Odavno nije bilo čudnijeg, nerazumnijeg, anahronijeg, neracionalnijeg, diletantskijeg, antidržavnijeg i istovremeno antisrpskijeg predloga nego da se Skupština crnogorska vrati na Cetinje. Priznajem! A što mogu drugo pritisnut argumentacijom, snažnom poput mećave.
Sa raznih strana našeg velikog političkog i intelaktualnog spektra se upravo argument mećave, tj. cetinjske klime, snjegova i kiša, navodio kao ključni zašto je neprilično vraćati Skupštinu na Cetinje. I to toliko često, da se može pomisliti da tamo nije okopnilo ni danas. Ma i neće pored ovoliko brige. No će ostat zavijano smetovima, čekajući globalno otopljavanje, pošto ga je ovo crnogorsko, sva je prilika, suminulo.
A što smo htjeli našom inicijativom :
- Da samo dovedemo u sklad, po nama normalnu stvar, da u gradu koji je u Ustavu određen kao prijestonica države, bude sjedište jedne od tri vlasti - zakonodavne, izvršne ili sudske. Da određenje prijestonica dobije smisao i sadržaj. Smatrao sam da stvar treba potpuno izoštriti i pojednostaviti, a za to sam se zalagao prilikom rada na Ustavu prošle godine. Ili jednu od najvažnijih državnih institucija preseliti na Cetinje i time dati smisao ustavnom rješenju o prijestonici, ili iz Ustava i zakona i političkog života brisati tu kategoriju i prestati sa mahanjem šerenim političkim balonima.
- Da strukturu savremene državnosti bar jednim dijelom oslonimo na državnu tradiciju, na njen najdublji i najjači korijen. Ne radi tradicije i ne radi Cetinjana prvenstveno, nego radi podrške opštem, većem cilju - savremenoj crnogorskoj državnosti.
- Da pospješimo policentrični razvoj Crne Gore. Druge zemlje i kroz razmještanje svojih državnih institucija vrše pravedniju i solidarniju redistribuciju državnih resursa. Njemačka je svoju centralnu banku smjestila u Frankfurt. Kod nas je na djelu monocentrični, a izgleda i egocentrični razvoj. Sve i svi u Podgoricu.
- Da pokušamo da pomognemo da grad koji je bio, a i sada je važan za našu državu, jačanjem svog državnog i adminstrativnog značaja zaustavi gubitke na populacionoj, ekonomskoj, kulturnoj, infrastrukturnoj i inoj strani.
Eto samo to smo željeli.
A dobili smo lavinu napada na predlog i na Socijaldemokratsku partiju. Treba se osvrnuti i na njih.
Prvi kažu (SL): to je antisrpski grad, time i antisrpska inicijativa, zbog svađa sa popovima i đacima bogoslovije SPC. Braćo Srbi i sa SL , ne negiraju Cetinjani Srbe i SPC nego Srbi, uglavnom iz SPC i SL negiraju cetinjske i sve druge Crnogorce i Crnogorsku pravoslavnu crkvu. A ovi se brane, neki na manje primjeren način. Ma se brane. Da se zna.
Drugi kažu iritiramo raznoraznim inicijativama »mudri« DPS. Više nećemo sigurno, radi vas koje to iritira. Ali ni manje. Samo da podsjetimo: priču o preseljenju/vraćanju institucija na Cetinje pokrenuo je i utvdio Ustavom i zakonom DPS još rane 1993. godine. A obnavlja je Vlada DPS-SDP predlažući Skupštini u nekoliko navrata novi Zakon o prijestonici. Koliko znam bez ikakve »hajke« i pritisaka SDP-a. Autorstvo predloga o premještanju Ustavnog suda i Ministarstva kulture na Cetinje, što bi rekao pjesnik »nebuloza«, odavno je zaštićeno. Ponavljam još '93. Ostalo je nejasno zašto se pripisiju SDP-u. E, pa kad ćemo kao poslanici saopštiti »čudni, diletantski, infantilni, nedržavotvorni, uvrnuti i rasipnički, antisrpski zahtjev...« da Skupštinu treba vratiti na Cetinje, ako ne dok je zakon u skupštinaskoj proceduri?
Podgrijavamo mitove: Upravo želimo vrednovanja tradicije i ukidanja mitova. Istorijski značaj prijestonog Cetinja neće biti ni veći ni manji zbog njegovog aktuelnog pravnog statusa. Ali je savremni politički, ekonomski, kulturni status, značaj veći ili manji, a najvažnije, život nekog grada bolji ili lošiji, između ostalog i zbog toga da li se u njemu nalaze, rade i žive državne institucije i državna administracija. Niko ne može sporiti činjenicu da je Cetinje gubilo, a Podgorica dobijala seljenjem države sa Cetinja.
Rušimo državnost: Moguće da je seljenjem države (institucija) u Podgoricu dobila državotvornost Crne Gore, no za to nije iznesen nijedan argument. Teško ga je i naći u istorijskom iskustvu. Kao ni za tvrdnju da bi vraćanjem na Cetinje crnogosrka državnost slabila.
Daleko: Pa nije Cetinje preko svijeta. Tridesetak minuta je, čak, i minimalna distanca u svakom prijestonom gradu.
Skupo: Dok je pitanje prostorne distance, po mom sudu, više problem udobnosti funkcionera i službenika, pitanje finansija zaslužuje seriozniju raspravu.
Opšte je poznato da ni pored dosadašnjih intervencija, postojeća zgrada Skupštine ne zadovoljava minimum prostornih i funkcionalnih potreba. Pa, ako hoćete ni statusnih, koje bi najviši predstavnički dom trebalo da ima u suverenoj državi i u parlamentarnoj demokratiji. I nakon izgradnje i rekonstrukcije mnogih zgrada za ministarstva, agencije, fondove, a od skora i za sudove (s pravom), počelo se razmišljati i o gradnji nove zgrade Skupštine. Dakle, ako se gradi nova zgrada, a mora se graditi, zašto bi to bilo toliko skupo, neracionalno i pogrešno raditi na Cetinju, a jeftino i racionalno u Podgorici. I zašto bi bilo tako strašno neki državni stan sazidati na Cetinju. I u njemu živjeti.
Dajte pare na Cetinje, a ne političare: Kako da ne, mrdnite(mo) malo Cetinjani. Ne može se laprdat o »dolini bogova«, sanjarit o »starome sjaju« i slično, a čekati da neko drugi šalje pare za pogrešan rad i nerad, za naše lokalne potrebe i gradske servise. Ako ne možemo sami kao grad živjeti ,najbolje da se pripojimo Budvi ili Podgorici.
Dakle u osnovi ove inicijative je, isključivo iskren pokušaj da se u interesu i Crne Gore, a i Cetinja, raščisti ova šizofrena prijestonična situacija. U kojoj je Cetinju pripala ona falš strana, koja se ukazuje povremeno i srećom veselo: u vidu letećih skupštinskih zasjedanja, predsjedničkih obilazaka i proslava, predaje ambasadorskih akreditiva.
Ako skupštinska većina odluči da se Cetinju ne vraća ništa od »državnih stvari«, zaista bi bilo fer da se ubuduće, ako ne daj bože bude trebalo, posljednja linija odbrane državne slobode uspostavi i junački drži bliže državnoj, partijskoj i drugoj pomoćnoj administraciji u Podgorici. Radi odvojenog života, mećava... i drugih »ozbiljnih « problema
Na kraju, i druge naše gore imaju pravao da budu spomenute (opjevane). Kroz slavna imena i pregnuća. Ako ne daj bože nekad bude trebalo. Red je da prva istupi ... na primjer Kakaricka straža. Tako ukidamo stare mitove, a baš moderno odzvanja i »zgusnuto« zvecka.

Autor je poslanik SDP-a i predlagač amandmana na Zakon o prijestonici da sjedište Skupštine bude na Cetinju


Neka istupi - Kakaricka straža!

Ako skupštinska većina odluči da se Cetinju ne vraća ništa od »državnih stvari«, zaista bi bilo fer da se ubuduće, ako ne daj bože bude trebalo, posljednja linija odbrane državne slobode uspostavi i junački drži bliže državnoj, partijskoj i drugoj pomoćnoj administraciji u Podgorici. Radi odvojenog života, mećava... i drugih »ozbiljnih « problema
Na kraju, i druge naše gore imaju pravao da budu spomenute (opjevane). Kroz slavna imena i pregnuća. Ako ne daj bože nekad bude trebalo. Red je da prva istupi ... na primjer Kakaricka straža. Tako ukidamo stare mitove, a baš moderno odzvanja i »zgusnuto« zvecka.


Kako mogu Holanđani

U uporednom iskustvu drugih naroda - možemo naći različite pristupe. Neki su mijenjali sjedište države, ostavljajući staro istoriji i turistima, ali ne bez državne brige. Neki su se opet vraćali (Moskva ranije, nedavno Berlin). A zaista rijetki, koliko znam još samo Holandija, imaju slično rješenje sa dva prijestona grada. Samo što je kod njih mali Hag i de fakto prijestonica u kome se nalaze sve državne institucije, a veliki Amsterdam glavni grad, bez institucija. Holanđani nemaju pojma zašto je to tako. Više nego li mi zašto je ovako.
O jednakom pravu drugih u Crnoj Gori - Izjednačavanje prijestoničnog prava Kolašina i Berana zbog tamošnjih dnevnih ili nedjeljnih istorijskih dešavanja je i neuspjelo i ne malo posprdno prema Cetinju. A svaka čast Kolašinu i Beranama i njihovom ranijem, a posebno budućem doprinosu crnogorskoj državnosti.