da izbaceni, proglaseni kukavicama i dobili po nosu! Pa i neka smo! Jesmo ispali kukavice i ja i ti. Plasili smo se pogleda i istine! Matori moj, ko bi to rekao za nas? Ja bih se prva danima borila da dokazem da smo jaki i da nam niko nista ne moze, znam da bi i ti! Ali izgleda  da moze... mozemo jedno drugom...

Do kraja foliranti koji se prave da je sve u redu, koji razmjenjuju vesele mailove ( jos pricam ljudima kako si brzo presao sa pera za comp) praveci se da da problema nema, da ce nestati ako ga zanemarimo i ako se budemo dovoljno smijali... ovaj je bio jaci od nas!

Jesam li pogrijesila sto sam ti dozvolila da me udaljis od sebe? Sto nisam bila tu kad si nestajao? Jesam li trebala da budem jaca od straha? Mog i tvog...

Jesmo li bili sebicni pokusavajuci da stopiramo vrjeme?

Nisam tamo htjela da se oprostim sa tobom, ne pred svim onim prostim dusama koje ne bi shvatile... oprastam se tek sada kada sam ispunila obecanje... sve je bilo bas onako kako si zelio, bez suza... slavilo se sto si postojao... oprastam se rijecima ali ne i dusom...

I znam da vrtis sad negdje glavom citajuci ovo, ali bas me briga... ja moram a ti trpi kao sto si uvjek i trpio sve moje bubice...

"Ja sam te planirao, znao sam tacno kakva ces biti i zato si moja i nosis to ime"... ime ponosno nosim i trudim se da ga ostanem vrijedna, da opravdam sirinu i slobodu koju si zahtijevao dajuci mi ga...

Idem ovih dana opet do Dubrovnika, da prosetam Stradunom, sjednem u bastu kafane, prelistam dnevne novine i zamisljam tebe kako skidas sesir i "udises" sunce...

velikamala