| NEŠTO O MENI |
"boze podaj mi mirnocu da podnesem stvari koje ne mogu promjeniti
podaj mi hrabrosti da promijenim stvari koje mogu izmijeniti
podaj mi mudrosti da razlikujem jedno od drugog!"
Indijanci nego sto!
"Meni je odvratno to sto govore ali cu se uvijek boriti za vase pravo da govorite"
Volter
mala_mu17@yahoo.co.uk
ljudi koji mrze su
najpre glupaci ,
pa zatim kukavice
ali nikada heroji
ducic
.........
da je lijepo biti jak u krevetu i na pištolju
to smo čuli je l' da
da je lijepo prevariti glupljeg od sebe
i to smo čuli je l' da
a gledati trunku u tuđem oku
a ne vidjeti balvan u svom
i to znamo je l' da
a da je hrabrost braniti sebe od drugog
a čojstvo druge od sebe
e to...
stulic
"skriven iza laznih imena gledam kako prolaze oci su im sjajne, daju mi znak"
|
|
 |
|
|
Blog piše
i slika:
Sad_Clown |
|
| OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 20.06.2008 21:18:18 |
|
| iz svakog ce cela kamen izrasti |
|
|
otvaram oko u cosku vidim sliku, odzvanjaju rijeci dubokim glasom i debelim prstima izgovorene, na do srednjem prstu 3 srebrna prstena, u njima se kao u magli otiskuje poznat lik, cujem i dalje ponavlja se : najljepsi sam u noci kad me niko ne vidi... pa opet, naljepsi sam u noci kad me niko ne vidi... tisina.. opet, naljepsi sam u noci kad me niko ne vidi, muk u odsjaju prstenja poznat lik govori ooo! najljepsi sam u noci kad me niko ne vidi.. ili... o kako sam lijep nocu kad me niko ne gleda, ne vidi, sam, nocu, kako sam lijep, najljepsi. medju rijecima koje bljeskaju sa zdepaste poznate ruke odbija se crvena koja imena nema, cujes drugog cudnog covjeka koji naizmjenice raste i pada govori: zovem se.. muk.. zovem se... tisina.. dugo traje tisina koja izlazi iz crvenog odsjaja prstenja desne ruke.. crveno.. neko dobaci nisam citao..odsjaj je i dalje crveni , kao odsjaj noci onog sto je najljepsi kad nema ko da ga vidi, i jedino svijetlo u usnulom maglenom predgradju centra izumrlog grada, iz daljine cujes cudan glas koji se muci da bude tenor, jedva nazires rijeci, bljesak iz prstena smeta da spazis lice covjeka koji se muci. odjednom prasak, pala je casa, razbila je oko, crveno.bol u oku koji para vid cuje smijeh iz operske garderobe i opet se ponavlja mi..kad nema nikog da me vidi.. nocu.. crveno.. prasak, lomi se sjaj, staklo ne prsi, nema srce, miris polu slatkog vina se rasipa prolazom. kako divno prohladna noc koja je najljepsa upravo sada kad je niko ne primjecuje. devetnaesti vijek stoji nad nama tika nebo brise trag, polako nestaje sjaj gube se zdepasti prsti, ostaje crveno da koraca jos 300koraka, zvonce kao lom, zovem se ..sam.. najljepsi.. nestaje zauvijek duboko utkan u zaborav besmislenih, kratkih sjecanja cetvoro ljudi, jednog domacina a potpunog stranca, koji osmijehom govori da ne razumije, sjaj s prstena se odbio i izbrisao korak..zatvaram oko .. je li to opet bio san.. bilo je kasno, duboko, hladno i daleko, sa cetvoro ljudi i domacim strancem, previse opusteno za lik poznat, konacno kristalno jasno vidan u odsjaju 3prstena sa desne zdepaste uglacane, njegovane ruke.. sada znam.. trudim se da zaboravim i mislim da je san..bilo je..rekao je pjesnik, i prestao da pise , podigao se u mojim a izgubio u sjaju svojih umornih ociju, koje je drzala budna domacinka, jedini stranac u noci.. zovem se..bez imena..crveno..sada znam..mirise polu slatko bijelo suho vino ispunilo je dodir, dotik devetnaestog vijega i ukocenog 21 mutnog junskog hladnog neba.crveno!tisina.. nebo.. nidje nikog da vidi nema.. iz usana 4 covjeka cuje se ko molitva, ko sifra da otvori nebo, daleko duboko, i jutros u meni odzvanja crveni korak, sjaj prstena, otudjeni pjesnik, dvije zene jedna domaca a strana, cuje se sve jace i jace, puca u grudima, niz ulicu klizi, i mili ledena noc, u nepovrat s greskom odsanjana, sad znam koja lice, i znam zasto, i jos uvijek cujem kako ulicom ko molitva s njihovih usana tece, moli, jeci i pjeva... 0 buduće vrijeme da li si mi tuđe,
Vjerna tama vjernom srcu osta,
Ja čekam da sunce u krv uđe
I otiče kao rijeka prosta
O buduće vrijeme da li si mi tuđe
Kamen se potuca kao čovjek
Na mome putu to je strašni znamen
Montenegro, crna pjesmo dovijek,
Pada čovjek zgažen kao kamen,
Polu kamen, polu čovjek,
Glava i šaka k nebu podignute
Prostorom zračnim sijevaju boje,
Oko moga srca otrovi se mute,
Montenegro, tragičejska goro,
Zvijezdo u crnoj noći udahnuta
Koje oko noža sunce svio,
Na razboj ištu dom zdomio,
Neka ljubav u krv uđe,
Montenegro, lučo, istorijo
Montenegro, lučo, istorijo
V
Orevuar Montenegro
U meni su se munje pohvatale,
Sablje što su sjekuć zarđale,
Orevuar Montenegro
Hajko za mojim grobom preko svijeta,
najcrnja pjesmo i jamo u duši,
Ljubavi i smrti ujedno ponijeta,
Strijelo u srcu i pošto se sruši,
Hajko za mojim grobom preko svijeta
Lučo čije doba više nije,
Plamena iskro u kam zamrznuta
Neka me mrkli vjetar obavije
Oko mog čela trošno vrijeme luta
Lučo, čije doba grije
Orevuar Montenegro Velika
pjesmo bačena u stijene,
Jedina noći, noći bez zamjene,
Orevuar Montenegro . i veceras ulicom 300 koraka, odzvanja crno, buduce daleko, casi, nema ljudi nema 4lica, samo orevuar, sad mi je jasno, oblak je tezak, a rijec leti, odzvanja, orevuar a mislih jos sinoc da ce biti nocu sam hodam tamo naljepsi u tebi, sjaj oka i samo crveno bez imena, eto me dolazim, al se pozdravlja bez koraka ka.. ostadose daleko 4lika, ja peti stranima stranc, oko se sklapa sada znam ko je lik, ciji prsten, zenski glas, pjesnik, gomila prolivenog vina, molitva koracnica, lijeva lijeva odjekuje daleko sve sam dalje kontra mislima... jos uvjek cujes kako... .... nema... sam.. crveno... odlazi... ne-san-ne noc-i-ja
|
|
|
| Komentari (3) |
|
|
|
| OBJAVLJENO: 16.05.2008 19:38:00 |
|
| My friends are getting married. I'm just getting drunk |
|
|
prva stavr u proljece smo debelo zagazili, oko mene vlada epidemija zaljubljavanja, ljudi su postali gori od februarskih macaka. to me sve nervira, previse sline, placu, cmolje, zele okrecu se... ma grozno...
ja sam opet samo sebi dovoljna i banja mi je ovako.. to je nesto kao uzdaj se u se i u svoje hm kljuse? jes! opet sam pocela da sanjam ljetnje vrele kise, i nebo i puteve i dolaze snovi, opet u njima nema mjesta za nekog onog kako se kaze "pravog". u to pravi sam odavno prestala da vjerujem, i mogu da garantujem da su to obicne price za malu djecu. al dobro ima djece koja vjeruju u TO, pravo, ispravno, jednino, DA, zauvijek ... jedino da u koje sam vjerovala je ono od prije 2 godine, to je jedino da sa uzbudjenjem hirom, jedino da uz koje i dan danas mogu dozivjeti vruhnac, bolje nego od i jednog TOG PRAVOG. tih pravih je bilo i vise nego dovoljno (hahah).
postoji jos par stvari kojima sam ostala vjerna, lutanjima, prijateljima, uzitku, knjigama, slikama, groznici subotnje veceri i crvenoj gumenoj narukvici (koja je vecini trajala kao i ljubav do tog 21. maja).
u oslednje vrijeme moj ibox se puni sledecim spamom: E ZNAS KO SE VJERIO-OZENIO-UDAO, ol doc na ONI, ol bit ONI.. a ja to onako citam kroz salu ne shvatajuci da ti ljudi govore DA. zbunjuje me to. jos uvijek nosim sa sobom deriste iz 84te, isto onokoje i sada preskace lastiku, sara klupe, ratuje sa susjednom ulicom, trci ka suncu i trazi prolaz ispod duge. i prosto mi je ne shvatljivo kako sada kad je najuzbudljivije, najljepse vecina onih meni najblizih prekida igru kao nekad u 15h za rucak +kucni red od tri do pet. samo sto ti klinci ne znaju da ce sledeci put uz crkvena zvona izaci drugaciji i novi, meni i sebi vise tudji.
kazu ljubav je to. ok ljubav mogu to razumjeti, ali ljubav, zabava, zelja da u ovim djecijim godinama prerastu u "ozbiljno" trajno, sa stalnim ogranicenjem izlaska, kaznama i zabranama. da djeca nose i radjaju djecu.. ej! nije to za mene...
uz osmijeh i zabrinut pogled (da li za sebe il njih ne znam) kazem u zdravlje! zivjeli! sve najbolje! svu srecu! i pozelim sve ono sto se pozeljeti da. odem sa oblakom crnih i teskih misli nad glavom. pitam se je l ovo sa mnom nesto nije ok? ili je u njima kvar? ne da mi se razmisljati.. jos jedna casa rjesava stvar.
da l cu ikad odrasti? ne zelim i necu. valjda je svima potreban jedan ovakav veseljak (ne vise tako mali) da ih podsjeca na ono sto ce zaboraviti. A ja ? necu biti spremna da zaboravim sve te osmijehe, ulice, sve te....ljubavi..veze.. sve..sjaj u njihovim ocima:
bicu spreman da zaboravim
neke poderane ulice u sred mokrih tracnica
prvi tramvaj preko tresnjevke
sjaj u tvojim ocima.....
nego, oduzih pricu, naslov bloga je sasvim jasan, prica sa svim suvisna... i svima vama PRAVIMA konacno govorim DA. zelim zdravlja srece i svega tog glupog sto sebi zelite, tu sam, cekam, i bicu spremna da zaboravim na buduce godine kad nas vise, tamo, na cosku, na trgu, u kafani vise ne bude.
sa lijepim sjecanjem i jos ljepsim zeljama..
se odjavljuem.
spremna da prihvatim...
u zdravlje!
|
|
|
| Komentari (9) |
|
|
|
| OBJAVLJENO: 26.04.2008 19:51:48 |
|
| Veliko Nocne radosti? |
|
|
Jos sinoc htjedoh da se ispovijedim, nekako to ide skupa sa praznicima.. cudno je kako ove praznike osjecam na daljinu samo.. vjernik nisam to svi znaju od kad je bloga i boga:) i nikad me nisu pogadjali... al ovaj put drmaju onu neku sustinu bita. mozda zato sto po prvi put za ove praznike nisam doma.. i mozda zato sto vise onaj komad medj morem i medj snom ne osjecam vise tako svojim i tako bliskim. godine su ucinile svoje, sve veci sam tudjinac u korjenu postojanja svog. nista me vise ne moze pogoditi, nista sem praznika. Odje su ulice isprazne, jezici dugi, dani se u danu mijenjaju i posle 4mjeseca danas sam konacno stala i shvatila da oko mene iza, u meni nema vise nikog. sami stranci, kami bi plakao za ovom situacijom. opet sanjam ljeto i jednu kisu, iako kise imam u izobilju. sanjam vrelu ulicu podgoricku i zelim da se sva prasina digne i zalijepi za bosa stopala, zelim da osjetim vrelinu asfalta i da kazem "umrijecu koliko je vruce". sto se vise odje grije plocnik meni je hladnije a velika noc sve blize. u kuci sa 2pravoslavca i jednom katolkinjom smo ostali i bez boje i bez jaja. ne znam sto je cudnije, toga nam bar nikad nije falilo, posebno ne hmmm jaja?boje? bice boje.. prava jaja se jos pojavila nisu, i kako sad vidim i nece jos dugo.. neka gnjecava su bila pa prosla fala bogu da su prosla.
nego odlutah od samoce i praznine koju velika noc donosi mojim snima. snova pdavno nije bilo da li zbog trcanja ili zbog nesanice ne znam. al vec odavno me nebo nije odnijelo.. a more je previse daleko i usahlo za ovaj vlazni dlan zeljan kise i pored kise.
gbim tragove i drumove koji vape za ludjakom... (a ludjaka biti vise nece) jedan je jos ziv, znam nedje duboko u snima se skriva, umoran i stidan da bi opet stao na cestu, snagom zombija i zeljom djeteta.
daleko je more a ja sam sve vise na kopnu zabluda, za jinxima u dzepu i mislima daleko od najdalje tacke svijesti. i evo je opet velika noc, a u meni sve malo, sve sitno, ja sitnicava daleko od zelja koje ni sama ne mogu spoznati, uvidjeti i ne smijem ih zazeljeti u strahu da se ne ostvare.
u susretu noci i nedjelji ostajem zamrznutog pogleda u prazno, ocekivajuci cudo...
mozda i vaskrsne..
mada sumnjam u to...nije do sad.. sto bi po sad..
prazno
pusto
tudje
daleko
zeleno
sivo
mirno
bucno
dolazi.....
|
|
|
| Komentari (6) |
|
|
|
| OBJAVLJENO: 27.03.2008 22:46:52 |
|
| Srcana mana |
|
|
pod sobom osjecam led, kao celik, zaslijepljena sam bijelom svjetloscu, kao u americkim filmovima ocekujte pitanje: Is it a heaven?
Ne glupane naravno da nije, na celo mi pada kaplja tudje vode..koga li sam to veceras namucila???
na sve strane cuju se shapati, srce ima gresku, srce ima gresku...
znala sam da se ne radi o meni jer takvo nesto ne posjedujem...
lezim i razmisljam, ako i je ovo raj ebem mu sunce dosadno li je...ne vidim samo cujem neke glasove i sumove mase koja znatizeljno ocekuje pitanje:where am i?
Bip..prvi jasan zvuk!
bip! dodjavola sumi! mislimd a sa tim srcem je sve ok.. samo ne kuca kao ona medicinska na koja smo se svi navikli,ima gresku .. nda kad je nuzno ono ne postoji..sjetih se tako cure jedne koju sam poznavala,koja je i posle 12 godina sa istim zarom i ljubavlju gledala svoj voljenog kako skace po odru i glupira se sa gitarom u ruci.. prvi put sam pomisla da ona ima nesto sto meni fali..prvi put sa pozeljela nesto tudje.. da me zaslijepi covjek kog gledam svakog dana kao u onog prvog,kad nisam ni znala da ce mi obiljeziti zivot..eb ga..greska!
onda se opet,sjetim, covjece ah evo ga srce osjetim,lupa kao ovo veceras, kazem sebi to mora da je ljubav!..drek je to ljubav.. to ushicenje traje samo onda kad mislim da je nedostizno, kad se pokaze da mogu po mome kako zelim i kad zelim biva odbaceno..
opet se cuje onaj glas, shsshshs SRRRCE IMA GRESKU...
da jebote znam srce ima gresku sto ni samo ne poznaje svoje igre,svoje tajne, svoje zelje, sto ne moze ostati vezan ni minutu,sto zeli mase, i svjetla,sto zeli slobodu,sto zeli da zeli, sto zna da je malo vremena za jedan mir i jednu srecu...ebi ga a zeljela bi da moje lice pocrveni kao zeni koju sam poznavala..jednako kao i prije 12godina..
call dr.House plz!
fuck it!
:)
bip! opet taj zvuk..oce li ko vec jednom iskljuciti to srce ili glavu..bip izludjuje...
wtF!?!
|
|
|
| Komentari (4) |
|
|
|
| <<
||
<
ukupno 141 unosa
>
||
>>
|
|
RSS FEED