blogovanje.com/MontenegroHistory 
 RSS FEED
MOJI LINKOVI
- "Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi!"

- 1878. smo priznati od SVIH velikih sila

- 80 toponima posvećenih Ivanu Crnojeviću

- A. Puškin pjesmom slavi Crnogorce

- Balšići (Zećani) nisu bili na Kosovu 1389.

- Crnogorci nisu htjeli ujedinjenje sa Srbima

- Crnogorski Svetitelji, srpski problem!

- Državna zastava u doba Knjaževine C. Gore!

- Četnički teror nad plemenom Piperi!

- Član 40. Ustava Knjaževine C. Gore iz 1905.

- Gorski Vijenac 1927 u BG prevden na srpski

- Izjašnjavanje Crnogoraca 1876. godine

- Kako su Rusi zvali Bokelje!

- Lord Alfred Tennyson o Crnogorcima --

- M Miljanov: Krsna (srpska) slava u Albanaca

- Marko Miljanov je bio pravi Dukljanin! 1.

- Marko Miljanov je bio pravi Dukljanin! 2.

- Marko Miljanov za Albance mislio da su Srbi

- Marko Miljanov: "Srbin je vjerski termin"!

- Miroslavljevo Jevanđelje je dukljanska knji

- MONASI SV SAVE NIJESU ZNALI ZA SRBSKI JEZIK

- NAŠ PRVI KRALj! -

- Nikolaidis Andrej: Snaga njegovane laži

- Njegoš - njegove riječi na samrti

- Njegoš htio da utekne iz C Gore ne hajući

- Njegoš: "Ali mi Crnogorci bogomi nijesmo"!

- Njegoš: "Crnogorci ne ljube lance"!

- Njegoš: "CRNOGORCI vole Pruse"

- Njegoš: "Nemanjići su naši dušmani"!

- Njegoša su pozdravljali "E VIVA! E VIVA!"

- Ogromno Crnogorčenje godine 1748.

- Okupatorova naredba od 23. oktobra 1918.

- Pipo, Vaso, Ozro, Kraso, Oto, Ceklinjani

- Pravoslavni monah 1651. pominje Dukljane

- Prve vazalne slovenske državice u Vizantiji

- Prvi Crnogorac doktor filozofije

- Radić o slovenskim plemenima u I mileniumu

- Radoslav Rotković: Kosovski mit

- RADOŠ BULATOVIĆ (ĐED PEĐIN), VJEČNA SLAVA!

- Slaveno-serbskij magazin, ali na ruskom!

- SPC u Beču: Crnogorska crkva bila autokefal

- Srbin Pešić izdao Crnogorce u I svjetskom

- Srpska crkva nam je i Svece ukrala!!!

- Srpska prezimena od skoro, naša vjekovima

- Sveti Petar Cetinjski bio pravi Dukljanin!!

- U ZETI (DUKLjI) SRBA NIJE BILO! DOKUMENTA!

- Ustav Svetoga Sinoda u knjaževini Crnoj Gor

- Vasos Mavrouniotis (VASO BRAJOVIĆ) -

- Volter o Crnogorcima --

- Vuk Popović: "Pred popis, tražim odgovore"

- Whitney Warren, veliki prijatelj Crnogoraca

- Zemlje Balšića - ISTORIJSKA KARTA

- Zvanični naziv crkve u Crnoj Gori bio je...

- Živ. Mišić: "Teritorija koju smo okupirali"

-- A. Avelo i Ž. De La Nezijer o Crnogorcima

-- Bartolomeo Bjazoleto o Crnogorcima

-- Bečki Književni Dogovor

-- BOŽIĆNI USTANAK CRNOGORACA 1919. GODINE

-- Crkve na Rumiji nikad nije bilo

-- Crnogorac dobitnik Oskara

-- Crnogorski sveštenik 18.-19. vijek - SLIKA

-- Dekret Aleksandra Karađorđevića

-- Dr B. Šekularac: Vladika Vasilije Petrović

-- DREKALOVIĆI - porijeklo i vojvode

-- Državnik William Gladstone o Crnogorcima

-- Dušmanin Crnogoraca Garašanin veli:

-- Dušmanin crnogorski Garašanin još veli:

-- Čeh Ludvig Kuba o Crnogorcima --

-- Četnički program Velike Srbije 1.

-- Četnički program Velike Srbije 2.

-- Englez A. S. Frezer o Crnogorcima --

-- Fitz MacLean (Džejms Bond) o Crnogorcima

-- Francuz Pjer Marž o Crnogorcima --

-- Fransoa Lenorman o Crnogorcima

-- Frensis S. Stivenson o Crnogorcima --

-- General Gautier o Crnogorcima --

-- Gramota Petra Velikoga Crnogorcima

-- Grbljani ginuli za Crnu Goru i prije 362 g

-- Izjava o abdikaciji kraljevića Danila

-- Kako je Nidža srpčio krajeve po Cetinju --

-- Kako se srpče toponimi po Podgorici!

-- Lješnjani, Lješanska Nahija - PORIJEKLO

-- Maršal Auguste Marmont o Crnogorcima

-- NAPOLEON O CRNOGORCIMA --

-- Natpis na crkvi u Tivtu iz 1316. godine

-- Natpisi na crkvi u gradu Gioia stari 500 g

-- Nićifor Vrijenij o Dukljanima (I) --

-- Nićifor Vrijenij o Dukljanima (II) --

-- Pjesnik Teodor Prodrom o Dukljanima

-- Pomorske zastave Crne Gore

-- Prof dr Relja Novaković o Duklji / Zeti

-- Prva mirovna misija bila data CRNOGORCIMA!

-- Srpskim dezerterima iz 1915. - spomenik!

-- Tužba Njegoševe sestre nad njegovim odrom

--- GRBALj ---

--27. 11. 1918. proglašena srpska nacija u CG

Cafe del Montenegro

Cafe del Montenegro - forum

Crnogorci Zapadne Australije

CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Crnogorsko drustvo britanske Kolumbije

Dnevna novina POBJEDA

Dnevna novina REPUBLIKA

Dnevna novina VIJESTI

Durmitor

freemontenegro.com/diskusije

INDEX SLIKA MontenegroHistory, sve slike i fotogra

Kraljevina Crna Gora

KRSTAŠ - udruženje Crnogoraca Srbije

Kulturna Baština Crne Gore

Lingua Montenegrina

M O N T E N E G R I N A !!!

MADE IN MONTENEGRO

MATICA CRNOGORSKA

Montenegrier

Montenegrin ethnic association of Australia

Montenegro-Canada

MONTENEGRO.COM

MontenegrOnline

MONTENET

Najbolja radio stanica!

Najbolji neđeljnik!

Njegoskij Fund

Srednjevjekovni gradovi Crne Gore

The Phora - Crna Gora

TV Atlas

TV Crna Gora

TV IN

TV Montena

TV Vijesti


NEŠTO O MENI

History of Montenegro

O kultu Ivana Crnojevića koji je zabilježio u Crnoj Gori 1834. godine, za vrijeme boravka u Crnoj Gori - Vuk Karadžić:

"Ivan se Crnojević u Crnoj Gori i danas tako spominje kao da je juče bio".

 

Sultan Mehmed II Osvajač
(najveći turski sultan):


"Sa svima bih se mogao izmiriti,
ali ne i sa Ivanom Crnojevićem"!

 

Njemački književnik i putopisac Hajnrih Štiglic boravio je 1840. godine u Crnoj Gori i zabilježio što je rekao njegov pratioc - Crnogorac Ilija Mašov Davidović, o svom legendarnom gospodaru - Ivanu Crnojeviću:

"Ona gomila kamenja zacijelo će vremenom nestati; ali sjećanje na Ivana neće proći i neće nestati, baš kao što neće nestati ni ovo kamenje, i prije će presahnuti ova rijeka, nego što će Crnogorci zaboraviti da se njegovo carstvo nekada protezalo sve do sinjeg mora. Tamo preko u brdima, govorio je Ilija, nalazi se jedna duga pećina koja vodi sve do mora; nijedna ljudska noga nije nikada kročila u nju i nijedan čobanin se ne bi usudio da potjera svoje stado u nju, pa makar još toliko bješnjelo nevrijeme u brdima. Jer tamo dolje prebivaju čarobnjaci, koji čuvaju grob slavnoga Ivana. Kada bude došao dan - a on će zasigurno doći - kada valja ponovo osvojiti obale Primorja, onda će i Ivan iz te pećine izaći sa svojom nevidljivom četom i ići ispred boraca, i boriti se sve dok se carstvo ponovo ne bude protezalo od plavog mora sve do zelenog Lima ..."

 

Rus Jegor Kovaljevski boravio je 1841. godine u Crnoj Gori, zabilježio je ovakav odnos Crnogoraca prema Ivanu Crnojeviću:

" ... i Ivan Crnojević je mirno i spokojno završio svoj vijek, proslavljen u narodu i poštovan od njega, koji i dan-danas s ushićenjem govori o njemu i njegovim imenom osvještava sve što mu je najbliže srcu."

 

Ruski konzul u Kotoru (1857-1869) Konstantin Petković,  svjedoči kako su Crnogorci gledali na Ivana Crnojevića:

"Zasluge Ivanbega crnogorski narod nije zaboravio do dana današnjega, sjećanje na njega se sveto poštuje i tom pamćenju su posvećena mnoga mjesta, izvori i bistijerne koje su imale veliki značaj za bezvodno područje kakvo je Katunska Nahija, gdje se Ivanbeg uputio poslije pada Žabljaka."

 

Rus Mihail Petrovič Varava, boravio 1900. u Crnoj Gori, pojašnjava, ko je za Crnogorce Ivan Crnojević:

"Pod imenom Ivana gospodara podrazumijeva se Ivanbeg Crnojević, osnivač Crne Gore, koji se, slično našemu Aleksandru Nevskome, među Crnogorcima smatra nacionalnim herojem."


1869. godine  Bokeljski ustanici protiv Austrougarske države pjevali su, ovo je objavila novina "Republika", 07. decembra 2007. godine:

''Čujete li ove gromovske pucnje.
On je Crnojević,
a eno ga đe prispjeva hrabrim i vjernim Crnogorcima.
On će stati na čelo sokolova,
on će ih predvoditi u boj!''


Njegoš: Ivan Crnojević

Бег Иванбег, јуначко кољено,
бораше се као лаф с Турцима
на све стране у горе крваве.
Полу земље Турци му узеше,
но пошто је сву облише крвљу
и пошто му брата изгубише,
змаја љута војводу Уроша,
на широком пољу Ћемовскоме.
Жали Иван брата јединога:
жалије му војводе Уроша
но обадва да изгуби сина;
жалије му војводе Уроша
но сву ову земљу што је изгубио;
жалије му војводе Уроша
него очи да је изгубио, -
да би очи за брата Уроша!

Јунаку се чешће путах хоће
ведро небо насмијат грохотом.
Иван часом наздрави освете,
светим пићем, Богом закршћеним.
Б'јеле власе низ плећи просуо,
б'јела брада вије до појаса;
руке старе, у њих мач и копље,
крваве му руке и оружје;
корацима броји турско трупје,
скаче старац како хитро момче.
Боже драги, да га сан не вара
те овако старац узлетио?
Срећа се је стара пробудила:
у Каруче, на крају Црмнице,
од петнаест хиљадах Тураках
не пуштише жива ниједнога;
и данас је побјено мраморје
дивне славе Црнојевић - кнеза.

 

J. Brković: ZVONO IVANOVO


Gospođi Jelisaveti Đeli Vujović



Gospodar naš Ivan Crnojević
ostavi nam Zetu zemlju i Velju vodu nasred

zemlje.
Ostavi nam sina Đurđa, a Đurđe Oktoih

na Obodu,
ostavi nam Cetinje i Manastir na Cetinju.

Ostavi nam Gospodar naš Ivan i Zvono

Ivanovo!

Na Zvonu je Ivanovom bilo zapisano:
"Gospodar Ivan Crnojević za dušu gospođe

Mare,
plemenite majke svoje iz roda Kastriota."

Zvono je u Veneciji sliveno
pod nadzornim okom majstora Erika Berina.

Bilo je i takvih naših godina
kada sve olovno,
sve bronzano,
sve mesingano,
sve mjedeno,
sve lastreno
stopismo i u oružje sječivno
i zrnevlje puščano pretopismo.

Bilo je i takvih naših godina!

Samo smo Zvono Ivanovo na Cetinju

ostavljali
da smrt našu ili uskrsnuće oglasi!
Zvonilo je Zvono Ivanovo
i kad se Petar Prvi Cetinjski predstavio,
i kad se u svetitelja obrete,
i kad se Rade Tomov ustoliči,
i kad oči sklopi,
i kad ga na Lovćen izniješe da vjekuje -
jektalo je Zvono Ivanovo!

Gdje god zadobismo,
zvonilo je Zvono Ivanovo,
i kad izgubismo
ječalo je naše Zvono Ivanovo!

I kad mladi knjaz naš Danil Petrović
bi u Kotoru usmrćen
jauknu Zvono Ivanovo!

Zvonilo je Zvono Ivanovo
i kad Nikola Mirkov postade Nikola Prvi,
i kad na zli put s Cetinja obrnu -
samo je zajektalo Zvono Ivanovo!

Na Cetinju, i u Crnoj Gori cijeloj,
u potonje vrijeme vijeka koji naš bješe,

bi i silnijih zvona od Zvona Ivanova.
Ali samo ono imaše onaj zvon i glas,
onaj jek i lelek, onaj jektaj i jecaj,
što i kad ne zvoni
u svakom Crnogorcu odzvanja!

U prvini vijeka kojeg još ima,
koji dotrajava, koji evo izdiše,
nasilno umukoše sva naša zvona,
naša kruna se razbi u tirinte,
lav naš iz Grba našeg omrcini
u zoološkom vrtu bivše heraldike.
Neka se zna:
Ivanovo Zvono s Cetinja Ivanova
(kad ono razur Crne Gore dođe)
ko staro gvožđe u Bačku otpremiše
i tamo pretopiše u kvake za dvorac
gospodina Dunđerskog Gedeona!

Sveto naše Zvono Ivanovo!


Sreten Perović:  MONOLOG ZA IVANA CRNOJEVIĆA

Još ne pada noć na sniježni Lovćen
a trag zvijeri izmjerit se može
noktom tek iz stijene
isukanim.
Preko Mora
sumaglici Grada
grdno venu grane obuzdane.
Hramovi trnu od kobnih oluja
od zlodomnih crnoriznih guja
tiho ječe tužbaličkim zvonom
i tuđim sutonom.

A ti
sveti
beskrajni ratniče
snuješ iznad vode i nebesa
neumorni zemni rabotniče
tanke konce vezeš u konopce
podlovćenski puki samotniče
za svobodu voljni mučeniče
krvncima najljući krvniče!
O Ivane
Sveti i Raspeti
domaćine skupljaš uz ognjište
u amanet predaješ im tajnu:
Čelo Crne Gore bodri More
More hrani a More i brani
Razgrću se kapije i školjke
Izrod uđe na galije tuđe
I ruka mi skoliti ne moga
pusta usta
gladna oka mnoga
što se i oko krvi svojski krve!

Lađari po magli u pohode nagli
zasađuju nadu
a Vladika ti uglas odgovara:
Prokle majka od nevolje sina –
progrize joj sisu u posanje!

Vučje jame
vučje sjenke mame.

http://cetinjanin.blip.tv/file/383283/



Google




Blog piše
i slika:
Prevalis
OBJAVLJENO: 15.02.2011 08:22:57
Otkud Karađorđe nasred Crne Gore?
CKL, 15. oktobar 2004. godine


Komentari (1)
OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 09.01.2011 13:40:32
Jovan Sundečić, Valtazar Bogišić i Ilija Plamenac o državnom barjaku u doba knjaževine Crne Gore
Državni barjak bio je u doba knjaževine Crne Gore praktično isti kao i danas, nije to bio vojni već državni barjak, tako su tvrdili Jovan Sundečić i Ilija Plamenac, a danas je njihove tvrdnje objavio Branko Babić!

Dnevna novina "Vijesti" 12. avgust 2010., ovaj tekst  je objavio  istoričar Branko Babić:

Opis barjaka iz 1865 – crnogorski godišnjak Orlić za 1866, urednik Jovan Sundečić, Cetinje, 47, napomena I.



Ova narodna crnogorska velika zastava ima na crvenom polju raskriljena dvoglava bijela orla, kojemu su žuta oba kljuna i obje noge, a velika zlatna kruna stoji u srijedi iznad orlovijeh glava. Kruna je svedena i na vrhu zlatnim krstom urešena. Orao u desnoj pandži drži zlatni vladalački žezao, a u lijevoj zlatnu s krstom na vrhu jabuku, preko koje je pas povučen od desne do lijeve strane pa onda iz sredine do pod krst. Ovaj pas iskićen je dragim kamenjem. Ispod orla stoji veliki žuti lav, obrnut prema desnoj strani, sa isplaženim crvenim jezikom i uzvijenim repom, držeći podignutu desnu nogu. Zastava je ova prikovana za trobojno koplje. Ona se inače zove alajbarjak...”.

U pregledu državnog uređenja Crne Gore iz 1873.
Valtazar Bogišić je opisao crnogorski barjak:



Zastava crnogorska (obično vojnička) sasvim je crljena, sa krstom bijelim na sredini. Neke imaju bjeljem opervažene krajeve. Glavni barjak alajbarjak – i on je sasvim crljen, pa mjesto krsta ima na sebi grb zemaljski”.


Godine 1882. sačuvan je izvorni opis crnogorskih vojnih barjaka vojvode
Ilije Plamenca - nekom strancu za “Knjigu od zastava”.



“1.
Državni ili alajbarjak u formi i razmjeru kao što vam nacrt pokazuje, ima na crvenom polju bijelog orla sa nezavisnom vladajućom krunom. U orlu nalazi se u nadprsju, ‘NI’ koje ime pokazuje vladanje nezavisno nj.v.k. Nikola I. Ispod orla stoji lav u poziciji kao što vidite. Oko crvenog polja ima bijeli okrajak sa zlatnim resama koje barjak ograničavaju. Kite stoje na crveno-plavetno-bijelom držaču vezane ispod zlatnog koplja. Ovaj državni barjak diže se na viša državna zdanja kao sv. Dvoru, tvrđave, fabrike itd.


2.

U crvenom polju leži bijeli krst, kao znak borbe za krst, vjeru i slobodu. Oko istog crvenog polja ima bijeli okrajak, a barjak utvrđen je na crveno-plavetno-bijelom držaču, na vrhu kojeg je koplje. Slova u krstu ‚NI’ znače borba za otačestvo i knjaza ‚NI’”.
Mid se obratila ministarstvu vojnom koje izvještava po molbi engleskog poslanstva o boji i razmjeri vojničkih barjaka.
Vojnički barjak je u vidu pravougaonika 1,40 h 1,10 širine. Na otvorenom crvenom polju dugačkom 112 cm, visokom 82 cm naslikan je državni grb sa imenom vladara na sredini; orla i lava ispod orla sa sve četiri strane obuhvata bijeli okvir širok 14 cm.
Tri su reda barjaktara: četni, bataljonski i brigadni, a u praktici su 3 vrste barjaka: bataljonski i brigadni su isti samo je razlika u kvalitetu materijala. Četni se razlikuje od njih – manjih je srazmjera od gornjih i na otvorenom crvenom polju državni grb je zamijenjen bijelim krstom sa vladalačkim imenom na sredini. Ovaj krst je forme ordena Danilova reda – sa širim perima, na krajevima nego na sredini.

Odavde proizilazi da je već osamdesetih godina XIX v. alajbarjak, iako glavni barjak cjelokupne crnogorske vojske, postao državni barjak
. Četni barjak je u funkciji osnovnog, formacijskog, vojničkog barjaka. Prikazana je funkcija, značenje tih barjaka sa naglaskom na značenje knjaževih inicijala.
Vojnom uredbom iz 1871. godine izvršena je reorganizacija crnogorske vojske; podjela na čete, bataljone i brigade. Tada je stotinaška zastava preimenovana u četnu. Inače, ranija stotina zamijenjena je četom, u načelu sastava od 100 boraca. Otada pa do kraja nezavisnosti Crne Gore ova osnovna vojna formacija uzela je četnu kao svoju zastavu. Ona je i u Veljem ratu (1876-78.) bila jedini formacijski barjak, naravno uz alajbarjak, zastavu sveukupne crnogorske vojske.


Komentari (2)
OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 04.10.2010 05:21:39
Sreten Zeković: FALSIFIKAT GRUPE OKO BUDIMIRA ALEKSIĆA
 Sreten Zeković: FALSIFIKAT GRUPE OKO BUDIMIRA ALEKSIĆA (CKL, 15. maj 2005)





Aktuelni suverenofobi i dukljanofobi poreko 'Dana' (re)produkuju 'hrestomatske spomenare' tipa Vasilija Đerića i Batrica Jovanovića ne prezajući ni od najprimitivnijih falsifikata u cilju posrbičenja Crnogoraca

Pored već znavenijeh 'hrestomatskih spomenara' S. Stanojevića, Vasilija Đerića i njihovoga imitatora i prepisivača Batrića Jovanovića, nečesova ovdašnja NVO Odgovor (grupa mladih srpskih intelektualaca, kako piše u uvodu) izdala je brošuru Tako su govorili... (bez oznake autora, mjesta i godišta izdavanja) u kojoj su navedeni tobožnji citati starijih i novijih Crnogoraca o svom srpskom etnickom (narodnosno-nacionalnom) biću u cilju neprestalnoga posrbičavanja Crnogoraca. Ova visokotiražna brošura bila je prilog dnevnog lista Dan u aktuelnoj suverenofobiji i dukljanofobiji.

Pored toga što se u njoj ne pozivaju na precizni izvor citata, ponavljanja već u nauci utvrđenijeh falsifikata (između ostalijeh govor vladike Petra I Svetog uoči boja u Martinićima 1796) p(r)oturanja izraza slavenoserbi, Srpsko Carstvo, 'srpske zemlje' (koje je obuhvatalo to Carstvo) i sl. kao Srbi, znavenoga poistovjećivanja srpskoga pravoslavnog obreda sa Srbima i srpstvom, manipulacije interpunkcijom, tu je i jedan prostački, drski falsififkat, najobičnija podmetačina i opačina koja se i pripisuje vladici Vasiliju Petroviću, onom istom koji je zorio: 'A Srblji bitku nikad ne dobise bez Crnogoracah' i 'Crnogorci bjehu izdati od svojijeh saveznika Srba, turskijeh podanika'. Citiraću iz brošure doslovice taj navodni ispis: 'Vladika Vasilije Petrović, u svojoj Istoriji o Crnoj Gori, koja je odštampana u Moskvi, na ruskom jeziku, 1754. godine, uz ostalo, kaže:
“Crna Gora naseljena je većinom doseljenicima, koji u ove gore dobježaše poslije propasti carstva srpskog. Svako takvo pleme pamti u svoga rodonacelnika koji se je preselio u Crnu Goru, svako pleme ima u narodnom predanju, svoju istoriju, svako prica kada su se doselili u Crnu Goru njegovi stari, ko su oni bili, odakle su doselili. Privešću nekoliko primjera. Njeguši pričaju kako su ispod Njegoša planine, iz Hercegovine, došla dva brata Erak i Raič, pa se naselili u Njeguše od kojih se je i prozvalo mesto Njeguši...”.
Niđe u Vasilijinoj Istoriji o Crnoj Gori (koju je u originalu na ruskom i uporednom prijevodu objavio Leksikografski zavod Crne Gore u Titogradu) nema ovoga tobožnjeg citata.

Brošura je neautorizovana, a na kraju samo piše: 'Redakcija:
Mr Vlado Lj. Božović, mr Vukić Ilinčić, Mr Budimir Aleksić, Jovan Vučurović, Dobrilo Dedeić, Dragan Dujović, Maja Jevrić, Milica Babović. Direktor Odgovora Predrag Vojvodić,

štampa: Svetigora AD – Poslovna jedinica Nikšić'.

Ništa novo: nastavlja se stara legalizacija i krijumčarenje tzv. srpske svijesti i srpstva u Crnoj Gori najdrskijim falsifikatima, a efekat toga je naglo razmnožavanje nacionalnih Srba u Crnoj Gori po potonjem popisu stanovništa, zamiritane magistrature u Biogradu navedenijeh članova redakcije Odgovora, među kojima je i znaveni srpski politikantski aktivista Budimir Aleksić, te i neprekidno potvrđivanje bezuslovnoga srpstva u svojem veljesrpstvu.
Komentari (0)
OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 14.09.2010 19:02:39
27. novembra 1918. potpredsjednik tzv. Podgoričke Skupštine zvanično proglašava srpsku naciju u Crnoj Gori i ukida crnogorsku!
27. novembra 1918. potpredsjednik podgoričke skupštine zvanično proglašava srpsku naciju u Crnoj Gori i ukida crnogorsku!

Potpredsjednik takozvane Podgoričke skupštine
bjelaš Savo Fatić, inače predstavnik socijalista, u stvari, bijelih komunista, u zapisniku iste od 14/27. novembra 1918. godine:

"Ja ve molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na onu do juče i od juče.
Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi"
Komentari (3)
OBJAVLJENO: 10.09.2010 03:48:30
Radoslav Rotković: Kosovski mit
Iz knjige



Radoslav Rotković: Kosovski mit







Komentari (4)
<< || < ukupno 239 unosa > || >>

Blogovanje.com servis je omogucen zahvaljujuci portalu Grafiti ONLINE.net
Copyright2003-2012 Grafiti ONLINE - MONTENEGRO | Site friend: NIkic Business centar | dentists cost | dissertation