Ozdravio sam!

Poslije punih 9 mjeseci juče mi zaključiše bolovanje. A i vrijeme je bilo. Bogomi kao da sam bio na trudničko a ne obolio od pareze facialis. Uglavnom doktor juče konstatovao da mi se 99% uspješno vratilo sve na svoje mjesto, ostalo je jos nešto malo što se primjećuje poslije dugog zagledanja. A i to bi trebalo da se vrati u neko dogledno vrijeme reče on.
Dobro sam ga platio ovaj put. Neće mi padat na pamet više da se tako igram sa samim sobom. Eto morah ovo podijelit sa Vama, a jako malo vremena imam da bih pisao blogove.
Čitam Vas uredno samo da znate da ne mislite da sam Vas zaboravio.

Pozdrav svima.

Sporo će Crna Gora naprijed na ovaj način

Kao što znate iz ptrethodnih blogova bolestan sam već tri mjeseca od pareze facialis. Jednog finog sunčanog dana, bijah ja na fizikalnu terapiju i primjećujem da ni vratne žile ne mogu da se pomjeraju. Fizijatar me uputi kod neurologa, koji naravno slaže neku priču kako sam ja kriv, kako mijenjam doktora i još neka čuda, ali kako sam ja to dobro primijetio. I neurolog vjerovatno da bi me skinuo sa grbače traži snimak magnetne rezonance. Nijesam ni znao što me čeka.
Prvo Vam treba snimak sa skenera, koji se zakazuje preko čudesnog konzilijuma, i čeka se nekih 16 dana. Preko tatinih poznanstava, veza i vezica završih sve isti dan. Ja taj snimak odensem neurologu ali se i dalje insistira a magnetnoj rezonanci.
Jeste li znali da se amgnetna rezonanca čeka cijelih tri mjeseca? Opet preko veza i vezica završio sam je za osam dana. Da nijesam tu uspio išao bih u Srbiju na neku privatnu kliniku i platio snimanje. Snimak je u redu, i neurolog poslije tri mjeseca može da konstatuje da imam samo parezu facialis ne i perifernu kao sto je i mislila zbog vratnih žila.
Pored svega toga aparat za elektro stimulaciju  ustudentskom domu zdravlja se pokvario,  itrebalo mi je cijelih 4 dana da se prebačim u KBC Podgorica da tamo idem na fizikalnu. Zašto toliko pitate se? Zato što pored izvještaja fizijatra dotična gospoda traže uput za KBC i pisani izvještaj da aparat ne radi. Kad sam to pomenuo u dom zdravlja gledali su me kao da sam marsovac ili slično. Pošto rekoh ovoj neljubaznoj teti da oni nemaju pisaniizvještaj ona me onako poprijeko pogledala i rekla da bez toga neću moć na fizikalnu doć kod njih. Ja ne budi lijen, nego ga odstampah kući, sam to sastavih i ponijeh fizijatru da potpise to i pečatira ne bih li tetu u KBC skinuo sa grbače.
I dođe famozni momenat zakazivanja terapije. Čovjek prije mene ima diskus i ne može na nogu nikud, i ova teta mu lagano zakazuje prvu terapiju za 15. mart. Da da dobro sam napisao 15 mart. Ja nešto bolje prođoh i dobih 8 januar koji je inače neradni. Ali nebitno
Dragi moji blogeri i blogerke, htio sam Vam reć teško Vama ako nemate koga svoga u KBC da Vam završi nešto preko reda. Sve dok se preko veza i vezica završavaju obične stvari, pa i recepti za ljekove nema nama napretka. Da se čoče ko ne pokaže nečojek i ne učini uslugu za uslugu. Nešto je trulo u državi Crnoj Gori (neka mi oprosti Šekspir na ovoj pozajmici).
Morao sma ovo izbačit iz sebe. Praštajte, uskoro novi blog malo ljepše sadržine.

Pozdrav,
hercules

Bolji sam!!!!:)

Bijah juce na kontrolu i doktor rece da ima napretka. Konacno me digao iz kreveta i mogu da izlazim. Sa salom naravno, da se klonim vjetra i promaje.
I jutros prvi dan na fax, poslije duge pauze. Uuuuuuu kako su me se uzeljeli bili :)))) Izljubise me koleginice svaka odreda :D
E sad kako mi je doktor rekao da vjezbam da se mrstim, pravim grimase i slicno, ja u zanosu to radio za vrijeme casa, i odjednom profesorica prekida predavanje i pita me kako se to ponasam? Sto je samnom :D
Ahhh zbaoravih se :)))
E toliko sad, nemam kad, zurim, euforija ne mogu vise pisat.

Ali moram sam Vam se javit :))))

Pareza facialis

Jeste li čuli nekad za ovo? Evo 14ti dan kako ležim u bolničku postelju. Dobro nije baš bolnička, nego kućna ali opet na isto dođe. I za kasuza svih 14 dana je bilo miholjsko ljeto a ja ne smijem da se mrdam iz ova 4 zida. Pardon, ipak je 6 zidova, nijesam računao plafon i patos. Tako je to kad se zdravlje ne pazi.
Prije dvije nedjelje zovne me moje dobro društvo sa faxa da iskočim na Cetinje da popijemo koju. I tako ja se u petak fino istuširam i spremim i obucem sve osim duskerice i sjednem za kompjuter kraj prozora da otkucam e-mail mom dragom cimeru Krstu. I tu je bio prvi udarac. Odem istu noć na Cetinje, čak upoznam fino momče Thomasa :)). Sjutradan, dogo vorih se sa društvom da iskočimo na kafu. Dade mi brat od strica kola. Pokupih ja društvo i ufatismo 2 kruga po Cetinju. Ali dok smo se vozili, oni su optvorili prozore bili, ja moj nijesam i tu mi je jos malo pridala promaja. Dodjoh kod brata ad večeram i tu primijetih da me boli ovaj dio iza lijevog uha. Ali računam, promijenio sam krevet, pa će biti da je od toga. Uveče isto iskočim u grad i opet bi fin provod :)). Sjutradan odoh na selo nešto pomagah mojima, i žalim se opet da me ovo boli. I jos mi majka kaže, ti ćeš parezu da dobiješ. Ja se još pomamih.
U ponedjeljak ujutro spremih se za fax. Duvaše neki blagi povjetarac, i ja nogu pred nogu stigoh do faxa. Oko mi je suzilo, a lice bilo malo utrnulo. Nešto ne obraćah pažnju na to. Vratih se do kuće, da iskopiram diplomu iz Budve jer će mi je priznati kao ispit. I opet do fakutleta, jer je drug branio diplomski.
Odbrani on diplomski uspješno, i kao što je red je li, da se počastimo malo. Ja uzeh neku kiflicu i a sam zinuo meni vilica cijela utrtnu. Ne znadoh što bi ali proslavismo mi to i ja odoh doma na ručak. I baš sam malo jeo, što je neuobičajeno za mene. Tati bi nešto čudno što malo ručah,i poslije ručka on me pogleda. Okreni se nešto... J ase okrenuh. Aj zazviždi. Ja probam. A-a. Ne može. Tebi se to momak ukočilo. Aj kod doktora.
Ja kod mog studentskog doktora. On me uputi u urgenti. Tamo svakakvih pacijenata ljudi. Što je ona muka?:( Legoh na jedan krevet, a pored mene neka baba umire, kašlje krv na metar oko nje. Pregleda me doktorica Čukić, valjda je neurolog i propisa mi terapiju.
Dobio sam pronizon, kortikosteroide, tablete koje nadušuju čovjeka, otvaraju apetit, mogu da proemete hormone, izazivaju maljavost kod žena. A što je najgore, uz njih ne smije jesti ni slano ni slatko. Zamislite kako mi je pala ta vijest o neslanoj i neslakoj dijeti.
I pijem ja terapiju cijelih nedjelju dana ali meni nikako bolje. Jedem i pijem sve na slamku, a progresa nema. U ponedjeljak odem u bolnicu kod doktora Mirka Popovića. Jedan prije svega izuzetan čovjek i humanista. Spasio je život mome ocu prie 11 godina iako su ga svi bili otpisali. Za jnega samo riejči hvale imam. On me pregleda bez uputa bez ičega. I reče tati... Dragane ujutro pravac Cetinje kod doktora Todorovića, on je specijalista za te stvari.
I mi ujutro prava Cetinje. Ulazim kod doktora,i on mi kaže, a ti si Miloš,zvao me doktor Popović sinoć i rekao da ćeš doći. Zaista svaka čast doktoru na ovome :))
On me pregleda. I ne bijaše nikako zadovoljan ni mojim izlgedom, a pogotovo ne teapijom. Tebi je momče za ove godine, i tvoju građu ( nije da se falim ali znau pojedini kakav sam :D) ova terapija preblaga. On meni propisa 5 injekcija i neke tablete i u srijedu na kontrolu. I tako isprimah ja ove injekcije, kako se spava od njih da Vam je znat. A mi adju injekciju zaspem kao bebica iako sam cijelu noc spavao.
I sad čekam srijedu da idem an kontrolu. Iskreno se nadam da će mi ukinut dijetu i da će me puštit da idem napolje, među narod. Ali ovo se sporo liječi, i sporo vraće :((((

Eto toliko za ovo javljanje. Javljam u srijedu kako je bilo na kontrolu. Jes da Vas ne zanima ali eto, da iskoristim ovo ležanje u kuću po cio dan.

Mali osvrt na ISU Budva 2006

Kao što znate, iz prethodnog bloga, ja sam bio jedan o 60tak učesnika International Summer University Budva 2006. Jedno veliko iskustvo za mene odmah da priznam.
Odakle početi. Stigoh na dan Bokeške noći u hotel Mogren. Cimer je već bio u sobi, jer su oni stigli dan ranije. I tamo me dočeka Christopher Houben. Ja i Christopher se naravno odmah upoznasmo. Brate za Crnogorce je Christopher predugačko, od danas ti si za mene Krsto. Čovjek se malo izbezumi na tren ali prihvati sve OK bez ikakvih problema. I moram reći da se Krstom svih 20 dana bilo pravo uživanje. Mnogo humora, lijepog druženja, pomoći oko materijala, kompjutera, grad. Baš smo se slagali. I ostasmo u kontaktu naravno. Sad viđite kako sam dobar utisak ostavio kad me je pozvao u Beč kod njega da ljetujem kad god hoću, i da slučajno ne plaćam hotel. :))))
Nego da se vratim na samu školu. Odmah da kažem da je ispunila sva moja očekivanja. I više od toga. Osim mnogobrojnih kontakata koje sam ostvario, unaprijedio sam svoje zanje dosta i to iz:
- Evropskih integracija
- Ekonomskih prilika Austrije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Albanije i Crne Gore,
- Međukulturni menadžment,
- Međunarodni biznis i trgovina,
- Međunarodni marketing.
Imali smo i 5dnevni kurs njemačkog jezika.
Sve u svemu, eminentni profesori iz svih država. Na kraju smo i polagali test,d obio sam setifikat Bečkog univerziteta i to će mi na fakultetu priznati kao ispit iz Međunarodne ekonomije.
Punih 20 dana nezaboravnog provoda, fenomenalnih izlazaka, pijanih i besanih noći u i van hotela. Pun utisaka sam morao da se vratim u Podgoricu i da se pozabavim ispitima i upišem zadnju godinu redovnih studija.
To je i jedan od razloga zašto ovaj blog tek sada pišem.
Obećavam da ću biti redovniji.

Pozdravljam sve učesnike ISU Budva 2006 koji će se nekako prepoznati.
P.S. Evo nekih slikica.
Linkovi
http://isc.wu-wien.ac.at/docs/ISU/isusee/closingceremony1.jpg
http://isc.wu-wien.ac.at/docs/ISU/isusee/closingceremony2.jpg
A ovo su slike koje je pravio moj cimer. Kakav aparat cojek ima aooooo
http://www.flickr.com/photos/houben/sets/72157594270276401/

To je sve za danas narode. Ubrzo će drugi blog :)))