B   R   A   U   N   O   V   I   Ć  I

 

 B R A T S T V O

 M O R A Č K O G     P L E M E N A

 PORIJEKLO-STANIŠTA-STABLO-LEGENDE

 BANJALUČKA  SLATINA, 1994.g.

 

AUTOR: D R A G O J E     R A D I V O J E V   B R A U N O V I Ć

INOVIRANO ZA ARANĐELOV DAN 20010g.

 

 POSVEĆENO:

Za sreću , napredak  i u nasleđe sinu Igoru i unučadima Nikoli i Žani.

Za sjećanje, sa tugom i ponosom za mir i pokoj duše sina Saše.

U slavu predaka.

 

Uvod

 

Ozbiljnije traganje za porijeklom bratstva otpočeo sam 1960.g. bilježeći kazivanja strica Tome, koji je tada bio u 84.g.života.Bilješke sam upoređivao sa njegovim ranijim kazivanjima koje smo u pismima slali njegovom sinu Drašku u Čikagu, kao i sa predanjima drugih i pisanim publikacijama i dokumentima. Zbog rata i iznenadne tragedije koja me je zadesila smrću starijeg sina Saše, odlučio sam da 1994.g. završim istraživanja i napišem moju konačnu verziju.

Izmjene i dopune će biti dodavane u prethodnom tekstu, a kad odlučim da više ne želim mijenjeti tekst,to ću ovdje istaći.

 

PISANI  DOKUMENTI  I  PUBLIKACIJE

   

Prvi pisani podaci, a ujedno i izvorni dokumenti, po svjedočenju Draška Tominog  Braunovića nalazili su se u Manastiru Morača, gdje su  upisani, odnosno pomenuti  Braunovići: sa 1400.g. Radule, sa 1441. Raič i sa 1475. Radivoje,valjda po  nekim zaslugama vezanim  za Manastir Moraču, a možda po rođenju, krštenju ili vjenčanju. Ti dokumenti su tokom drugog svetskog rata, uništeni(spaljeni). Tragajući za izvornim dokumentima i publikacijama, naišao sam, za sad, na publikacije, ali ne i izvorne dokumente: Enciklopedija srpsko hrvatsko slovenačka, Zagreb 1929.g. Podaci su uneseni po P. Šobajiću, što je i naglašeno, a odnose se na toponim Morača i glase:“Donja Morača je plodnija,dobro navodnjena,bogata voćem i šumama. Ima 800 domova. Glavna su joj sela:Bare,Preobrde. .....(itd)... Stanovništvo je mješovitog porijekla . Starosjedioci su bratstvo Braunović,i........ Svi slave Aranđelov dan.....“Ove podatke vjerovatno koristi i autor članka u časopisu Intervju iz septembra 1989.g. Skoro isti podaci su navedeni i u monografiji Kolašin iz 1981.g.

Najviše podataka nalazimo u knjzi Sekule Dobričanina”Donja Morača”iz 1984.g.  O stanovništvu navodi - citiram:” Starosjediocima nazivamo ono stanovništvo koje je u Morači živjelo prije dolaska vojvode Bogića, zvanog Moračanin…” Nešto dalje: ”Kao najstarije poznate stanovnike Morače trebalo bi smatrati Kriče i Macure”. U istom poglavlju dalje piše: “O starim Srbima Morače malo se zna. Oni su  se iselili davno iz plemena. Ostalo ih je u Morači nekoliko malih bratstava: Danilovići, Glavičići, Ćirovići, Braunovići”. O Braunovićima kaže: “Zna se da su doseljeni iz Kuča, prije doseljenja Bogićeva u Moraču. O njihovom životu u Kučima ili njihovom daljem porijeklu, ništa se ne zna.(?)Prema tradiciji Braunovića, Braun…(?) se doselio iz Kuča… u Ulici, na lijepoj zaravni zvanoj Vrtine, koje su nekad pripadale crkvi sv. Vračeva, koja i danas postoji kao  crkvina na Pejovića njivi ispod Glavice” završen citat. U hronici-monografiji Kolašin u poglavlju o postanku Donjomoračkog i Rovačkog plemena stoji: “Najstarija bratstva u Donjoj Morači, prema narodnoj tradiciji jesu Danilovići i Ćirovići čiji su preci živjeli u Morači još u doba podizanja Moračkog manastira. Stara bratstva su još  Braunovići i Popovići”.

 

PORIJEKLO  BRATSTVA

 

Analizirajući pomenute publikacije  može se zaključiti da su podaci uzeti  iz usmenih predanja, što se negdje i kaže, a negdje prećutkuje. Ni u jednoj se ne navode izvorni dokumenti: povelje, darovnice, ugovori, tužbe, žalbe, pisma i slično. Sve su publikacije jedinstvene u pominjanju Braunovića kao starog bratstva u Morači, dok neki pojedina bratstva izostavljaju.

Analizirajući  knjigu “Donja Morača” S.Dobričanina , može se  istaći nekoliko krupnih grešaka, te nešto nejasnoća.

1.Dobričanin se oslonio ,vjerovatno, na kazivanje jednog Braunovića. Moguće da je to bio Jovan (1897-1948), Markov, ili Miroslav (1932) Jovanov, označen sa M (student) i od njega reda do Ozrije-14 pasova. Koristeći popis iz 1937.g. predpostavljam da je podatke prikupljao i obrađivao znatno poslije  te godine,jer je knjiga objavljena 1984.g..  Ne navodi da li je podatke provjeravao bilo kod koje grupe ostalih Braunovića, ili ostalih bratstava- prezimena koja su nastala od Braunovića, direktno ili posredno, kao što su Mihailovići, Mirosavljevići, Stanojevići, Femići ili čak i Nenadovići.

2.Nesporna je Dobričaninova greška  da Braunovići prislužuju Gospođin dan, jer                            prislužuju Nikolj dan.

3. Postoje i  razlike u  legendi o “Psoglavi.

4.Mihaila Braunovića, rodonačelnika Mihailovića, Dobričanin navodi kao brata Braunovog, te da su zajedno došli iz Kuča u Moraču…(?!) što je četvorostruka greška. Niti se Braun doselio u Moraču, niti mu je Mihajilo  brat.,niti je Mihailo tada odselio iz  Morače, niti je selio u Sjenicu….. U Moraču je doselio Ozrija ,potomak Braunov, vjerovatno u 13. vijeku, a Mihailo je brat Radula iz 17.v. i odselio je u Prijeloge, selo između Bijelog Polja I Berana.

5. On navodi i da je Bogić dolaskom u Moraču uzeo ugarak da zapali vatru iz jedne od kuća Braunovića. A onda zanemaruje sve te kuće i sve domaćine, navodeći samo Brauna i sina mu Ozriju kao savremenike Bogićeve. Nažalost ,opet griješi jer Braun nije savremenik Bogićev,  jer potomak Braunov, Ozrija (prvi), prezimenom i Braun i Braunović došao je u 13. v. ili možda  prije, iz Kuča u Moraču i od njega se do dolaska Bogićevog razvilo bratstvo Braunovića od nekoliko kuća , pa je Bogić iz jedne uzeo ugarak  za zasnivanje novog ognjišta,  a to se navodi i u rodoslovu Rakočevića. Po kazivanju Tominom i mojim zaključcima, Bogićevi savremenici su stari knez  Ozrija Braunović (drugi) rođen u Morači, sa sinom Raičem, koji se družio sa Bogićevim sinom Rakočem.Dobričanin navodi da su u Morači prije “starih Srba” starosjedioci bili plemena Kriče i Macure, ne pominjući kojem bi narodu mogli pripadati, a Kričke postoji i danas kao naselje u Slavoniji, a takođe i kao toponim u Polablju ! (Laba-Elba). Daniloviće, Glavičiće, Ćiroviće i Braunoviće naziva “starim Srbima”, koji se nisu iselili iz Morače i koji su postali već starosjedioci u odnosu na kasnije doseljenje Bogićevo. Ja mislim da je Bogićev dolazak upravo naseljavanje Morače Srbima stočarima, sa katuna ,u pitome župe, kako je i Bogić došao u Moraču , sa brojnim bratstvom ,ili sinovima i zadržao ,ili dobio vojvodsku vlast, te da je to bilo u vremenu već uspostavljene turske vlasti nad tom prostoru.

6.Dolazak Bogića, Dobričanin svrstava u 16. vijek, što može biti tačno, dok neki navode drugačije.

.

***Prje iznošenja konačnih teza o porijeklu bratstva, značajno je istaći mišljenje Branislava Đurđeva, da su se crnogorska i hercegovačka brdska plemena formirala (valjda misli k o n a č n o) nakon pada pod Turke, na taj način što su se stočarske zajednice spustile u seoske knežine na svoje ranije zimovnike ili opustjela sela i tako “preslojili” malobrojno seosko stanovništvo. Tako je, smatra došao i Bogić. Ja mislim da je to bla prekompozicija uže srodničke plemenske zajednice, koja je primila nove nesrodničke članove,ali i  novi akt samoorganizovanja, susjednog I pridošlog, a ne samo (od ranije) srodnog stanovništva odredjenog prostora (plemena). Taj akt je bio nužan nakon gubitka države, a time i zakona i normi.Da su plemena bila organizovana, bar na srodničkoj osnovi ne samo prije dolaska turske vlasti, već i mnogo ranije, opet svjedoče toponimi u vjerovatnoj prapostojbini –Polablju, a to su: Moračani, Cuce,Rovca imnoga druga. . A da su mnoga sela djelimično ili potpuno opustjela padom pod Turke,što je zahtijevalo oživljavanje plemenske uloge, kao nastavka državnosti, svjedoči i turski popis Hhercegovine i Crne Gore iz 1477.g. Nažalost iz tog popisa je teško govoriti o bratstvima i prezimenima jer je izvršen po imenu domaćina, NOSIOCU PORESKIH DAŽBINA. Sem toga taj popis nije bilo moguće sasvim potpuno prevesti i pročitati. Interesantno je istaći da u popisu postoji, u Kosu Prekobrdskome,  džemat Bogića, sina Bratojeva ili Branojeva.  Najčešća imena u džematu su:Radič, Brajko, Brato, Radile (po turskom popisu). Pošto i Đurđev smatra da bi to mogao biti džemat Bogića Moračanina, onda bi tu neko mogao biti predak Braunovića, a najbliži su Radič(Raič) i Radile(Radule), Radovin (Radovan). Raič Braunović se pominjao u manastirskim  dokumentima iz 1441.g.- Radule iz 1400. Radivoju iz 1475.g. možda je to godina rođenja, pa ga zato nema u popisu, a Radovi(a)n bi mogao biti jedan od Ozrijine braće, domaćin neke od onih „nekoliko kuća Braunovića“ Popis iz 1477.g. nije morao zateći u životu Ozriju Braunovića, ako je zatekao Bogića, jer je Ozrija  još u vrijeme Bogićevog dolaska bio već stari glavar bratstva, kojeg je Bogić vojvoda, mlad i još sposoban za borbu, zatekao kad je doselio,a volio ga je i cijenio.    

Mišljenja nekih da je prezime Braunović nastalo od njemačke riječi «braon» preko rudara Sasa nema dokaza. Razlike su u pisanju i izgovoru te riječi  u odnosu na srpski jezik i u njema;kom i u engleskom. Germansko pleme (narod) Sasi sastavni su dio njemačkog naroda, ali i naroda Velike Britanije, gdje su masovno odselili. U Srbiji su postojale porodice Sasa u rudarskim kolonijama, koje su se selile od rudokopa do rudokopa, ali su, vjerovatno po uslovu koje su kraljevi prihvatili, uvijek uživale pravo na sopstvenu upravu, kulturnu i crkvenu autonomiju hršćana.katolika. Autonomija je bila vrijedna rude zlata i srebra od koga se kovao novac kao jedini argument suvereniteta, raja je uvijek bila raja bez obzira kako se bogu molila i govorila. Najvidljiviji trag o Sasima postoji u Bosni kod Srebrnice, naselje Sase. U Mojkovcu i  Novom Brdu nema nikakvih trajnih pomena o njima kroz toponime i lična imena, ali postoje arhivski zapisi o njihovoj koloniji, upravnoj strukturi, vjerskim i kulturnim običajima i autonomiji. Sve to govori o njihovom «privremenom radu ili najmu». Nije osnovano, bez konkretnih pisanih dokaza, tvrditi  da je bilo slučajeva prelaska u pravoslavlje Sasa katolika ni u vrijeme kraljeva Dragutina i Milutina, ni cara Dušana, čime bi im se možda poboljšao položaj i od drugih velikaša zaštitila autonomija, a još manje je vjerovatno primanje pravoslavlja posle pada Srpskog (Dušanovog) carstva  pod  tursku upravu, jer su i brojne srpske zajednice selile kod braće po Hristu- katolika da se zajednički odupru islamizaciji, što kao istorisku činjenicu ne trebam dokazivati. I nisu samo Sasi bili u najmu kod srpskih kraljeva, već su i elitne vojno zaštitne jedinice, lična garda,bile njemačkog porijekla, po principu da je najčvršća odanost dobra plata u zlatu i nepostojanje srodstva koje bi moglo ugroziti krunu, kao i u svim narodima tog vremena.

Ako bi se moglo predpostavljati porijeklo po njemačkoj riječi braon, onda bi možda bilo bliže istraživati to sa stanovišta da su plemena Crne Gore ranije naseljavala Polablje, od Baltika, pa duboko na jug ispod Berlina i Magdenburga, zatim na istok u današnju Poljsku i da su njihovo širenje dalje na zapad Germani zaustavili na Labi, što, po nekima, dokazuje više od 800 toponima, kao Moračani, Brežani, Riječani, Cuce, Ostrog, Trebješani, Ribnica, Podgorica, Crna Gora,Kolašin, Mojkovac, MoćevacBoškovići, Bakovići, Plužine, i mnogo drugih koji su oznake bratstava i plemena, ali za sad tu nema ni Brauna, ni Braunovića, a možda bi trebalo nastaviti istraživanja prema današnjoj Poljskoj. Pristalice ove teorije o Polablju kao prapostojbini, ili usputnom prebivalištu  se ne slažu u tom kako su ta plemena i bratstva sebe svrstavala kao narodnost- užu od Slovena. Neki tvrde da su se zvali Srbi, dok drugi to osporavaju i direktno vežu za narodnost Crnogorci.

Kod Srba je sve do 16-tog vijeka bilo ime Brajan (u darovnicama), a vjerovatno su bile i neke varijacije tog imena, ma da ne bih špekulisao sa mogućnošću da je po tom imenu nastalo prezime bratstva i ako je to upravo teza jednog neobjavljenog rada (prof. Joksimović) koji za rodonačelnika bratstva stavlja nekog Brajana Nikolinog, 10-to koljeno nekog Duke. Brajana nalazi  u selu Radan u Kučima,  koristeći za to popis Kuča  iz 1485.g.gdje su popisani taj Brajan i njegova braća Mihailo,Delvoš i Ilija, svi kao posebna domaćinstva, pa su navodno Brajan, promijenivši ime u Braun i njegov brat Mihailo preselili u Moraču, a Mihailo u Sjenicu.(Očigledno je Joksimović sebi postavio cilj da dokaže Dobričaninovu tezu da su Braun i Mihailo braća). Taman da su te iste 1485 g. Brajan i Mihailo odselili u Moraču, kasno je, jer je već tada u Morači bilo nekoliko kuća Braunovića.Inače, prezimena su se kod Srba masovnije ustalila i održala od 12-16-tog vijeka, što ne znači da ih nije bilo i prije. Dobijala su se uglavnom po ličnom imenu oca ili djeda, po nadimku,od milja,osobini, po uzrečici i poštapalici, po zanimanju i junaštvu, kukavičluku, pretjeranom jelu ili piću, po rugalici itd, a u najviše slučajeva imena i prezimena čovjeku , bratstvu , plemenu, pa čak i ponekad narodu određuju, nadijevaju i pridijevaju drugi, a ne oni sami.Nesporno je da su značajnija „imena“ dala prezimena koja se više nisu mijenjala po imenima sledećih potomaka – đedova i očeva. Da li je Braun bio starješina grupe Brauna ili već Braunovića, može se samo predpostavljati.

Sloveni dobiše ime po riječi (slovo), možda čak po « datoj riječi», „ćestnoje slovo“ (časna riječ) koje se davalo kao garancija postignutog dogovora. Germanska plemena smo nazvali Nijemcima jer se sa njima nismo znali, odnosno jer se sa nama nisu znali, sporazumijevati, nijemo, a vjerovatno i sa nevjericom i neprijateljski su nas posmatrali , a i progonili, pa smo zbog njih iz Polablja  izgleda i selili. Grčki istoričar Herodot 450.g. prije nove ere susreće se sa slovenskim plemenima u oblasti Crnog Mora i naziva ih Neuri i Budini po slovenskim riječima nura-nurija-zemlja i buda –koliba, kućer.Od svega toga još je ostala arhaična riječ nurija (odoh ja po nuriji) i po neki toponim Budimlja, Budoš (kod Berana), Budim i slično. U knjizi Milisava Glomazića „Etničko i nacionalno biće Crnogoraca“, izdanje: TRZ „Panpublik“, 1987.g. pored pominjanja Neura i Budina, govori se (str11-12) da Slovene, pri kraju 1.v.n.e. (1v.n.e.!) pominje rimski pisac Plinije Stariji i istoričar Tacit, nazivajući ih „čas Venedi, Vendi, Venti a čas opet Sorabi, Sorbi, kako ih takođe naziva i grčki pisac Ptolomej. Vizantijski istoričar Prokopije naziva ih Srbima i Vinidima, a Jordanis (6.v.n.e.) Vinidae i Sparae. Kasniji pisci  ih zovu zajedničkim imenom Sklavoi, Sklavi, Sklavini, a neki misle da su ime Sorabi dobili kao „subraća“ zajedničkog porijekla.   Na strani 13.(Glomazić) o Dačkim slovenima piše- citiram: „Velike seobe zbile su se kod  tzv. Dačkih Slovena, koji su živjeli u Erdelju, Vlaškoj i Moldaviji. Ovi su se Sloveni dijelili na istočne, koji su se zvali Anti i zapadne-Slovene. Dačke Slovene, odnosno Ante  i Slovene grčki pisac Prokopije, kao što smo vidjeli, nazivao je Srbima. Kod ovih se Slovena 469.g.n.e. spominju i njihove vojvode, kao što su: Onogost, Ostruj, a 555....on dalje navodi da su se ovi Sloveni preko Tise i Dunava, do Topera blizu Carigrada naseljavali uz drastičan obračun sa zatečenim stanovništvom koje je pružalo otpor.  Na zahtjev Avara (Obara) koji su pokorili Ante, da se i Dačani pokore, knez Dobrota je odgovorio: „ Zar ima toga pod suncem ko bi nas mogao pokoriti?! Mi smo naučili da pobjeđujemo i da vladamo, a ne drugom da se predajemo. Toga ćemo se i od sada držati dok je borbe i mača!“ Moram reći: Zar zavjeti naših predaka nisu upravo uvijek ovakvi?!

Nauci će trebati mnogo vremena da razluči da li  imena slovenskih plemena , kao što su Morlaci, Timočani, Neretvljani,Zahumljani, Brsjaci i mnoga druga imena crnogorskih plemena i bratstava  dođoše zajedno sa njima ili ta imena dobiše po toponimima gdje se naseliše, a ponovo se vode rasprave kad se uopšte doseliše i kako to da lako usvojiše deklinaciju i konjugaciju  identičnu latinskom jeziku, a germani koji biše vjekovima u sastavu Rimskog carstva, i ne samo Germani, veći Romani ostadoše sa  arhaičnom  deklinacijom. Odkud je baš u Hercegovini (dijelu sadašnje BiH i dijelu sadašnje C.G) Vuk Karadžić našao uzorak jezika  za srpski književni, a opet narodni jezik? Šta je sa  zatečenim ostacima poromanjenih keltsko ilirskih plemena? Gdje su ostaci Avara? Da li je baš sigurno staro ime Nikšića postalo od rimskog Anagusta, ili  je donešeno slovensko izvorno Onogošt, u susjedstvu Ostroga promijenjeno od strane rimskih, carskih ili provincijalnih upravljača?

Asimilacija manjih grupa neslovenskih naroda i plemena, zatečenih prilikom uspostavljanja južnoslovenskih država uglavnom je završena do kraja 9-tog vijeka  uz primanje hrišćanstva. Daljnje asimilizacije su vršene uglavnom i nad Slovenima – Srbima, islamizacijom Srba u vjekovima turske okupacije i unijaćenjem Srba  pravoslavaca po austrougarskoj carevini u tom istom vremenu i za vrijeme rataova do kraja 20-tog v. Šta god se dešavalo ipak su riječi ostajale u upotrebi i ne može se samo na osnovu njih tvrditi  da, na primjer, Kecmani (kec-man), Kili-barde,Mu-goše, Špan-ovići, Dar-man-ovići  i mnogi drugi, po tuđicama u prefiksu ili nastavku imaju  tuđe-nesrpsko porijeklo.

                                         .

 

 *  * *   Z   A   K   LJ   U   Č   A   K * * *

Nakon svega izloženog smatram da je za utvrđivanje porijekla bratstva najbliža ova                p r e t p o s t a v k a!

 

Preci Braunovića su pripadali nekom slovenskom ili sloveno- srpskom plemenu i mogli su imati svoju užu rodovsku grupu,odnosno bratstvo koje  se zajedno sa većim grupama  bratstava, kretala sa sjevera,vjerovatno iz Polablja (Baltik) prema jugu do Crnog Mora i  posle raspada avarsko slovenskog saveza, naseljavala na jug i jugozapad Balkanskog poluostrva. Sloveni u grupama svojih plemena nastavljaju naseljeničko kretanje, započeto sa sjevera, slamanjem otpora preostalog starosjedelačkog, makar i srodničkog stanovništva.  Prirodno je bilo da su se o izboru mjesta naseljenja počele brinuti manje zajednice.

Preci Braunovića, kao pripadnici jednog bratstva, u suštini ratničke borbene grupe-Brauni, kao i sve formacije imali su starješinu, vođu, čelnika, ili kako ga god danas nazvali. U to vrijeme je logično da je mogao nositi najsvježije ime vođe (iz avarsko slovenskog saveza) i to ime je moglo biti Braun. To ime je složenica iz slovenskog i staroturskog-avarskog jezika (koji nije isti sa turskim osmanlijskim jezikom). Osnova imena je slovenski glagol» BRATI» koji znači BORITI se. Osnova je dakle BRA. Nastavak čini avarska-staroturska riječ» UN»

koja označavaČOVJEKA. Na čelu borbene grupe koja se mogla «legitimisati»  kao Brauni, ali nije morala, svakako je logično da je čelnik nosio još uvijek naziv Braun, pogotovu ako su i na odabranom naselištu morali silom savladati otpor. Sloveni tada nisu imali klasičnu vojnu organizaciju koja bi im krčila put za naseljavanje, što je u jednom kratkom periodu za posledicu imalo voćstvo Avara u ratnom savezu, kojih su se Sloveni prvom zgodnom prilikom riješili- kao što je veliki poraz Avara pod Carigradom 622.g. No i tada  su sama bratstva, grupe bratstava ili saveza -  plemena,  stočarska u većini, ali i zemljoradnička, zaposijedala zemlju, mirno ili dokrajčujući eventualne pojedinačne otpore.Bilo bi možda previše slobodno postavljati tezu, ali to moram napomenuti,da su hercegovačka - crnogorska plemena pripadala Slovenima  sa vojvodom Onogoštom  koji se 469 sreću na obalama Crnog Mora, te da su već u 5.v. bili predhodnica daljeg širenja Slovena po vrletima i župama područja današnje Hercegovine i Crne Gore.Imenu Braun, po slovenskoj osnovi BRA od glagola brati (BORITI SE), bliska su brojna slovensko srpska imena, pa i šire među Slovenima, kao: BRA-ni-slav, Branko, Brajko, Brajuško, Brajan, Branoje i mnoga druga.A prema nastavku «UN» bliska su imena, svakako ili prezimena: Rad-UN, Radunović, Milun, Milunović, Veljun, kod drugih Vladun, Bahun i mnoga druga.

Prema nastavku UN slični su i toponimi:Medun, Dobrun, Gostun, Bratunac, Motovun.

Interesantno je istaći da je Medun slovenski naziv za naselje –tvrđavu koja se  prije ,za vrijeme keltsko ilirske grupe plemena Japoda,  čiji je jedno vrijeme Medun bio glavni grad, zvao Metulum,  Rimljani ga zvaše Medion. Mijenjali su se uglavnom nastavci, sve do nastavka UN.  Za Stradun, ulicu u Dubrovniku koja je i danas mala „ strada“ za ljude, strada-un, saobraćanica, cesta, zapravo šetalište samo za ljude i nije za tovare, mazge, mule i zaprege, korišten  je latinski naziv strada i avarski nastavak un-čovjek.Da li samo avarski ili je to bio već udomaćeni nastavak oznake za čovjeka koji se široko koristio .

U «Istoriji Crne Gore», Naučno djelo Beograd, 1967.g.drugi dio, strana 285. objašnjenje  naziva KATUN potvrđuje moju predpostavku. Citiram: »Katun u mongolskom znači logor, to jest društvena jedinica drugog stupnja, pet do šest šatora-jurta. Prema staroturskom rječniku Muhameda Kašgarija iz 11.vijeka, prvi dio riječi KAT znači blizina, prisustvo, dok sufiks UN označava čovjeka, te katun znači –ljudi koji stanuju u blitini, to jest logor. Isto značenje ima i u srednje grčkom, gdje je moglo dospjeti istim putem kao u srpski, ili rumunski-katum. Da termin nije osmanlijskog porijekla svjedoči toponim katun kod Biograda na moru  koji se pominje 1059.g. i brojno pominjanje  komes katuni u dubrovačkim dokumentima». Završen citat.

Dakle, preci Braunovića, bratstvo –zajednica Braun (Brauni), sa starješinom Braun(om) u svom naseljavanju, (mijenjanju staništa), milom ili silom-kako gdje, polako su napredovali vjerovatno sa sjevera do Crnog mora, pa južnim dijelom Balkana, možda i preko današnje Albanije i Skadra (vjerovatno glavnog grada slovensko – srpske zajednice), gdje su živjeli određeni period , da bi se zatim premjestili do Kuča, gdje su se zadržali dovoljno dugo, da ostave pomen u predanju, a zatim su se sa ispošćenih pašnjaka u 13.v. spustili u Donju Moraču. U Kučima su boravili vjerovatno istorijski kratko, pa se za Kuče vežu tek sporadično, po korijenima, a deklarišu se kao pripadnici plemena Morača, a tu od 14. vijeka kao bratstvo i nose prezime Braunović.Vjerovatno su u Kučima ili prije primili hrišćanstvo i slavili zaštitnika Svetog Nikolu, a u Morači izgradili crkvu posvećenu svom svecu, koja je kasnije, 1252.g. ušla u sastav Manastira Morača (nije bilo poznato da su se male bogomolje, kao danas, rušile da bi se izgradile veće, već se to radilo prigrađivanjem).Svjestan sam činjenice da naredna istraživanja mogu narušiti moju tezu pronalaskom toponima Braunović u području polabsko poljsko baltičkog staništa , ali samo po pitanju kad je nastalo prezime bratstva.

 

S L A V E

Braunovići slave Aranđelov dan, a prislužuju Nikolj dan. I sva druga bratstva nastala od Braunovoća direktno ili posredno takođe slave Aranđelov dan. Neki prislužuju Nikolj dan, a neki ne, a da li ima neko ko prislužuje nekom drugom svecu nije mi poznato.

U predanju se kaže da su Braunovići u Moraču donijeli slsvu Nikolj dan, ali kasnije po dolasku vojvode Bogića i znatnog umnožavanja kuća-domova u moračkim  selima  i  Prekobrđu,  zaseoku Ulica ,crkvene starješine su im savjetovali da kao glavnu slavu prihvate Aranđelov dan, koji je vjerovatno postao zajednička seoska slava, da bi lakše podnijeli troškove , a da Nikolj dan poslužuju u krugu porodice i najbližih, jer je u tom vremenu, bilo teže spremiti se za posnu slavu. Mislim da tu može biti i drugih primjesa i da je Bogić sa svojom družinom ne samo p r e s l o j i o  mala starosjedelačka bratstva, već ih je sve  skupa i „p r e s l a v i o“ uvodeći svoju slavu Aranđelov dan kao zajedničku seosku slavu. I danas se u raznim srpskim krajevima slave seoske slave, ne baš isto kao ranije na domaćinskim trpezama kod crkve, gdje se postavljalo jelo, na stolovima, soframa, strukama i primali gosti i čestitanja. Vjerovatno Braunovićima nije mnogo smetalo uvođenje zajedničke seoske slave jer su i dalje dolazeći lijepom Manastiru Morači ,izgrađenom 1252.g. bili kod svoje zadužbine Nikoljske crkve koja je ušla u sastav manastira, a u porodičnom krugu su prisluživali Svetom Nikoli.

 

K O R I J E N I   I   S T A B L O

 

U vremenu boravka Braunovića u Kučima, u predanju koje neki prihvataju,( to predanje do mene je došlo od strica Tome), prvi preci koji se pominju smatram korijenima bratstva, pa bilo da počinju sa rodonačelnikom Braunom, što ne bi trbalo biti sporno, ali je Toma govorio da se on zvao Vuk. Zatim se pominju Jovan, pa Ivan, što opet može biti sukob istočne i za padne varijante oko istog imena, odnosno lica, ali ne mora. Kraj boravka u Kuččima i preseljenje u Moraču  vezujem za Ozriju (prvog)  Brauna,(a neki opet kažu za Brauna i sina mu Ozriju, dok treći pominju samo Brauna i brata mu Mihajla). To stvara zabunu koga je Bogić-vojvoda zatekao u Morači. Najbliže je istini,po meni, da je zatekao  drugog  po redu, Ozriju Braunovićai to već starog.

Ja svrstavam u korijene bratstva sve njih za života u Kučima jer se još ne može govoriti o stablu i redu po pasovima,izuzev Ozrije, koji je preseljenjem u Moraču postao nosilac stabla.

Radula 1400.g. Raiča 1441.g. Radivoja 1475.g.,svi iz Morače, Toma je redao u direktnom naslednom redu. Od  drugog Ozrije, po redu, Braunovića -  Moračanina, Radivojevog se sa približnom sigurnošću mogu redati naši preci po koljenima (pasovima), a od Janka  s početka 18. vijeka sasvim tačno.(Prvo pominjanje imena, radi lakšeg praćenja, a ne po značaju, nosiće oznaku prvi, drugo – drugi i tako redom, do prvog razgranjavanja).

 

 

PREDANJE PO TOMI  MILISAVLJEVOM –PREČIŠĆENO PO DRAGOJU R.

BRAUNOVIĆU

 

K   O   R   I   J   E   N   I

 

 

BRAUN, VUK,Jovan(prvi) ( Ivan prvi).............Kuči

 

 

 

PORODIČNO STABLO

 

1...OZRIJA (prvi) BRAUN -  BRAUNOVIĆ -Kuči pa Morača, vjerovatno 13. vijek

2...RADULE.....Morača...(bila bilješka u Manastiru Morača za 1440.g.)                       3...RAIČ (prvi)..........  Morača........................... zapis1441.g.)

4...RADIVOJE (prvi)..........Morača..............   .........zapis 1475.g.)                           5...OZRIJA (drugi) BRAUNOVIĆ........Morača približno16. vijek

6...RAIČ.............. 16. vijek.

7...RADIVOJE (drugi)...... početak 17.vijek.                                                             8...MATIJA........ 17. vijek.

9..DMITAR..........17.v.

10.RADULE (drugi)......... 17.v. (Seoba brata Mijajla- u Prijeloge)

11.JOVAN...18.v.

12.JANKO........... oko 1725.g...18.vijek (UDAR NA TRNJINE!)

13.MARKO...18.vijek

14.RADOVAN......... 18.v.

15.DRAGOJE (prvi)........... oko 18/19.v.

16.IVAN (drugi) ................Morača,  oko 19..do 1900.g.

17.MILISAV.... 1849.g..Morača do 1924.g. pa Radulići , počivši od 1934.g.

18.RADIVOJE (treći)..1898-14.02.1942..g.Morača do 1924.g. pa Radulići,

19.DRAGOJE (drugi) 1941.g. Radulići do 1961.g.pa Slatina kod Banje Luke.

 

Ovo je uglavnom stablo koje mi je „u pero diktirao“ moj stric Toma  i nakon mojih mnogih provjera, konsultovanja i lutanja vratio sam se njemu, kao najvjerodostojnijem.

Dodat ću samo još dva koljena, svakako muška- mog mlađeg sina Igora i unuka Nikolu.

 

20.IGOR..... ......196*.g. Slatina kod Banje Luke.(rođenu Banjaluci).

21.NIKOLA..... 199* Slatina kod  Banja Luke (r0đen u  Banjaluci)

 

Mome stablu svakako pripada i moja unuka ŽANA, kćerka moga starijeg, počivšeg sina SAŠE.Pokušao sam usaglasiti neke različite verzije: (Dobričanin, predanja po Tomi, predanja Mihailovića i rodoslov po Drašku). Prihvatio sam  da je prvi korijen bratstva bio Braun, starješina bratstva, a mogao je imati upravo to ime,ili ime Vuk. Nisam mogao prihvatiti pretpostavku da je ,po Drašku, rodonačelnik bio Oskar, pa to prešlo u Ozrija jer nema ni jezičkih niti drugih elemenata. Ozrija je po literaturi o imenima i prezimenima koje sam konsultovao ime po bogu Ozirisu, ili po glagolu ozreti, što predstavlja stanje žita u početku zrenja, a nekad je značilo i osmotriti. Ozrija ili Ozro nije neuobičajeno ime starih vremena i pominje se kod Ozrinića, kao rodonačelnik plemena. Nisam prihvatio Brajana iz 1485, iz sela Radan za rodonačelnika, po Joksimovićevoj predpostavki, a razloge sam već naveo.

Nisam prihvatio Dobričaninovu verziju oMihailu. Mihailov odlazak bio je mnogo kasnije, a po predanju nije bio uslovljen samo silom već i bratskim pozivom kuma (sa kojim se mogao sretati u četovanju) da dođe na bolje, njegovo, (bez naslednika i bez zeta domazeta) imanje. Taj odlazak Toma je pominjao uz Radivoja, pa je on brat ili Radivoja, Radula, Jovana ili Radovana..

 

P O B O Č N E    G  R A N E

Najstarije pobočne grane  su domaćini kuća Braunovića, iz vremena doseljavanja Bogićeva (iz jedne od njih Bogić je „posudio“vatru). Ali o njima predanje ništa dalje ne govori, pa ili su do RaičaOzrijinog iz 16. v. ili nešto kasnije ostali bez muških potomaka, ili su u pitanju seobe, kao što je pominjanje Petra za kojeg se vezuje Bišće i, ili Birač i Nenadovići.

Prva pobočna, grana za koju mi je stric kazivao počinje od Janka, koji je imao našeg pretka Radovana i brata mu Novaka.Moj direktni predak  Dragoje Radovanov nije imao pobočnih grana . Dragojev sin ,a moj prađed Ivan (drugi) imao je braću Punišu, Radovana (drugi) i Vuksana i oni čine meni pobočnu granu. Ivan je imao Milisava-mog đeda, i Milića, a Milić Pavića, takođe pobočnu granu. Đed Milisav je uz mog oca Radivoja (treći) imao strika Novicu (umro je neoženjen i mlad)  te strika Milutina, strika Tomu, meni pobočna grana. Imao sam očevu sestru, tetku Jovanu udatu za Peka Vukotića, koji ima sinove Dušana i Milana. Druga tetka Milena bila je udata u Karadžiće za Novaka i nisu imali muških potomaka. To su prve  „odive“koje se pamte i pominju u predanju-(udate Braunovićke).

Moj otac Radivoje i majka Mioljka porodili su:Jelena -Keka, Julka-Lutka,Dragoljub-Lale, Miroljubka-Mira, Grozdana-Groja,  Ratimir-Rato i Dragoje(ja - Dajoman, Dragovan, Brat, Gaga i.t.d.) pa su oni moja prva pobočna grana..

JELENA,udata za Gruja Glišića, imaju Biljanu i Borisa.JULKA, udata za Milića Jevrića, imaju Panta (Duško), Časlav(Čajo) i Slobodanaka (Račić).MIROLJUBKA, udata za Nenada Mikića, imaju Aleksandra(Bucka), a Bucko ima Mihaela..GROZDANA, udata za Blagoja Radovića, imaju Snježanu (Snježu), Miladina(Miška) i Mileniju(Nenu).DRAGOLJUB, oženjen Ružom Lutovac, imaju Simonidu(Micu) Furtula,Kseniju (Senu) Đorđević, Radojka (Beba), Dragica (Bana) Sekulović i sina Radivoja Braunovića.Radivoje ima sina Jovana. RATIMIR, oženjen Olgom(Oljom) Pavićević, imaju Nebojšu i Natašu, udatu Kozomara. Nebojša ima sinove: Ivana i Danila.

Ja, DRAGOJE, imam sina Igora, a on sina Nikolu i upisani su u porodično stablo. Imao sam starijeg sina Sašu, a od njega imam unuku Žanu.

Moj stric TOMA, stariji brat mog oca imao je sina Draška i kćeri Milušu(udatu za Miletu Radović) i Mioljku,(udatu za Svetislava – Tićo -  Radović). Draško ima Radmila i Ljiljanu,(Kiku),a Radmilo Draška i Lidiju.

Najstariji stric  MILUTIN, sa prvom ženom Anđom imao je Đuru, Nikolu, Branka i Milevu, svi rođeni u Americi,pa doselili u Raduliće.. Sa drugom Ženom Milosavom imao je Ivana , Ivanku,Milana,Dušanku-Du(s)u,  i Grgura-Šale-Grga.

Za neke, već pomenute pobočne grane, dodajem dalje podatke:Rekao sam da je prva pobočna grana bila od  Jankovog Novaka.

Novak je imao Sava, Marka i Milovana;

Savo je imao Noka i Vasa;

Marko je imao Perišu;

Milovan je imao Nedeljka i Miloša.

Već sam naveo da je moj prađed IVAN (drugi) imao braću: Punišu koji je bez potomaka,Radovana i Vuksana.

RADOVAN je imao Savića,a Savić Milenka,Mihaila, Radula i Petka, od kojih izgleda samo Petko ima Zvonka, Vojislava i Slobodana i unuke.

 VUKSAN je imao: Čubra, za koga dalje ništa ne znam, pa Kenja i Radoja; Kenjo je imao Ćetka, Malina, Matu i Iliju; a Radoje je imao Gavra i Đura.Napominjem da sam za pobočne grane koristio, selektivno, i podatke iz rada prof.Jokanovića koji nije našao izdavača za svoj nezavršeni rad, a to mi je omogućio Grgur Milutinov Braunović.

 

P R E B I V A L I Š T A    I    IZDVOJENA BRATSTVA

 

Prije Morače, prebivalište Braunovića bilo je, po Tomi, u Beziovu u Kučima., negdje do početka 13. vijeka, pa se kaže da su Braunovići porijeklom iz Kuča, a da  pripadaju plemenu Donjo Moračani. Dakle, prva, za sad, poznata selidba bila je preseljenje u Moraču. Ona je bila sa najvećim posledicama- niko od bratstva nije ostao u staroj postojbini, Kučima.

Druga seoba bila je pojedinačno preseljenje  Mijaila (Mihajla) sa  sinom Radunom  u 17.v. na lijevu obalu Lima, pod planinom Bjelasicom u selo Prijeloge, između Bijelog Polja i Berana. Mijailovo preseljenje je dalo je novo prezime po Mijailu (Mihajlu) – Mihajlovići, čiji je rodonačelnik mlađi sin Dragić. Potomci Raduna  Mihailovog Braunovića uz igru sudbine, dali su još tri nova prezimena- Mirosavljeviće, Femiće i Stanojeviće.

Naime, Radunov sin Stanoje, otišao je u Jagodinu , tamo se oženio i nastalo je prezime Stanojevići, koji i danas tamo žive.Drugi Radunov sin bio je oženjen Femijom i živjeli su nedaleko od Prijeloga na desnoj obali Lima . Imali su 2. sina Taj Radunov sin otišao je da posjeti brata u Jagodini  i po predanju izgubio je život u putu. Femija se preudala za Bukumiru i porodili su 2. sina. No i Bukumira je umro pa je Femija sama othranila sinove iz oba braka koji su se prozvali Femići. Femići od Bukumire dobili su posjed u Gornjem Kršu, a tada još uvijek Braunovići,pa zatim Femići dobili su Donji Krš i rođaci su nam.

Trecći Radunov sin oženio se Mirosavom, sestrom nekog popa Rada sa Lopata i odeslio se u Podvrh u pravcu Sjenice, ali je umro mlad, a Mirosava je odhranila svoje sinove i oni su se prozvali Mirosavljevići.Sva ova nova bratstva manje ili više znaju da potiču od Braunovića, a nekad su se izuzev Stanojevića i grupno i pojedinačno obilazili i sastajali.

Po pisanju Draška Tominog Braunovića, u rodoslovu koji je  sastavljen iz više separata, jedan naš predak Petar Radivojev je krajem 16.v. ili početkom 17.v.odselio za Bišče ili Birač, pa nakon generacijskog putovanja do Valjeva u Brankovini dobilo se bratstvo i prezime Nenadovići. Draško ističe da je ovaj dio predanja najkasnije ušao u predanje o Braunovićima nakon susreta generala Sime