. na Kosovu: "Baoša, kojega prije spomenuh, treći dan stiže na Kosovo poslije one bitke..."
Što zaključujemo? Vladika Vasilije u 18. vijeku, samim tim i Crnogorci,
imaju jasnu svijest da nijesu učestvovali ni na Marici, ni na Kosovu.
Svi srpski istoričari, svi se slažu, da Balšići i Zećani (Zećani su
preci Crnogoraca i Brđana i pola stare Hercegovine) nijesu učestvovali
u kosovskoj bitci, evo nekih kazivanja:
Akademik SANU Rade Mihaljčić, Istorija srpskog naroda, Beograd 1994. kaže: "Jedino je Đurađ Stracimirović Balšić bio tada na strani Turaka. Zbog toga je malo verovatno da je sudelovao u bici na Kosovu."
Akademik SANU Momčilo Spremić u knjizi Đurađ Branković i njegovo doba, Beograd 1994. kaže:
"Na primer, drugi Lazarev zet, Đurađ Stracimirović Balšić nije uopšte
došao na Kosovo, i još se uz pomoć Turaka borio protiv bosanskog
gospodara Tvrtka I, Lazarevog saveznika"
Dr Miladin Stevanović, Večernje Novosti, 25. 01. 2010. kaže:
"Vizantija, Bugarska, braća Dejanovići i Kraljević Marko sa bratom
Andrijašom su bili u vazalnom odnosu sa Turcima i nisu imali snage, ni
želje da se priključe knezu Lazaru. Oklevao je da se izjasni i Lazarev
zet, zetski gospodar Đurđe Stracimirović Balšić, pošto izgleda da se
još ranije odlučio za vazalni odnos prema Turcima. Tako su knezu Lazaru
ostali samo bosanski kralj Tvrtko I i njegov zet Vuk Branković,
gospodar kosovske oblasti."
Dr Željko Fajfrić, u knjizi Sveta loza kneza Lazara tvrdi: "Isto tako nije tu bilo ni Đurđa Stracimirovića, a gde je on bio ostaje tajna."
Lazar Hrebeljanović, najmiliji svetac Amfilohijev ("Srbija je tijelo Lazarevo, a Kosovo glava Lazareva"),
proglašen je od strane srpske crkve za sveca brzo poslije kosovske
bitke, ali, u crkvenom kalendaru Crnojevića nema ga među svecima! Kneza
Lazara Crnogorci krajem 15. vijeka nijesu poštovali kao svog sveca, pa
je jasno - nikakva kosovska misao i takozvani kosovski zavjet, nijesu
postojali u Crnoj Gori prije Gorskog vijenca. Ako zetska mtropolija, to
jest crkva Crnojevića, nije poštovala kao svoje, svetitelje srpske
crkve, neka čitaoci sami razmisle da li je naša crkva u doba Crnojevića
pripadala srpskoj crkvi, ili je bila nezavisna.
Vuk Popović, Cetinje
http://www.vijesti.me/index.php?id=342024  |
 |
|
| Komentari (26) |
 |
 |
 |
| OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 25.06.2010 17:27:28 |
 |
| Da li je Marko Miljanov pao pod Đilasov uticaj |
|
 |
Dnevna novina Vijesti, 26. april 2010.
PISMA UREDNIKU
Da li je Marko Miljanov pao pod Đilasov uticaj
Čedo
Marović je u “Vijestima” od 8. marta objavio odličan tekst o tobožnjem
Nemanjinom gradu na ušću Ribnice u Moraču. Iznio je da su arheološka
istraživanja dokazala da je ustvari riječ o turskoj tvrđavi, a ne o
nekom gradu u kome je rođen Nemanja. Samo bih dopunio gospodina
Marovića sa par činjenica. Prema istorijskim izvorima, Nemanja je
rođen ili u Ribnici, ili u Spužu. Kršten je po rimokatoličkom obredu,
jer pravoslavlja tada nije bilo u Duklji/Zeti. Pravoslavlje tada nije
uopšte imalo crkvenu organizaciju u Zeti, a Ohridska arhiepiskopija
nije imala nadležnost nad Zetom. Na litiji koja je 27. februara 2010.
održana kod Starog grada u Podgorici, govor je održao akademik SANU
Rajko Petrov Nogo. Vatrenim mitomanskim govorom Nogo je, naravno u
prisustvu i uz blagoslov Amfilohijev, negirao crnogorsko biće i
samobitnost. To smo i navikli od SANU. Između ostalog je rekao: "Braćo
Srbi, braćo Crnogorci, crnogorski Srbi, pa i vi koji mislite da to
niste"... Pa još mitomanije: "...nama danas na Kosovu i Metohiji našoj
početnoj, zavjetnoj zemlji". Pa se onda Nogo zabrinuo za nazive ulica u
Podgorici i kaže: "Jesu li preimenovanjem Nemanjine obale u Bulevar
svetog Petra Cetinjskog, namjerili da u nama dva naša sveca
posvađaju"... Kakve veze Nogo ima sa crnogorskom istorijom, da bi
nam dijelio savjete što da činimo, to nije jasno. Na skupu pred
ostacima turske tvrđave bilo je možda 1.000 ljudi. Još jednom im je
mitomanija prikazana kao istorijska istina. Moramo napomenuti da je
turska tvrđava u Podgorici dobila ime "Nemanjin grad" između dva
svjetska rata, dakle poslije ulaska srpske vojske u Crnu Goru 1918.
godine. Vojvoda Marko Miljanov u djelu “Primjeri čojstva i junaštva”, u priči broj 43 kaže: ”Poslije
jedanaes godina udari vezir na begove Zotovića i Alilagića, izagna i iz
Zete i Podgorice. Kad su se njine vojske bile oko Podgorice, pogoniše
se od Staroga Grada i Ribnice do Vezirova mosta. Vezir je gleda sa Staroga Grada kako beg Zotović igra konja između bojeva, ugoni ga u vezirovu vojsku, te mu i bije i siječe”... Zašto
Marko Miljanov kaže Stari Grad, a ne kaže Nemanjin grad? Imaju li
objašnjenje SPC i SANU? Da vojvoda nije bio pao pod Đilasov uticaj?
Takođe valja napomenuti da je Marko Miljanov pojam Srbin smatrao za
vjerski termin, za njega je riječ Srbin značila isto onošto danas znači
riječ - pravoslavac. Srbin i pravoslavac za Marka Miljanova su bili
sinonimi. To vidimo iz njegovog teksta “Prva pohara Kuča”: "Neki
od ostalije Kuča primiše mito od Turaka i izdadoše. Evo njihovije
imena: Ljulja Palumbov, Turčin iz sela Ledina, Pale Lekin, Latinin iz
sela Banjkana, Punan Dedin, Srbin iz sela Berove, Bećo Savićev, Srbin
iz Lijeve Rijeke"... Koliko znamo, nikad u istoriji u ovim
selima koje Marko navodi, nijesu živjeli etnički Turci i Latini. Marko
navodi vjersku pripadnost, jasno je iz citirane rečenice da za Marka
Srbin nije narodnosni, već vjerski termin. On je to potvrdio i na drugi
način. Marko Miljanov nikad svoj jezik nije nazvao srpskim, koliko je
poznato piscu ovih redova. I još jednu stvar da napomenemo, kao
dokaz da je naziv Nemanjin grad uveden uz pomoć bajoneta karađorđevićke
države. Vremešni Podgoričanin Gojko Martinović je gostovao prije neku
godinu u TV emisiji “Insajder”, đe je izričito rekao da on i
Starovarošani nikada nijesu tvrđavu nazivali Nemanjin grad, već su je
zvali - Stari grad. Ko hoće da vjeruje da su mitovi istorijska istina,
neka vjeruje. Ali, treba pitati i nadležne u Ministarstvu prosvjete, da
li su oni za to da se u udžbenike unese istorijska istina, ili im je
draži kompromis sa SPC i SANU? Pristaje li Ministarstvo prosvjete da se
činjenice ne objavljuju u udžbenicima?
Vuk Popović, Cetinje  |
 |
|
| Komentari (0) |
 |
 |
 |
<<
||
<
ukupno 233 unosa
>
||
>>
|
|