Ekipa ovog blogića podsjeća na „opasne elemente“ koji su bili poznati u vrijeme komunizma i udbaša. Tako su nazivali one koji su znali više od ostalih i isticali se u masi, a znanje i mudrost i jesu najjače oružje koje čovjek posjeduje.
Ne znaMO koliko smo opasni za državu i koliko se država promijenila od vremena udbaša, ali smo svakako „opasni elementi“na ovom blogu pa vas zbog svega toga pozdravljaMO jednom pionirskom ~
„ Cina Goja nikad nije JObovala i Nikad neće JObovati“
Ko posmatra (sve linkovano):
 Obično u tandemu. Rasformirale CK. Promašile fax, i još ponešto. U potrazi za sobom.
 Kao i sve što je valjalo, nestalo bez glasa sa dubokim tragom koji se narezuje, postajući MP3. Nikad kraja.
Anti Čanka. Vječno zaljubljena. Čeka da joj porastu sise. Neka je. Ionako je odavno shvatila uzaludnost ... svega i svačega.
 Zna se ko zna znanje. Ili se pravi da ga zna?Ili je nebitno? Kad porastemo bićemo ko ON.
 Woji da fotografiše, prikriva swoje woajerske sklonosti. Al' joj slabo ide.
 Svaka kafana ima svog boema. ON je naš. Loli čika Vita a mi lolimo njega :)
Ni brdsko planinsko primorsko ravničarske pošalice ga ne očistiše od grijeha. MOlite se za njegovu dušu.
 U vjekovnoj potrazi za državom i ženom. U isto vrijeme će ih naći. Nije nemoguće - ipak se okreće.
 Divlja iz prikrajka, dok joj može biti. Neće još dugo. Treba imati mjere. Ugleda se na CK i Cicibanku. Nimalo pametno.
~~~~~~~~~~~~~~~~
Za sve ovo krive: a.h. & cici ~ samo progovorite ako vam basta!
Ne primamo ni kritike ni pohvale!
Sve splamćelo! 
Pare, bračne ponude i vaše obnažene fotke šaljite na . . .
blogers_delite@hotmail.com
|
Na ivici Njegoševe ulice sjedi momak, metroseksualac po zanimanju – pramenovi, ispeglana košuljica, sređeni noktići i torbica. Čeka đevojku, mladu i ambicioznu feministknju, potomkinju Irvasa i Irvasice. Ona dolazi vas nasmijana a on iz sjedećeg položaja povlači stolicu dotičnoj uz rečenicu i kez: 'Dje si, pičko! Jesi se to udebljala?!' Ona još nasmijana $eda. Kao pravi kavalir, poziva konobaricu mahom ruke i dovikom: 'Dovuci se, mala'. Njegova pratilja to prati podržavanjem- porculanaskim osmjehom i podignutom rukom oboga'enom vještačkim kandžama i osjeća se važnom. Dok ista naručuje, njen mužjak namiguje đevojci za susjednim stolom, inače đevojci njegovog bivšeg pobra (Bog na nebu, a Sinan na zemljU) i nakon naručivanja «kokakoljice, ljeda, ljimuna» vidno uzbuđen, briše rukavom okolonosna izlučenja (a biće jedina koja luči).