Ne, ovo nije vrijeme kad je napisan blog, to je nesto sasvim drugo. Ne, nije ni to što mislite. Mala Mo zna što je. I zašto je. Ali to nije tema ovog teksta. Kao što nije ni ovo što slijedi.

Ne htjedoh pisati nista o desavanjima proteklih dana, isuviše toga je već rečeno, a i presmrđela mi je više sva ta halabuka... Neke je sram, neke nije pa se ponose time, neko žali, neko pravi sprdnju na račun svega... uostalom ima nas svakakvih. Lično, već duže vremena, ne gledam tv, ne čitam novine, ne slušam radio, živim u nekom drugom svijetu u kojem su političke teme marginalizovane do granice besmisla, i iskreno, nakon sve ove blog-pisanije proteklih dana koju sam pročitao i gomile komentara, mogu samo da zaključim: ista meta - isto odstojanje. Srbi se svade đe će vožda ukopat´, ovi domoroci ovdje prave dramu oko smrdovizije, začinjenu sa dnevno - političkom pričom o referendumu, u Irak se i dalje dižu u vazduh, EU gleda kako da što bolje izmuze svakog, čak je i onaj ciganin (pardon, egipćanin) na onoj istoj raskrsnici već godinu dana... Ništa novo pod ovim suncem milim do hleba i igara. Tačnije, dokoličarenja i tračarenja. Drugo se ovdje ništa i ne čini. Niti će ikad. I ne dolaze ovdje stranci da nas nauče kako se živi, već da nauče od nas isto, kad vide pune kafiće u sred bijela dana i to radnog. Zanimljivost je da od nove godine jos ne pročitah blog (liše nekih 10-ak) koji nije bio obojen nekom političkom bojom. Doista - Ad nauseam. Fino neko reče kako je ovaj blog postao bljak. Doista papir svašta trpi, pa i ovaj elektronski.

Zbog svega toga, a i zbog nekih drugih dešavanja, postaje mi malo naporno pisat blog, pa ću isti bataliti vjerovatno zauvijek. Ukoliko se desi nešto kapitalno tipa otkrića vanzemaljaca, tajne bermudskog trougla ili razbijanja četvrte dimenzije, napisat´ ću par riječi, a do tada sam na pecanju.

Ostajte mi zdravi i veseli, i nemojte vikat´jer mi ćerate ribe :)

Volim i ja vas.

Kalimero

.: AZRA - Balegari ne vjeruju sreći :.