|
History of Montenegro


O kultu Ivana Crnojevića koji je zabilježio u Crnoj Gori 1834. godine, za vrijeme boravka u Crnoj Gori - Vuk Karadžić:
"Ivan se Crnojević u Crnoj Gori i danas tako spominje kao da je juče bio".
Sultan Mehmed II Osvajač (najveći turski sultan):
"Sa svima bih se mogao izmiriti, ali ne i sa Ivanom Crnojevićem"!
Njemački književnik i putopisac Hajnrih Štiglic boravio je 1840. godine u Crnoj Gori i zabilježio što je rekao njegov pratioc - Crnogorac Ilija Mašov Davidović, o svom legendarnom gospodaru - Ivanu Crnojeviću:
"Ona gomila kamenja zacijelo će vremenom nestati; ali sjećanje na Ivana neće proći i neće nestati, baš kao što neće nestati ni ovo kamenje, i prije će presahnuti ova rijeka, nego što će Crnogorci zaboraviti da se njegovo carstvo nekada protezalo sve do sinjeg mora. Tamo preko u brdima, govorio je Ilija, nalazi se jedna duga pećina koja vodi sve do mora; nijedna ljudska noga nije nikada kročila u nju i nijedan čobanin se ne bi usudio da potjera svoje stado u nju, pa makar još toliko bješnjelo nevrijeme u brdima. Jer tamo dolje prebivaju čarobnjaci, koji čuvaju grob slavnoga Ivana. Kada bude došao dan - a on će zasigurno doći - kada valja ponovo osvojiti obale Primorja, onda će i Ivan iz te pećine izaći sa svojom nevidljivom četom i ići ispred boraca, i boriti se sve dok se carstvo ponovo ne bude protezalo od plavog mora sve do zelenog Lima ..."
Rus Jegor Kovaljevski boravio je 1841. godine u Crnoj Gori, zabilježio je ovakav odnos Crnogoraca prema Ivanu Crnojeviću:
" ... i Ivan Crnojević je mirno i spokojno završio svoj vijek, proslavljen u narodu i poštovan od njega, koji i dan-danas s ushićenjem govori o njemu i njegovim imenom osvještava sve što mu je najbliže srcu."
Ruski konzul u Kotoru (1857-1869) Konstantin Petković, svjedoči kako su Crnogorci gledali na Ivana Crnojevića:
"Zasluge Ivanbega crnogorski narod nije zaboravio do dana današnjega, sjećanje na njega se sveto poštuje i tom pamćenju su posvećena mnoga mjesta, izvori i bistijerne koje su imale veliki značaj za bezvodno područje kakvo je Katunska Nahija, gdje se Ivanbeg uputio poslije pada Žabljaka."
Rus Mihail Petrovič Varava, boravio 1900. u Crnoj Gori, pojašnjava, ko je za Crnogorce Ivan Crnojević:
"Pod imenom Ivana gospodara podrazumijeva se Ivanbeg Crnojević, osnivač Crne Gore, koji se, slično našemu Aleksandru Nevskome, među Crnogorcima smatra nacionalnim herojem."
Njegoš: Ivan Crnojević
Бег Иванбег, јуначко кољено, бораше се као лаф с Турцима на све стране у горе крваве. Полу земље Турци му узеше, но пошто је сву облише крвљу и пошто му брата изгубише, змаја љута војводу Уроша, на широком пољу Ћемовскоме. Жали Иван брата јединога: жалије му војводе Уроша но обадва да изгуби сина; жалије му војводе Уроша но сву ову земљу што је изгубио; жалије му војводе Уроша него очи да је изгубио, - да би очи за брата Уроша!
Јунаку се чешће путах хоће ведро небо насмијат грохотом. Иван часом наздрави освете, светим пићем, Богом закршћеним. Б'јеле власе низ плећи просуо, б'јела брада вије до појаса; руке старе, у њих мач и копље, крваве му руке и оружје; корацима броји турско трупје, скаче старац како хитро момче. Боже драги, да га сан не вара те овако старац узлетио? Срећа се је стара пробудила: у Каруче, на крају Црмнице, од петнаест хиљадах Тураках не пуштише жива ниједнога; и данас је побјено мраморје дивне славе Црнојевић - кнеза.
J. Brković: ZVONO IVANOVO
Gospođi Jelisaveti Đeli Vujović
Gospodar naš Ivan Crnojević ostavi nam Zetu zemlju i Velju vodu nasred
zemlje. Ostavi nam sina Đurđa, a Đurđe Oktoih
na Obodu, ostavi nam Cetinje i Manastir na Cetinju.
Ostavi nam Gospodar naš Ivan i Zvono
Ivanovo!
Na Zvonu je Ivanovom bilo zapisano: "Gospodar Ivan Crnojević za dušu gospođe
Mare, plemenite majke svoje iz roda Kastriota."
Zvono je u Veneciji sliveno pod nadzornim okom majstora Erika Berina.
Bilo je i takvih naših godina kada sve olovno, sve bronzano, sve mesingano, sve mjedeno, sve lastreno stopismo i u oružje sječivno i zrnevlje puščano pretopismo.
Bilo je i takvih naših godina!
Samo smo Zvono Ivanovo na Cetinju
ostavljali da smrt našu ili uskrsnuće oglasi! Zvonilo je Zvono Ivanovo i kad se Petar Prvi Cetinjski predstavio, i kad se u svetitelja obrete, i kad se Rade Tomov ustoliči, i kad oči sklopi, i kad ga na Lovćen izniješe da vjekuje - jektalo je Zvono Ivanovo!
Gdje god zadobismo, zvonilo je Zvono Ivanovo, i kad izgubismo ječalo je naše Zvono Ivanovo!
I kad mladi knjaz naš Danil Petrović bi u Kotoru usmrćen jauknu Zvono Ivanovo!
Zvonilo je Zvono Ivanovo i kad Nikola Mirkov postade Nikola Prvi, i kad na zli put s Cetinja obrnu - samo je zajektalo Zvono Ivanovo!
Na Cetinju, i u Crnoj Gori cijeloj, u potonje vrijeme vijeka koji naš bješe,
bi i silnijih zvona od Zvona Ivanova. Ali samo ono imaše onaj zvon i glas, onaj jek i lelek, onaj jektaj i jecaj, što i kad ne zvoni u svakom Crnogorcu odzvanja!
U prvini vijeka kojeg još ima, koji dotrajava, koji evo izdiše, nasilno umukoše sva naša zvona, naša kruna se razbi u tirinte, lav naš iz Grba našeg omrcini u zoološkom vrtu bivše heraldike. Neka se zna: Ivanovo Zvono s Cetinja Ivanova (kad ono razur Crne Gore dođe) ko staro gvožđe u Bačku otpremiše i tamo pretopiše u kvake za dvorac gospodina Dunđerskog Gedeona!
Sveto naše Zvono Ivanovo!
Sreten Perović: MONOLOG ZA IVANA CRNOJEVIĆA
Još ne pada noć na sniježni Lovćen a trag zvijeri izmjerit se može noktom tek iz stijene isukanim. Preko Mora sumaglici Grada grdno venu grane obuzdane. Hramovi trnu od kobnih oluja od zlodomnih crnoriznih guja tiho ječe tužbaličkim zvonom i tuđim sutonom.
A ti sveti beskrajni ratniče snuješ iznad vode i nebesa neumorni zemni rabotniče tanke konce vezeš u konopce podlovćenski puki samotniče za svobodu voljni mučeniče krvncima najljući krvniče! O Ivane Sveti i Raspeti domaćine skupljaš uz ognjište u amanet predaješ im tajnu: Čelo Crne Gore bodri More More hrani a More i brani Razgrću se kapije i školjke Izrod uđe na galije tuđe I ruka mi skoliti ne moga pusta usta gladna oka mnoga što se i oko krvi svojski krve!
Lađari po magli u pohode nagli zasađuju nadu a Vladika ti uglas odgovara: Prokle majka od nevolje sina – progrize joj sisu u posanje!
Vučje jame vučje sjenke mame.
http://cetinjanin.blip.tv/file/383283/ |