da izbaceni, proglaseni kukavicama i dobili po nosu! Pa i neka smo! Jesmo ispali kukavice i ja i ti. Plasili smo se pogleda i istine! Matori moj, ko bi to rekao za nas? Ja bih se prva danima borila da dokazem da smo jaki i da nam niko nista ne moze, znam da bi i ti! Ali izgleda  da moze... mozemo jedno drugom...

Do kraja foliranti koji se prave da je sve u redu, koji razmjenjuju vesele mailove ( jos pricam ljudima kako si brzo presao sa pera za comp) praveci se da da problema nema, da ce nestati ako ga zanemarimo i ako se budemo dovoljno smijali... ovaj je bio jaci od nas!

Jesam li pogrijesila sto sam ti dozvolila da me udaljis od sebe? Sto nisam bila tu kad si nestajao? Jesam li trebala da budem jaca od straha? Mog i tvog...

Jesmo li bili sebicni pokusavajuci da stopiramo vrjeme?

Nisam tamo htjela da se oprostim sa tobom, ne pred svim onim prostim dusama koje ne bi shvatile... oprastam se tek sada kada sam ispunila obecanje... sve je bilo bas onako kako si zelio, bez suza... slavilo se sto si postojao... oprastam se rijecima ali ne i dusom...

I znam da vrtis sad negdje glavom citajuci ovo, ali bas me briga... ja moram a ti trpi kao sto si uvjek i trpio sve moje bubice...

"Ja sam te planirao, znao sam tacno kakva ces biti i zato si moja i nosis to ime"... ime ponosno nosim i trudim se da ga ostanem vrijedna, da opravdam sirinu i slobodu koju si zahtijevao dajuci mi ga...

Idem ovih dana opet do Dubrovnika, da prosetam Stradunom, sjednem u bastu kafane, prelistam dnevne novine i zamisljam tebe kako skidas sesir i "udises" sunce...

velikamala

odluka je donesena, ovaj placljivo-pateticni blog se pretvara u informator!

znaci, umjesto da citate kako se ja ovamo raspadam od depresije i kakve me sve muke more dobijate besplatne informacije dje i kako po podgorici.

bjese nekad super sajt sa istom idejom ( sad sam i plagijator!) ali su ga iz meni nepoznatog razloga ugasili....

filmovi, pozorisne predstave, okupljanja po kafanama, svirke...

za sad samo najava velike VERY NICE zurke koja je planirana za sledeci petak u Berti :)))

detalje cemo kasnije, sad odoh da zaradim platu :)

    posto mi se nikako nista nije uklapalo i nije bilo sanse da sklopim kockice rijesih da ispitam stvar do kraja, a i "rastali" smo se nekako "daj da vidimo par dana..." rijesih da uzmem stvar u svoje ruke, satjeram ga u cosak i natjeram da mi objasni o cemu se tu radi...

     ne volim nezavrsene stvari... proganjaju me i muce ( cudo jedno kako me misao o faksu ne muci ovoliko :))... a posto me je ovo poprilicno mucilo jer ne samo da nije bilo zavrseno, vec je bilo i nejasno, rijesih da se bacim na to...

  ... kako ljudi znaju da iznenade! mislite da znate nekoga, da ste mu usli u glavu i onda... booom... grom iz vedra neba... on nije nezavisni, jaki i bla bla... vec jedno razmazeno deriste koje ne resava probleme vec ih ostavlja za "sjutra"... samo sto to sjutra nikad ne dodje...jebena muska verzija Skarlet O'Hara...( evo Maajka slobodno moze i ovu kategoriju da doda na listu "pg momci") 

   serviras se na srebrnom posluzaoniku sa sve jabukom u ustima, i ceris se preko nje i sve je super... "ups, vidim da si se namrstila, imas neki problem, ajde ti to rijesi dok se ja igram sa drugom djecom, volim te"...  ma kako da ne!!! ode bubalana da trazi novu rucicu da seta po njoj i uziva ;)

 ... "prijatelji?"... "hm, kako da ti kazem ovo? volim ja ljude koji uspiju da zadrze dijete u sebi, ali ne volim razmazenu djecu!"

I was so high I did not recognize
The fire burning in his eyes
The chaos that controlled my mind
Whispered goodbye and he got on a plane
Never to return again
But always in my heart

This love has taken it's toll on me
He said goodbye too many times before
And his heart is breaking in front of me
I have no choice cause I won't say goodbye anymore

I tried my best to feed his appetite
Keep him coming every night
So hard to keep him satisfied
Kept playing love like it was just a game
Pretending to feel the same
Then turn around and leave again

This love has taken it's toll on me
he said goodbye too many times before
And his heart is breaking in front of me
I have no choice cause I won't say goodbye anymore

I'll fix these broken things
Repair your broken wings
And make sure everything's alright
My pressure on his hips
Sinking my fingertips
Into every inch of you
Cause I know that's what you want me to do

e danas bas necu da budem tuzna, necu da mislim o onome koji i fali i sa kojim bi bilo lijepo podijeliti ovu radost ...idem vanka da se grudvam sa konobarima iz njegoseve ( prosli put su samo oni bili raspolozeni za ove aktivnosti).... da pravim sneska i pijem kuvano crno... ako se ne vratim znajte da me je ubila neka grudva spravljena od strane mladjanih pgoricana koji snijeg vide samo na razglednici i male bijele radosti pune "kamencicima"....

ps. jos uvjek iskacem iz kreveta kad cujem ono "dizi se, pada snijeeeeeg"... nemalo puta je to bio jedini nacin da me vrate u zive :)))... uzivajte danas ljudi ;)