blogovanje.com/MontenegroHistory 
 RSS FEED
MOJI LINKOVI
- 80 toponima posvećenih Ivanu Crnojeviću

- Aleksandar Puškin pjesmom slavi Crnogorce

- Crnogorci nisu htjeli ujedinjenje sa Srbima

- Crnogorski Svetitelji, srpski problem!

- Četnički teror nad plemenom Piperi!

- Član 40. Ustava Knjaževine C. Gore iz 1905.

- Gorski Vijenac 1927 u BG prevden na srpski

- Izjašnjavanje Crnogoraca 1876. godine

- Kako su Rusi zvali Bokelje!

- Kosovski mit i crnogorski identitet su arhi

- Lord Alfred Tennyson o Crnogorcima --

- M Miljanov: Krsna (srpska) slava u Albanaca

- Marko Miljanov je bio pravi Dukljanin! 1.

- Marko Miljanov je bio pravi Dukljanin! 2.

- Marko Miljanov za Albance mislio da su Srbi

- Marko Miljanov: "Srbin je vjerski termin"!

- Miroslavljevo Jevanđelje je dukljanska knji

- MONASI SV SAVE NIJESU ZNALI ZA SRBSKI JEZIK

- NAŠ PRVI KRALj! -

- Nikolaidis Andrej: Snaga njegovane laži

- Njegoš - njegove riječi na samrti

- Njegoš htio da utekne iz C Gore ne hajući

- Njegoš: "Ali mi Crnogorci bogomi nijesmo"!

- Njegoš: "Crnogorci ne ljube lance"!

- Njegoš: "CRNOGORCI vole Pruse"

- Njegoš: "Nemanjići su naši dušmani"!

- Njegoša su pozdravljali "E VIVA! E VIVA!"

- Ogromno Crnogorčenje godine 1748.

- Okupatorova naredba od 23. oktobra 1918.

- Pipo, Vaso, Ozro, Kraso, Oto, Ceklinjani

- Pravoslavni monah 1651. pominje Dukljane

- Prve vazalne slovenske državice u Vizantiji

- Prvi Crnogorac doktor filozofije

- Radić o slovenskim plemenima u I mileniumu

- RADOŠ BULATOVIĆ (ĐED PEĐIN), VJEČNA SLAVA!

- Slaveno-serbskij magazin, ali na ruskom!

- SPC u Beču: Crnogorska crkva bila autokefal

- Srbin Pešić izdao Crnogorce u I svjetskom

- Srpska crkva nam je i Svece ukrala!!!

- Srpska prezimena od skoro, naša vjekovima

- Sveti Petar Cetinjski bio pravi Dukljanin!!

- U ZETI (DUKLjI) SRBA NIJE BILO! DOKUMENTA!

- Vasos Mavrouniotis (VASO BRAJOVIĆ) -

- Volter o Crnogorcima --

- Vuk Popović: "Pred popis, tražim odgovore"

- Whitney Warren, veliki prijatelj Crnogoraca

- Zemlje Balšića - ISTORIJSKA KARTA

- Zvanični naziv crkve u Crnoj Gori bio je...

- Živ. Mišić: "Teritorija koju smo okupirali"

-- A. Avelo i Ž. De La Nezijer o Crnogorcima

-- Bartolomeo Bjazoleto o Crnogorcima

-- Bečki Književni Dogovor

-- BOŽIĆNI USTANAK CRNOGORACA 1919. GODINE

-- Crkve na Rumiji nikad nije bilo

-- Crnogorac dobitnik Oskara

-- Crnogorski sveštenik 18.-19. vijek - SLIKA

-- Dekret Aleksandra Karađorđevića

-- Dr B. Šekularac: Vladika Vasilije Petrović

-- DREKALOVIĆI - porijeklo i vojvode

-- Državnik William Gladstone o Crnogorcima

-- Dušmanin Crnogoraca Garašanin veli:

-- Dušmanin crnogorski Garašanin još veli:

-- Čeh Ludvig Kuba o Crnogorcima --

-- Četnički program Velike Srbije 1.

-- Četnički program Velike Srbije 2.

-- Englez A. S. Frezer o Crnogorcima --

-- Fitz MacLean (Džejms Bond) o Crnogorcima

-- Francuz Pjer Marž o Crnogorcima --

-- Fransoa Lenorman o Crnogorcima

-- Frensis S. Stivenson o Crnogorcima --

-- General Gautier o Crnogorcima --

-- Gramota Petra Velikoga Crnogorcima

-- Grbljani ginuli za Crnu Goru i prije 362 g

-- Izjava o abdikaciji kraljevića Danila

-- Kako je Nidža srpčio krajeve po Cetinju --

-- Kako se srpče toponimi po Podgorici!

-- Lješnjani, Lješanska Nahija - PORIJEKLO

-- Maršal Auguste Marmont o Crnogorcima

-- NAPOLEON O CRNOGORCIMA --

-- Natpis na crkvi u Tivtu iz 1316. godine

-- Natpisi na crkvi u gradu Gioia stari 500 g

-- Nićifor Vrijenij o Dukljanima (I) --

-- Nićifor Vrijenij o Dukljanima (II) --

-- Pjesnik Teodor Prodrom o Dukljanima

-- Pomorske zastave Crne Gore

-- Prof dr Relja Novaković o Duklji / Zeti

-- Prva mirovna misija bila data CRNOGORCIMA!

-- Srpskim dezerterima iz 1915. - spomenik!

-- Tužba Njegoševe sestre nad njegovim odrom

--- GRBALj ---

Cafe del Montenegro

Cafe del Montenegro - forum

Crnogorci Zapadne Australije

CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Crnogorsko drustvo britanske Kolumbije

Dnevna novina POBJEDA

Dnevna novina REPUBLIKA

Dnevna novina VIJESTI

Durmitor

freemontenegro.com/diskusije

INDEX SLIKA MontenegroHistory, sve slike i fotogra

Kraljevina Crna Gora

KRSTAŠ - udruženje Crnogoraca Srbije

Kulturna Baština Crne Gore

Lingua Montenegrina

M O N T E N E G R I N A !!!

MADE IN MONTENEGRO

MATICA CRNOGORSKA

Montenegrier

Montenegrin ethnic association of Australia

Montenegro-Canada

MONTENEGRO.COM

MontenegrOnline

MONTENET

Najbolja radio stanica!

Najbolji neđeljnik!

Njegoskij Fund

Pomorske zastave Crne Gore

Srednjevjekovni gradovi Crne Gore

The Phora - Crna Gora

TV Atlas

TV Crna Gora

TV IN

TV Montena

TV Vijesti


NEŠTO O MENI

History of Montenegro

O kultu Ivana Crnojevića koji je zabilježio u Crnoj Gori 1834. godine, za vrijeme boravka u Crnoj Gori - Vuk Karadžić:

"Ivan se Crnojević u Crnoj Gori i danas tako spominje kao da je juče bio".

 

Sultan Mehmed II Osvajač
(najveći turski sultan):


"Sa svima bih se mogao izmiriti,
ali ne i sa Ivanom Crnojevićem"!

 

Njemački književnik i putopisac Hajnrih Štiglic boravio je 1840. godine u Crnoj Gori i zabilježio što je rekao njegov pratioc - Crnogorac Ilija Mašov Davidović, o svom legendarnom gospodaru - Ivanu Crnojeviću:

"Ona gomila kamenja zacijelo će vremenom nestati; ali sjećanje na Ivana neće proći i neće nestati, baš kao što neće nestati ni ovo kamenje, i prije će presahnuti ova rijeka, nego što će Crnogorci zaboraviti da se njegovo carstvo nekada protezalo sve do sinjeg mora. Tamo preko u brdima, govorio je Ilija, nalazi se jedna duga pećina koja vodi sve do mora; nijedna ljudska noga nije nikada kročila u nju i nijedan čobanin se ne bi usudio da potjera svoje stado u nju, pa makar još toliko bješnjelo nevrijeme u brdima. Jer tamo dolje prebivaju čarobnjaci, koji čuvaju grob slavnoga Ivana. Kada bude došao dan - a on će zasigurno doći - kada valja ponovo osvojiti obale Primorja, onda će i Ivan iz te pećine izaći sa svojom nevidljivom četom i ići ispred boraca, i boriti se sve dok se carstvo ponovo ne bude protezalo od plavog mora sve do zelenog Lima ..."

 

Rus Jegor Kovaljevski boravio je 1841. godine u Crnoj Gori, zabilježio je ovakav odnos Crnogoraca prema Ivanu Crnojeviću:

" ... i Ivan Crnojević je mirno i spokojno završio svoj vijek, proslavljen u narodu i poštovan od njega, koji i dan-danas s ushićenjem govori o njemu i njegovim imenom osvještava sve što mu je najbliže srcu."

 

Ruski konzul u Kotoru (1857-1869) Konstantin Petković,  svjedoči kako su Crnogorci gledali na Ivana Crnojevića:

"Zasluge Ivanbega crnogorski narod nije zaboravio do dana današnjega, sjećanje na njega se sveto poštuje i tom pamćenju su posvećena mnoga mjesta, izvori i bistijerne koje su imale veliki značaj za bezvodno područje kakvo je Katunska Nahija, gdje se Ivanbeg uputio poslije pada Žabljaka."

 

Rus Mihail Petrovič Varava, boravio 1900. u Crnoj Gori, pojašnjava, ko je za Crnogorce Ivan Crnojević:

"Pod imenom Ivana gospodara podrazumijeva se Ivanbeg Crnojević, osnivač Crne Gore, koji se, slično našemu Aleksandru Nevskome, među Crnogorcima smatra nacionalnim herojem."

 

Njegoš: Ivan Crnojević

Бег Иванбег, јуначко кољено,
бораше се као лаф с Турцима
на све стране у горе крваве.
Полу земље Турци му узеше,
но пошто је сву облише крвљу
и пошто му брата изгубише,
змаја љута војводу Уроша,
на широком пољу Ћемовскоме.
Жали Иван брата јединога:
жалије му војводе Уроша
но обадва да изгуби сина;
жалије му војводе Уроша
но сву ову земљу што је изгубио;
жалије му војводе Уроша
него очи да је изгубио, -
да би очи за брата Уроша!

Јунаку се чешће путах хоће
ведро небо насмијат грохотом.
Иван часом наздрави освете,
светим пићем, Богом закршћеним.
Б'јеле власе низ плећи просуо,
б'јела брада вије до појаса;
руке старе, у њих мач и копље,
крваве му руке и оружје;
корацима броји турско трупје,
скаче старац како хитро момче.
Боже драги, да га сан не вара
те овако старац узлетио?
Срећа се је стара пробудила:
у Каруче, на крају Црмнице,
од петнаест хиљадах Тураках
не пуштише жива ниједнога;
и данас је побјено мраморје
дивне славе Црнојевић - кнеза.

 

J. Brković: ZVONO IVANOVO


Gospođi Jelisaveti Đeli Vujović



Gospodar naš Ivan Crnojević
ostavi nam Zetu zemlju i Velju vodu nasred

zemlje.
Ostavi nam sina Đurđa, a Đurđe Oktoih

na Obodu,
ostavi nam Cetinje i Manastir na Cetinju.

Ostavi nam Gospodar naš Ivan i Zvono

Ivanovo!

Na Zvonu je Ivanovom bilo zapisano:
"Gospodar Ivan Crnojević za dušu gospođe

Mare,
plemenite majke svoje iz roda Kastriota."

Zvono je u Veneciji sliveno
pod nadzornim okom majstora Erika Berina.

Bilo je i takvih naših godina
kada sve olovno,
sve bronzano,
sve mesingano,
sve mjedeno,
sve lastreno
stopismo i u oružje sječivno
i zrnevlje puščano pretopismo.

Bilo je i takvih naših godina!

Samo smo Zvono Ivanovo na Cetinju

ostavljali
da smrt našu ili uskrsnuće oglasi!
Zvonilo je Zvono Ivanovo
i kad se Petar Prvi Cetinjski predstavio,
i kad se u svetitelja obrete,
i kad se Rade Tomov ustoliči,
i kad oči sklopi,
i kad ga na Lovćen izniješe da vjekuje -
jektalo je Zvono Ivanovo!

Gdje god zadobismo,
zvonilo je Zvono Ivanovo,
i kad izgubismo
ječalo je naše Zvono Ivanovo!

I kad mladi knjaz naš Danil Petrović
bi u Kotoru usmrćen
jauknu Zvono Ivanovo!

Zvonilo je Zvono Ivanovo
i kad Nikola Mirkov postade Nikola Prvi,
i kad na zli put s Cetinja obrnu -
samo je zajektalo Zvono Ivanovo!

Na Cetinju, i u Crnoj Gori cijeloj,
u potonje vrijeme vijeka koji naš bješe,

bi i silnijih zvona od Zvona Ivanova.
Ali samo ono imaše onaj zvon i glas,
onaj jek i lelek, onaj jektaj i jecaj,
što i kad ne zvoni
u svakom Crnogorcu odzvanja!

U prvini vijeka kojeg još ima,
koji dotrajava, koji evo izdiše,
nasilno umukoše sva naša zvona,
naša kruna se razbi u tirinte,
lav naš iz Grba našeg omrcini
u zoološkom vrtu bivše heraldike.
Neka se zna:
Ivanovo Zvono s Cetinja Ivanova
(kad ono razur Crne Gore dođe)
ko staro gvožđe u Bačku otpremiše
i tamo pretopiše u kvake za dvorac
gospodina Dunđerskog Gedeona!

Sveto naše Zvono Ivanovo!


Sreten Perović:  MONOLOG ZA IVANA CRNOJEVIĆA

Još ne pada noć na sniježni Lovćen
a trag zvijeri izmjerit se može
noktom tek iz stijene
isukanim.
Preko Mora
sumaglici Grada
grdno venu grane obuzdane.
Hramovi trnu od kobnih oluja
od zlodomnih crnoriznih guja
tiho ječe tužbaličkim zvonom
i tuđim sutonom.

A ti
sveti
beskrajni ratniče
snuješ iznad vode i nebesa
neumorni zemni rabotniče
tanke konce vezeš u konopce
podlovćenski puki samotniče
za svobodu voljni mučeniče
krvncima najljući krvniče!
O Ivane
Sveti i Raspeti
domaćine skupljaš uz ognjište
u amanet predaješ im tajnu:
Čelo Crne Gore bodri More
More hrani a More i brani
Razgrću se kapije i školjke
Izrod uđe na galije tuđe
I ruka mi skoliti ne moga
pusta usta
gladna oka mnoga
što se i oko krvi svojski krve!

Lađari po magli u pohode nagli
zasađuju nadu
a Vladika ti uglas odgovara:
Prokle majka od nevolje sina –
progrize joj sisu u posanje!

Vučje jame
vučje sjenke mame.

http://cetinjanin.blip.tv/file/383283/



Google




Blog piše i slika: Prevalis
OBJAVLJENO: 28.01.2007 21:25:49
Goran Sekulović: Jovan Stefanov(ić) Baljević, prvi Crnogorac doktor filozofije

--------------------------------


Goran Sekulović:
Jovan Stefanov(ić) Baljević, prvi Crnogorac doktor filozofije



Evropska misao multikonfesionalizma


Jovan Stefanov(ić) Baljević, kako je sam sebe nazivao "Albano-Crnogorac iz Bratonožića" (Jovan Baljević: 1757; 2002), rodom sa Peleva Brijega blizu Podgorice, "iz jedne drevne pesničke porodice Crne Gore poreklom" (Milorad Pavić: 1970), doktorirao je odbranivši rad "Filozofska rasprava o širenju religije militantnim sredstvima" u Haleu (Njemačka) - jednom od centara prosvijećene i civilizovane Evrope - 1752. godine, kada je i objavljena istoimena knjiga na latinskom jeziku (Dissertatio philosophica de PROPAGATIONE RELIGIONIS ARMATA). Ove godine se, dakle, navršava dvjestapedesetpet godina od ovog značajnog događaja za crnogorsku i uopšte južnoslovensku i slovensku kulturu u cjelini.
Ruski naučnik J. V. Kostjašov ističe da je "Baljević bio prvi Crnogorac koji je odbranio doktorat iz oblasti filozofije", a akademik Dušan J. Martinović da je "Baljevićeva disertacija... prva u Crnogoraca i Srba ako se izuzmu latinisti sa područja Boke Kotorske." (Dušan J. Martinović: 2002)

O cilju svoje disertacije Baljević piše: "Polazeći od filozofskih načela, dokazaćemo da je širenje religije militantnim sredstvima nešto što valja odbaciti... Ako ko treba da bude istinski ubijeđen, onda ga valja poučiti, podstaći mu razum i razgaliti volju; a kako sve ovo postići oružjem, to niko razuman neće moći da pojmi." (Baljević: 1752; 2002)

U disertaciji "Filozofska rasprava o širenju religije militantnim sredstvima" pokrenuta su mnoga teorijska i praktična, aksiološka i etička, religijska i crkvena, metafizička i antropološka, istorijska i državna, pravna i ustavna, društvena i politička pitanja. Baljević polazi od pojma čovjeka kao umnog i slobodnog bića, kadrog i sposobnog da prema sopstvenoj savjesti kao duhovnog bića najviše vrijednosti procjenjuje svojim suverenim izborom – proisteklim i datim od apsoluta – dobro i zlo i živi kao ličnost dostojna boga. Savjest je kriterijum za procjenjivanje istinske religije.
"Svačijoj savjesti treba ostaviti na volju da se opredijeli koju religiju hoće da slijedi a koju da napusti... U državi građani ne mogu svoju volju u pogledu religije podrediti volji najviših gospodara, ako je već na osnovu prirodnog zakona jasno da nikome ne smije biti priznato pravo svojine nad savjestima." (Baljević: 2002)
Niko ne može imati vlast nad savješću i religijom.
"Svaki probuđeni čovek, celog svog života, vodi živi razgovor sa svojom savešću, sa bogom...Pojam vertikalne ose sveta samo je projekcija moralne vertikale čovjeka." (Đuro Šušnjić: 1997)

Baljević otvara mnoge teorijske kontroverze. Jedna od njih se "tiče rasprostranjenosti religije... Baljević je apstrahovao postojanje ateista.... Zanemarivanje ateista utoliko više čudi što se J. Baljević u svojoj raspravi poziva na francuskog filozofa, prosvjetitelja Pjera Bela (1647-1706), koji je zastupao ideju o nespojivosti religije i znanja, vjere i filozofije. Bel je bio na stanovištu da društvo ateista može ispunjavati ne samo svoje građanske nego i svoje moralne obaveze i dužnosti, ništa lošije od društva vjernika. Ovo pitanje je i danas izuzetno aktuelno." (Nikola Racković: 2002)

Baljević je za trpeljivost u pitanju multikonfesionalizma. Inovjernike "...valja...tolerisati i pustiti neka samo poštuju onoga Boga koji im se čini da je najbolji i najpodesniji za Boga." (Baljević: 2002).
Multikonfesionalizam je prirodno pravo i slobodan, etički izbor po savjesti svakog pojedinca. Religiozni, etnički i drugi sukobi nastaju zbog upotrebe sile, netolerancije, nepoštovanja razlika, neuvažavanja Drugih kao samostalnih i nezavisnih subjekata, predrasuda i neznanja, a ne zbog tolerancije, dobročinstva, trpeljivosti, racionalnog, argumentovanog i razložnog dokazivanja.
Baljevićev spis može da služi na čast ne samo Crnoj Gori i Crnogorcima, već i svim drugim zemljama i nacijama iz ovog dijela Evrope, jer je polovinom osamnaestog vijeka bilo vrlo malo učenih ljudi sa ovih prostora koji su u Evropi doktorirali iz filozofije ili na sličan način iskazivali svoju obrazovanost. U ovom smislu o Baljeviću su pisali njegovi savremenici, najučenije glave ondašnje prosvijećene Evrope: "Ti si doista prvi među hrišćanima grčkog obreda koji iznosi neko javno svjedočanstvo o svojoj marljivosti i napretku; a ovaj Tvoj napredak zaslužuje utoliko veću pohvalu ukoliko je Tebi, koji si u ranoj mladosti dopao turskog ropstva i bio lišen svih sredstava, te nastavio život u tuđini, bilo teže da se zaputiš stazom plemenitih umjetnosti..." (J. J. Lange, član carske pruske kraljevske akademije);
"Na našim akademijama ima vrlo malo primjera da studenti grčke (pravoslavne) otadžbine i vjere polažu ispit za neko više akademsko zvanje. Utoliko mi je draže što si upravo radosno ugrabio ovu priliku da se sam ne vratiš u svoju otadžbinu bez svjedočanstva. Neka bi TVOJA otadžbina ubrala odatle izvrsne plodove, i neka bi TVOJ primjer privukao i mnoge druge da vrijedno prionu uz ove spasonosne nauke, kako biste svoju vjeru mogli da branite ne samo oružjem, nego i pouzdanim i nesumnjivim argumentima!" (G. T. Caharijas, predsjedavajući filozofije i slobodnih umjetnosti na Univerzitetu u Haleu Magdeburškom)
Baljevićeva otadžbina, Crna Gora, tek danas u prilici je da ubire plodove njegove intelektualne ambicioznosti da piše o religiji, najdubljoj metafizičkoj upitnosti čovjeka, i multikonfesionalizmu kao njenom jedino plodnom svjetovnom potvrđivanju. Rasprava nosi snažan pečat vjekovne crnogorske upućenosti ka Evropi i ima veliki značaj za Balkan na kome su se odvijali vjerski ratovi vijekovima unazad, ali i u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka. Čitanje ovako vrijednih djela i primjena u praksi njegovih poruka oplemenjuje ljude i utiče da se smanji broj sličnih sukoba. Sticajem okolnosti, tek poslije više vjekova, otkrivamo vrijedne crnogorske domete u evropskoj kulturi koji u potpunosti korenspondiraju sa savremenim tokovima ne samo humanističke misli već i demokratske prakse.

DODAJ KOMENTAR

PRATI KOMENTARE ZA OVAJ BLOG

Blogovanje.com servis je omogucen zahvaljujuci portalu Grafiti ONLINE.net
Copyright2003-2010 Grafiti ONLINE - MONTENEGRO |