| NEŠTO O MENI |
|
Jednom,
kad bude veče
kad budeš sama
i bude neka kiša lila,
jednom
kad oko svojih usana
nađeš tuđi osmijeh, mila,
znam,
biće ti teško, a mene neće biti
da ti u tom času što god
kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti
koju sam divno umio da
lažem.
DodiR se ProdužI u BoL,
i RukE se ne ZavršE
na VrhovimA PrstijU...
Još mogu poneki osmijeh
da slažem,
poneku sreću
da odglumim...
~ PrOdAjEm OsMiJeHe ~
VeSeLiM
PrOlAzNiCiMa TuŽnih Očiju
nA BuLeVaRu
~ ZalUtaLih MisIoNaRa ~
Ponekad, davna, sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre strae pjesme
što se slučajno zapjevuši.
Gdje li si nocas, ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili još uvijek, kao nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.
Da li još tražiš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.
Traži, samo tzraži, tragaj,
on ipak jednom mora doći
iz tvojih lijepih snova, draga,
u tvoje nimalo lijepe noći.
Kao što dođu ove pjesme
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne
u gorku zbilju kasnih sati.
Ponekad tako sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.
Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj
na tvom telu.
Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu...
i miris blag...
Puteva zasutih lišćem
svelim
sa jablanova...
Ne vjerujem ovoj noći,
izdaće me...
sebi_slicna@yahoo.co.uk
sebi_slicna@hotmail.com
~Autorka_izdvaja~
|
|
|
 |
|
|
Blog piše
i slika:
sebi slicna |
|
| OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 20.10.2008 12:35:43 |
|
| 100-ti blog |
|
|
|
|
|
| Komentari (12) |
|
|
|
| OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 02.03.2008 23:02:51 |
|
| Pricha bez naziva |
|
|
Ushetao je u kancelariju kao da je ushetao u radnu sobu svoga stana, i kao da tamo bash nikog nije ni bilo. Osmotrio je prostoriju i kojoj nije bilo nijednog znaka zhivota sem kucishta koje je drndalo i plastichne chashe sa ostatkom toza od kafe i par opushaka i pored vidno istkanutog znaka "zabranjeno pushenje". Pri pomisli da se neke stvari nikad nece promijeniti, osjetio je onu potrebu koju ostali ljudi nazivaju smijehom, a koja se kod njega zaustavlja prije nego shto i pochne. Prepoznavao je momente kad bi trebalo da se osmijehne, ali odavno vec je njegovo tijelo pochelo da otkazuje poslushnost naredbama iz mozga. Inercija i kontrareakcija su vremenom postale osnovne aktivnosti po kojima je funkcionisao. Obazrivo je doshetao do stolice i sjeo, kao da je vec dobro poznavao protokol. Nekako chudna energija koja je vladala u trenutno praznoj kaneclariji, chinila je poznatu atmosferu, osjecao se kao da je vec bio tu, iako je sasvim siguran da nikad nije ushao u tu zgradu. Uostalom, tek shto se doselio u grad...
* * *
Pregledajuci gomilu pristiglih prijava za stambene kredite, za trenutak je zaustavila pogled na neobichnom prstenu koji je vec godinama imala, od kojeg se nije razdvajala vec godinama. Davnashnji poklon od drugarice sa njenog prvog, veceg putovanja... Pomislila je kako se na neku ljepotu chovjek navikne jer je konzumira svaki dan, i onda mu postane nekako uobichajena i tek ponekad ozhivi prve utiske... Sluchajno. A opet, zbog te neke ljepote koja nam se ushunja u zhivot, polako se mijenjaju i pogledi na druge stvari, pa neshto shto je ranije bilo simpatichno, sad postaje interesantno vidjeti kod nekog drugog... Iz razmishljanja je prenuo zvuk lifta i nesigurnih koraka koji su lutali od vrata do vrata kancelarija, pokushavajuci da nadju pravi prag... "O. ne... Josh jedan novajlija, josh jedna prijava", pomislila je i iskoristila priliku da shmugne na neki donji sprat, dok novajlija ne shvati da je ona ta koju trazhi.
Naslonivshi se na unutrashnja vrata od lifta, konachno je odahnula shto je makar na tren pobjegla od realnosti i pomislila "samo da neko na donjim spratovima ne pozove lift", jer bash i nije bila raspolozhena za uljudne razgovore sa kolegama.
I nije...
|
|
|
| Komentari (3) |
|
|
|
| <<
||
<
ukupno 100 unosa
>
||
>>
|
|
RSS FEED