Držim se dobro

Samo tako dogurat ću dovoljno daleko

Emocija virus ne može mi ništa

Rolna sam beskrajna papira

Sveoblični prut za mlaćenje razdraganih konja

Savitljiv, promjenjiv, kovitlav, ali nesalomiv

sprovoditelj direktiva, službenh listova

i ostalih normativa

Obrisao sam sve iznutra

Sastrugao svaki ostatak

Dezinficirao, dezinsecirao

Ne ostade ni trunke sjećanja na sebe

Prekinuo sam nit saosjećanja

Postao sam moderni korporativni tubus

Osjetljiv na sve globalne promjene

Pomamljiv na sve globalne trendove

Virtualan poput kapitala iz bankovnog softwera

Uživam da plaćam sex karticama

Samo za mene skidaju se tajlanđanke pred kamerama

Na stranu imunitet ili zaštita

Safe sex je imperativ, zato živio internet promiskuitet

Ai i lijen sam da više bilo gdje penetriram

Napokon je sagorjela i potonja trunka strasti i morala

Pokušavam se vratiti u moj prvi dan,
U prvi dan mog života
Ukucavam u memoriju 04 pa 04 pa 1977
Brojevi se vrte, nevidljivo kovitlaju
Sa njima i fragmenti sjećanja
Najviše je onih koje potpuno zaboravih
Ali uvjek bjehu tu negdje, opipljivi
Sjećanja čiji ukus se osjećao svakog dana
Duboko satkana nesvjesna u iskustva

Hoću li ikada dobiti Jack Pot
Ili ću nastaviti da ređam spinove
04 pa 04 mjenjaju se samo godine
Ali nikako da stane, nikako da baš taj trenutak bane
Hoću da vidim ženu koja iz sebe izbacuje djete sa velikom glavom
Hoću da vidim sebe kako u inkubatoru doživljavam kosmos
Hoću da osjetim opet kako izgleda prvi uzdah
Prvo punjene pluća, prvo sjećanje, drežanje
Ground zero trenutak...

Koliko samo trenutaka života zauvjek odnesu,
tugovanja u isparenjima sjete.
Nostalgična simfonija življenja,
vođena ritmikom lupanja glavom o zidove,
nježnim ubodima u srce, sporim roštiljanjem duše.

Koliko samo protraćimo života,
tražeći tragove odabranih iskri, u vječnom mraku zaborava.
Živimo mazohizam namjernih nabasavanja
na kremenova polja sadašnjice,
čija snaga putuje kroz vremena, koja sasvim lako ožive,
sve što daleko nekad bješe.

Sasvim, često zaždimo se, po pepelu iznutra
zavaramo tren osmjehom prisjetbe.
Ponese nas svaki oživljeni trag
u onu sasvim prijatnu nedohvatljivost
kobna biti zna, ta lažljiva niokle pristigla vizija sreće

A mi i pored svega, ne prestajemo nikad
jer tako je lijepo sjećanje na prevaziđenu ljubav
tako su čudesna varanja sopstvene duše...

Čovječanstvo sve je savršenije

Korak po korak dobija aerodinamičnije linije

Kafa obična, kafa bez i sa kofeinom, vještačke ruke i noge

Dijete iz epruvete, gay olimpijske igre

Hoću da usavršim sebe, u korak sa ljudima

uistinu bih volio da sam onaj „Asanovićev“

službeni spravitelj djece, u ime države;

birokratski seksatelj!

Volio bih da drkam u bazenu ili vodovodu

da uđenem djelove sebe, rasprštim se

u što više različitih genetskih materijala

napravim hiljade oplodnji

Postignem savršenstvo nasljedstva spajanja.

Ako ne to, onda bihvolio

 da sam balega na asfaltu

Savršenstvo spoja nespojivog....