Ujutru uz zvonjavu alarma ustala je,uputila se ka kuhinji da spremi jednu kafu ne bi li je ona razbudila.Ispijajuci kafu vracala se u sobu tragajuci gdje je zagubila telefon na putu do sobe sinoc dok se sunjala kroz kucu.Kad ga je pronasla pogledala je porukice i propustene pozive…nazalost zelja joj se nije ispunila njegovo ime se nije nalazilo na ekranu…nije je se sjetio nije joj poslao poruku…hvatala je panika sta se desava zasto ga nema svakakve misli su joj prolazile kroz glavu. Cudila se samoj sebi kako joj moze toliko biti stalo do nekoga koga nikad nije vidjela nikad nije dodirnula pogledala se s njim oci u oci. Pitala se gdje je nestala ona cura koja je tvrdila da je takvo nesto nemoguce,da je to cisti apsurd,da joj se to nikad nece desiti jer ona naprosto nije  takva…*nikad ne reci nikad* moracu ovaj moto ubaciti u svoj zivot pomislila je.

Pogledala je svoj odraz u ogledalu … “Ex Alex sta se s tobom zbiva? ” Pitala je samu sebe,ocekujuci odgovor od odraza koji je samo bezobrazno odcutao…

Sjela je za racunarom,konektovala se. Virnula je na MSN nije ga bilo… Otvori ovu stranicu otvori onu stranicu da vidi sta novo ima po internetu. U medjuvremenu posta se primala gomila Junk e-mailova kao po obicaju .Pomislila je nece biti nista vrijednog paznje kad …zastade ukoci se Njegov mail … protljala je oci jos jednom u nedoumici vidi li dobro. Da da to je bio njegov mail. Pozurila je da ga procita.

Prvi red drugi red,u trecem stop jedna recenica koja joj je bila jako cudna. “Zvao sam te sinoc,zelio sam da ti cujem glas i da popricamo malo da za promjenu malo koristimo glas.” Pomislila je ej daj stani malo zvao si me…hmmm koga ti pokusavas da zavaras kao da ne bi bio propusten poziv u telefonu? I tako pricajuci sama sa sobom kad vec s njima nije mogla citala je svaki sledeci red.Obuzimala je toplina oko srca svakom njegovom sledecom rijeci…

Mrzjela je i sebe i njega zbog toga.Zbog cinjenice da su sva njihova osjecanja pretopljena u rijeci i redove,u mnostvo nociju provedenih za computerom.On je njena slatka tajna njen slatki grijeh. Ma kakav grijeh kad su to samo rijeci, kad cezne za njegovim zagrljajima dodirima saputanjima. Platonska ljubav ne moze biti grijeh govorila je sama sebi. U tim razmisljanjima ponekad bi isplivala “mala nebitna” napomena da sasvim slucajno ima decka o kojem iz dana u dan sve manje razmislja ako je razmisljala uopste.

To razmisljanje prekide jako poznati zvuk, i pojavljivanje prozorcica u kom je pisalo da se On ulogovao. Nije mnogo proslo pojavio se drugi prozor i poruka.

“Dobro jutro bebo”

………………………………………………………………………………………………………………………………………

Za danas toliko od ovog pokusaja da okupiram svoje misli necim drugim sto nije moja svakodnevica,koja eto dragi blogeri u poslednje i nije bas sjajna ( ko zna zna,ostali bolje i da ne znaju ). Nego atmosfere pesimizma i tragedije ima na pretek po drugim blogovima koliko mogu primjetiti pa makar ovdje da ne nailazite na isto.

Kad ruze ne cvjetaju lijek je zatvoriti oci i zamisliti vrt ili nama neko drago skroviste u kom je sve lijepo,u kom nas sve raduje. Eto pokusavam da pronadjem neki novi astral, pustam mastu da stvara nove svjetove…

Toliko od skitnice i bjegunca od stvarnog svijeta…

Knjige na polici kupile su prasinu,cekajuci je da ih uzme u ruke i nauci iz njih sta je trebalo.Al njene misli bile su jako daleko i od knjiga i od skole i skolskih klupa.Vremena za preci to gradivo sve manje je bilo to joj kroz glavu nije prolazilo...misli su lutale ka Njemu i zajednickim trenutcima kojima se nadala negdje u bliskoj buducnosti,zamisljala je njegove dodire,poljupce i sve njezne rijeci koje je tako zeljna da cuje s njegovih usana,da cuje njegov glas...Gledala je svoj odraz u ogledalu,sada joj potpunog stranca koji joj vise nipocemu nije licio na onu curu ciji je odraz u ogledalu mrzjela prije samo nekoliko mjeseci.Pogled ove nove djevojke bio je drugaciji,velike smedje oci bile su mnogo toplije i njihov pogled mnogo blazi,osjecala je i mnogo vecu promjenu u samoj sebi al to nije znala objasniti... Malo pudera,maskare i neizostavne crne olovke i bila je spremna za izaci,jos samo veliki osmjeh da nabaci i pravac u noc u provod...U tom trenutku sinulo joj je da nije provjerila mailove i poruke na msn.Upalila je computer  prikopcala se u nadi da ce pronaci koju rijec od Njega,u nadi da ce on mozda biti tu...medjutim nista njega nije bilo,ni poruke njegove...

Ugasila je computer i vratila se prvobitnoj zamisli,obukla kaput i izasla i u tren oka izgubila se u mraku noci.Zvono telefona culo se iz torbe,iznenadila je zvonjava brzopleto ga je pocela traziti po torbi,ocekujuci da se na ekranu ocrta Njegovo ime...Medjutim nadanja se nisu ostvarila na ekranu se ocrtavalo ime njenog decka sto je bio znak da je on ceka ispred. Uzurbano se uputila ka kolima koja su bila parkirana malo dalje niz ulicu i cekala je...Na putu do kola razmisljala je o Njemu o tome kako se nisu culi danas kako ga nema...bojala se da ne nestane da vise nikad ne nazove,o tome kako bi voljela da je on sad u tim kolima umjesto njenog decka kako je on ceka na dnu ulice...pomisao na Njega nestala je kad se vrata otvorise... Krisom se u toku te veceri jos par puta nepozvan usunjao u njene misli,njene usne ljubile su Njega grlile su Njega i svaki put bi nestao s otvaranjem ociju.Razmisljala je pomisli li on ikad na nju tako usunja li se ona njemu u misli nepozvana? Vrijeme je brzo proletjelo i kola se ponovo nadjose pred njenom kucom,poljubila je decka za rastanak i ispratila pogledom njegov odlazak.Sjela je na stepenicama ispred kuce i prepustila se ponovo mislima,samoci koju je tako voljela,tisini koju je zavoljela zbog Njega.Izgubila je pojam o vremenu,nije znala koliko je tu sjedala,tiho se usunjala u kucu jer je vec kasnila.Usla je u sobu,uhvatila svoj odraz u ogledalu upravo onaj koji je od roditelja htjela skriti.Skinula je preostalo sminke...uklonila sve posledice sem traga na vratu.

Iz ormara izvadila je rolku za ujutro da prikrije trag,obukla pidzamu i legla u krevet. Mislila je o Njemu,dodirivala trag na vratu smjeskala se zamisljajuci da joj ga je on napravio. Zeljela je da su svi prethodni trenutci bili s njim provedeni,premotavala je film i on je bio u glavnoj ulozi.Ubrzo je utonula u san.

Ujutro.... (e sta je bilo ujutro citacete drugi put :)

Muzicki predlog:

(..:©: Nelly Furtado - All good thing (come to an end) :©:..)

(*#Flames to dust,lovers to friends,why do all the good things come to an end?#*)

(..:©: Tamara Todevska - Losa devojka :©:..) 

Svim blogerima i onima koji to nisu a skitaju ovim stranicama,

sve najbolje u ovoj predstojecoj 2007-oj godini,

da vam se sve zelje ostvare, da volite i budete voljeni,

da vam casa uvijek bude polu puna,da vas se  osmjeh ne skida s lica,

da snove pretvorite u stvarnost i da vas veseli svaka sitnica.

voli vas vi$kulica 

Dragi b(l)oze, odlucih da ti napishem jedan post na dugo i nasiroko. A kako i ne bih?

Zavrsila se jurnjava po fakultetu,ispiti sa srecom iza mene svi na svom mjestu,kao sto sam ocekivala i planirala.A dodje bogami i kraj ove “na vrat na nos” 2006-te godine. Pa red je da  bacim neki komentar vezano i za nju.

I tako poce kalendarski jos jedna godina u nizu koju cu pamtiti po mnogostostacemu…

Prvi dio godine provedosmo vecinski u separacijama pod motom DA! i ne… svadjasmo se prepirasmo, no ipak drzavu dobih hvala bogu!!! 22.05. istorijski dan za sav Crnogorski narod, nakon 89 godina opet smo samo svoji i na svome.Sad je CRNA GORA, MONTENEGRO ili kako vec godj ocete,a ne prateci vagon voza u jednom pravcu ili ti ga prema provaliji…

Kad pomenuh vozove srce mi se cijepa jer me asociraju na nesrecu ilitiga Bioce koje je obiljezilo pocetak ove famozne 2006. No 23.01. ostace u crnom zaokruzen jer 43 ljudi nije uspjelo da prozivi 2006-tu zbog sud ce vec utvrditi cega  …

Evo preturam po folderima muzike pokusavajuci da nadjem nesto da slusam dok ovo pisem. Zavirjeh u domace kad tamo dvije pjesmice koje opet ovo naroda izdjelise na tabore… malo li se prepirasmo oko toga ocemo li u Evropu s nasom ljubavi ili cemo dopustiti da nas ponese ludi letnji ples… no na kraju u Evropu i bez njih neki za naredne 3 godine a neki samo do sledece Eurovizije srecom J

Mogla bih se malo osvrnut i na telephone i telefonske racune,koji mi postadose boljka.

O kome cete da pisem malcice o novom T-comu ili Promonteu koji evo u decembar i januar sve nesto dariva a prije i poslije nas caste s racunom boli glava. Promonte nam od avgusta postade svojina Telenora najveceg provajdera telekomunikacionih servisa u Norveskoj, ajd nek im je sa srecom, valjda …

Ne kazu zalud vidjela zaba konja da se potkiva pa digla i ona nogu… po ovome Monet i Telekom se ugledase na promonte pa i oni odlucise da se stope pod brandom T-com i T-mobile. No tim nista bolje racuni su i dalje boljka…

Svi ovi dogadjaji zasjenise cinjenicu da je pakao dobio novog Lucifera. Od 12.03.2006.god. u paklu gori svima dobro znani i omrzjeli Sloba ili ti ga Slobodan Milosevic. Pitam se od cega li ga je srce ocistilo? ;)

No mogla bih se ja malo uhvatit i sporta malo li nas je derala groznica svjetskog prvenstva jel da? Jun i jul nismo poznavali nista drugo do loptu i travnati fudbalski teren.

Muskarci su se nauzivali gledajuci dobre golove, potrefivsi po koji tiket etc. a mi zene smo se topile pred ekranom gledajuci ta isklesana tijela pojedinaca mmmJ I tako Italija odnese titulu, prodje jedan avgust, jedan septembar,oktobar u oktobru bice u novembru u novembru bice u decembru i  eto kraj ove godine i  jos nekih 36-sati do nove godine do novih prilika do novih izazova i novih utisaka…ako sam koji dogadjaj preskocila,normalno da jesam jer mi ovi prvi padose na pamet, bice prilika bice blogova da se ovome mozda i vratim…

A sad dragi moji privodim kraju ovaj moj predposlednji blog u 2006-toj, u nadi da cu sledece godine biti vise prisutna,i imati vise vremena za sve sto zelim. A vama dragi moji,koji me volite i ne volite sve najbolje u ovoj predstojecoj da vam se sve zelje i snovi ostvare, da vam snovi postanu stvarnost I da 2007-ma bude bolja nego ijedna dosada!!!

Voli vas  vasa vi$kulica

Po kozna koji put danas sam uvidjela kako sitnice cine srecu covjeka.Gubimo se u vaganju sta je dobro a sta lose, od popisa losih stvari nismo u stanju da se divimo onim sitnicama koje su namjenjene dusu da nam ispune .Juce je to bio jako neobican zalazak sunca,koji mi je tako sve ovo vrijeme nedostajao, danas jako poznati sum talasa i poljubci koje morska pjena nesebicno daje obali…

Neobicno kako je u prirodi sve skladno,uredjeno…a covjek ne bi bio covjek da ne komplikuje sve zivo. Sami sebe unistismo nekim ciljevima koji nas zaslijepljuju koji nam ne daju uzivati u parcicima zivota koji ce kad ostanemo sami sa svojim sjecanjima davati osjecaj ispunjenosti i omoguciti nam da udahnemo duboko in kazemo “ Imao/la sam zivot I uzivao/la sam u njemu posteno!”.

Zasto ljudi ne znaju da cijene ono sto imaju? Sram nas bilo kad nam je potrebno da nesto izgubimo da bismo shvatili koliko nam je ono bilo potrebno i vrijedno. Juce sam srusila inluziju o jednom prijateljstvu,vec duze sam lagala samu sebe, rusila sam je vec neko vrijeme,davao mi je on povoda…

Slijepa pred ocima, zavarana tvojim rijecima i pricama koje su zvucale tako iskreno… boze kako sam bila blesava. I dalje imam utisak da sam izgubila brata, jer tako sam o tebi razmisljala i takvim te ocima vidjela. Medjutim tvoje rijeci i postupci u poslednje vrijeme sve to doveli su u sumlju.Tanka linija izmedju ljubavi i  prijateljstva,tvoj konopcic za svakodnevno preskakanje, mutna igra koju jos uvijek nisam u potpunosti shvatila. Pa naravno budalasta moja glava nije te za ozbiljno shvatila kad si rekao da ne vjerujes u prijateljstvo izmedju muskarca i zene. Oglusila sam se na tu recenicu i sad ispastam,jer gradila sam kule prijateljstva od pijeska…a sad zbogom i na ovaj nacin,s nadom da u redovima mog bloga vise neces doci…

Of all the things I've believed in
I just want to get it over with
Tears form behind my eyes
But I do not cry
Counting the days that pass me by

I've been searching deep down in my soul
Words that I'm hearing are starting to get old
It feels like I'm starting all over again
The last three years were just pretend
And I said,

Goodbye to you
Goodbye to everything I thought I knew….

 [ by: Michelle Branch - Goodbye to you]  

E sad blogeri moji dragi pitanje za vas:

Vjerujete li vi u prijateljstvo izmedju muskarca i zene?