Mislim da sam to jednom ovdje već pisala...Vrijeme je da se osnuje jedna Sigurna muška kuća. Ali ozbiljno.

Sinoć sam sa najbližim prijateljima (i muškim i ženskim, da se razumijemo, nas četvoro) posmatrala i komentarisala situaciju u našem omiljenom lokalu (da ne kažem kafani, mada mi je milije). Vjerovatno smo drugima izgledali kao ona dva lika (puta dva) sa balkona iz Mapet show-a, ali šta da se radi... Sve osobe ženskog pola koje pominjem u priči nijesu dio ove ekipe, ali često sjede sa nama. Tu su kao statisti u kukuruzu. 

Naravno, prvih sat vremena svi su, kao, mnogo fini, sjede kao na sastanku Privredne komore. Poslije još sat i nekoliko tura koje su stigle kreće ludilo.

S. (46) odjednom odlazi od nas. I dok mi komentarišemo da li je otišla kući "tako rano", otkrivamo da je kod dvojice momaka. Bla, bla...da vam ne dužim, ta dva mučenika se, ni krivi ni dužni, nađoše za našim stolom. S. ih je privela (ne pod znacima navoda, nego bukvalno)  jer:

1. Želi da skrene pažnju mog najboljeg druga, eventualno izazove ljubomoru, jer on ne želi da bude sa njom.

2. Kresne nešto na brzinu.

Nije na vama da zaokružite tačan odgovor, oba su tačna.

Elem, ništa od ovoga ne bi bio problem da gospođa nije u braku (drugom), ima više komada djece, a jedan od likova koje je privela za naš sto je vršnjak njenog sina. A i moj drug je dobrih 10 godina mlađi od nje.

Ma, na kraju krajeva, i izbor sa kim ćeš da prevariš muža nije problem, ali... Ne pred očima bar 80 ljudi. Za sve postoji način, bar zbog svog dostojanstva.

E. je uspjela opet nešto da privede na brzinu. Jedan, drugi ili treći, samo je pitanje njihove volje i strpljenja. Ne moraju ni da idu predaleko, toalet, susjedni haustor ili već kako se dogovore. Sto kaže M: "Počelo je privatavanje". Gadno.

M. se, razočarana što je "dobila pedalu" od tipa iz ekipe, trudi da mlaćenjem "grudnim loptama" (opet autor M) zavede našeg poznanika. Poznanik je toliko zainteresovan za dešavanja oko sebe, da mu je falilo tačno 5 sekundi da zaspi za stolom. Bljutavo i drumsko-kafanski.

U čitavom tom ludilu, naviknuti na slične (pa i gore) prizore, nas četvoro se pogledamo tek da se uvjerimo u ono što i sami vidimo. Situacije su toliko nadrealne da vam ipak treba potvrda od nekog bliskog da je zaista tako kako vidite. Da se razumijemo, nijesmo ni mi cvjećke, ali nekako smo uvijek uspijevali da svoje veze i kombinacije ne prostiremo pod noge širokim narodnim masama.

Zašto pominjem Sigurnu mušku kuću u kontekstu ove priče? Uopšte ne vjerujem u tezu da samo muškarac može seksualno da iskoristi ženu, niti da samo muškarac može da bude navalentan. Daleko od toga. Ove, i mnogo drugih žena, agresivne su i napadne do mjere da se često postidim što sam žensko. Tu su definitivno muškarci žrtve. Jednom mi je prijatelj objašnjavao kako se osjećao jutro poslije "akcije" sa jednom od ovakvih žena: "Kao maloljetna ruska prostituka, koja je morala da legne sa starim, masnim, ćelavim pijancem da bi zaradila novac za hljeb".  

Ne bih voljela da neko pomisli da je ovo odraz dvojog morala, tako karakterističnog za Crnu Goru. Ne. Kao što rekoh, za sve postoji način. Ako želiš da budeš sa nekim (bilo kim, slobodnim, u vezi, oženjenim, razvedenim...), ne vidim razlog zašto bi to morali svi da znaju, ponajmanje da mu se skače u krilu i sred prepune kafane. Kao što ne želim da pred nekoga prostrem svu svoju intimu, isto tako nemam nikakvu potrebu da budem svjedok bilo čije intime. To mi izgleda kao da izađeš go na sred trga. I još dozivaš prolaznike da te dobro pogledaju.

I za to, čini mi se, treba hrabrost. Ili upala mozga. Nemam ni jedno ni drugo.

Cim mrdnem iz drage mi Podgorice, nastane neki haos. A jos kad ne procitam dnevne novine cim oci otvorim...Tolike sokove je tesko podnijeti, vjerujte mi.

Elem, odem u Budvu (koja, onako usput, ocekuje na svojim cijenjenim ledjima jos 20 solitera) na par sati, vratim se na posao, kao ONOOOOOOOO...Pala Vlada, uhapsen Bato Buturovic, Rajo Bozovic ni luk jeo ni luk mirisao, Gordana Djurovic protiv nacrta zakona, cetnik popljuvao americkog ambasadora Rodzera, pardon - Roderika Mura... Aman ljudi, polako! A ja taman krenula da kao senzaciju saopstim otvaranje prvog susi bara u Crnoj Gori. Tako moji Japanci ostase u sijenci domacih politicara, Rusa, Amera, Srba, Crnogoraca i ostalih endemskih vrsta.

I eto tako, u pozamasni spisak simuliranih demokratskih promjena dodali smo jos jednu - pad Vlade. I tek sad nema ko sto da nam prigovori, eto i to smo dozivjeli, da kazemo - PALA VLADA. Ali nije pala iz pravih razloga. Nazalost, uzrok pada crnogorske Vlade je premijerova teska bolest, a ne tesko oboljenje cijelog drzavnog sistema. Zeljku Sturanovicu,vjerujem, ima lijeka. I to brzo. Drzavnom sistemu slijedi duga, bolna i teska borba sa vise razlicitih teskih oboljenja. A da ishod niko ne moze da garantuje.

Ali dobro...neka smo dozivjeli i to. Da se The_Big_Boss zrtvuje za nas. Ka no Isus u svoje pero. Mucenik.

I aj sad, nemoj tu da mi pisete komentare, mislim na ovu staru ekipu blogera, da ne pisem o politici :-) Ej, pala Vlada!!! To se mora zabiljezit u nasim malim net dnevnicima, da bar zapamtimo datum. Ako budete dobri, mozda vam napisem i ponesto o sexu i provinciji, ili cu prestati da vas mlatim jastucima na facebook-u :-))

Stvarno nema smisla narode, nijesmo se viđeli...pa ja mnim neđe od čuvenog 21. maja 2006, ako ne i prije toga! Da ste mi se nacrtali kako znate i umijete, dogovorite se koji ćete dan. Ovu A.H. nekad i vidim, Lexa tu i tamo cujem, sa Matildom ću od sad isključivo poslovno da sarađujem (hahhahaa)...Ostalima ni traga ni glasa. I rekoh ja sebi da vam napišem koju, kad već visim ovuda po raznim msn-ovima, skype-ovima i ostalim programima za razne vrste komunikacije. Fuj!

Il' sam vam ja seljanka, ili me je vrijeme pregazilo :-) ili za mene definitivno nijesu veze na daljinu. Osjećam se brate kao da radim u NASA-i, a ne ljubavim. Slušalice na ušima, mikrofon na slušalicama, blenem u kameru, mlatim po tastaturi, a uz sve to treba nekome na nekih 3000 km udaljenosti da objasnim kako mi je drago što upravo sad razgovaramo i da jedva čekam da ga vidim. E pa važi!

Da se ne lažemo, ne znam što je gore: objašnjavati na ovakav način slične stvari nekome ko razumije, ali je prilično daleko, ili objašnjavati u četiri oka suludom Crnogorcu koji je tu, sa druge strane stola, ali ne da ne kapira, nego me gleda zblanuto i bezazeknuto. Isto kao što bi gledao lično svog omiljenog akcionog junaka, kad bi ovaj nekim čudom bio teleportovan sa neke udaljene destinacije u našu slatku, malu državu (on je mene pressssladak, što vele drugarice Podgoričanke). Što je govorila pokojna baba "birala Birka..."

Elem, račun za mobilni mi je stigao 162 eura. Razmišljam da se metnem na neku poslaničku listu, pošto nam je Parlament široke ruke. Što me briga, oni mi plate 100 eura računa i neka mi ovih 62 odbiju od poslaničke plate od 900 eura. Hahahhahahahaha. Pazi da me ne zapane!Od ovih iz vlasti me ne čudi, još je ostalo da im damo po 2 litra krvi, ali opozicija, časna i poštena...ccccccc...A grešni Dobrile Dedeić, što onomad iscijepa prijedlog ustava! Baš se nešto pitam - kako mu ne pade na pamet da iscijepa odluku Administrativnog odbora da mu plaćaju telefon?Kad su pare, ako su i od smrtnog nam neprijatelja DPS-a, sve može. Sram vas bilo sve, koliko god vas sjedi u onim klupama!

Zanimljivo kako se niko od tih mediokriteta (koje smo sami birali, da se ne lažemo) nikad nije sjetio da nešto novca (očigledno ga Parlament ima viška) pošalje u Bijelu, na Komanski most, na Zabjelo, na Vrela ribnička...Imali bi gdje, samo da hoće.

I izađe mi Mićko iz kuće Velikog Brata! A kome sad da se smijem? :-) I nemojte sad da mi držite tu predavanje "nije valjda da to gledaš" i da mi glumatate visoko estetizovane Crnogorce i Crnogorke :-) Priznajte da ste ovo svi, ili bar većina vas, gledali. "Alo...mala...dođi ovamo, čuješ li!" :-))))) "Nemo' da ti nos iskubem!" :-)))) "Sjaši s mene avetinjo!" :-)))))) A sirota Nišlijka ga ne razumije više no da zbori mandarinski :-)))))))))))) E da, imam super ideju: ovi što im plaćamo telefone po 100 eura, svi malo da skoknu u VB kuću, ne na 100 dana, nego na 10 godina!

I tako meni prodje vise od godinu dana od potonje pisanije...Uvijek se osjecam kao idiot kad retroaktivno citam tekstove koje sam pisala, a cesto su mi smijesne i emocije kojih se prisjecam iz recenog perioda. Valjda se to zove samokriticnost, jel?

Nista se specijalno nije desavalo (odnosno, nista specijalno sto bi vas koji ovo citate zanimalo). Samo sto mi, a valjda i to dolazi uz godine, musko-zenski odnosi izgledaju jos komplikovaniji nego sto je to bilo ranije. Ustvari, cine mi se komplikovani do granice gdje pocinju da budu banalni. Prije par dana razgovaram sa jednom rodjakom, pogadjate, na temu "a sto se ti ne udajes, pa vec si u godinama kad treba da razmisljas o djeci (kao da se djeca radjaju samo u zakonski legalnim vezama), znas onog mog druga, on je divan..bla, bla, truc...". A ja, persona koja na vrlo njezan i suptilan nacin saopstava svoje stavove (potvrdice nekolicina kolega blogera :-p), pitam je da mi nabroji tri braka koja zna da funkcionisu kako treba. Nije znala. Ne znam ih ni ja. Te ja ostadoh tvrda u svom stavu da "nemam kad za udaju". U medjuvremenu, rodjacku, prijateljsku i ostalu djecu, bebe, novorodjencad i pubertetlije zabavljam i cuvam do besvijesti, ali ih na kraju balade ipak vratim bioloskim roditeljima na "staranje, vaspitanje i skolovanje", kako to strucno kaze jedan od clanova nekog zakona.

Moja gorepomenuta rodjaka jos jedan razlog za moj status "stare djevojke" nalazi u tome sto, po njenim mjerilima, nijesam primjerna gradjanka."Mnogo si u kafani", kaze. Ma nemoj?! Ti ces da mi kazes?!Njene malogradjanske nazore ovom prilikom cu da precutim, ali ne dam da se o kafani govori sa omalovazavanjem! Kafana je institucija, gusko glupa!Nigdje necete bolje upoznati ljude nego u kafani (kad kazem kafana, mislim na sve vidove ugostiteljskih objekata: kafice, restorane, hotelske foajee, nocne klubove...). Od nacina na koji drze pribor za jelo, jedu hranu, drze casu, narucuju pice, igraju, pa sve do onih maglovitih momenata kad se uz povecanu dozu alkohola opuste dovoljno da se prikazu u pravom svijetlu. Sve prije i poslije toga je gola sminka. Zato, i iz mnogo drugih razloga, postujem kafanu. A i volem brate kad je dobra ekipa za stolom. Nista mi nije draze nego zdrav smijeh zasnovan na zdravom humoru. Na svoj i tudji racun. Zato jedan savjet manje iskusnima sa kafanom (mada od blogerske ekipe koju ja poznajem, takvih nema) - ne ulazite ako nijeste sigurni u sebe. Otkricete sve svoje, i najmanje slabosti, za koje mozda ni sami nijeste znali. A sjutra je vec kasno za pravdanja sebi i drugima.

Izvinjavam se svim konjima, kupila sam cipele od konjske dlake!Ustvari, kad sam ih kupovala nijesam imala pojma od cega su. Tek kad sam dosla kuci, shvatila sam da cu nositi jednu od svojih omiljenih zivotinja podgorickim ulicama. Uzas! Valjda jos nijesu pronasli nacin da naprave cipele od delfina, pa da prekasno shvatim gresku i da se ubijem. Pa neka i od mene naprave cipele. Nudili su mi i neku bundu, ali se stvarno jezivo osjecam u tome. Kao da je za mene prikaceno 20 do 50 mrtvih macaka u cijem krznu treba, valjda, da se osjecam strasno luksuzno. Zapravo nijesu uopste macke, nego neka druga zivotinja. Sve to dodje na isto-dlakavo, pa dlakavo. I mrtvo. Pih.

Kad smo vec kod mrtvih i dlakavih, ukacih sinoc na Pinku nekog tipa koji je glumio Drazu Mihajlovica, i to u Grand paradi!Uz sve "standing ovations" od strane najprimitivnije publike koju je iko ikad skupio u nekom tv formatu, otpjeva on u pratnji nezaobilaznog Ere Ojdanica "Marsirala kralja Petra garda", sve sa onim stihom "a ja junak za barjakom". Nesto ih gledam - sve go junak do junaka. Isti komentar kao i za mrtve, dlakave macke. Pih. Uslijedi Veliki brat, jos jedan moj omiljeni format za ispiranje mozgova. Nista necu reci. Neko ce shvatiti da opet ugrozavam manjinske narode u samostalnoj nam drzavi :-p

Odoh sad da spremam pecurke na zaru, a vi kako hocete. I da, gledacu i veceras Velikog brata. Ali uzivo, u kafani :-)

Dobro 'ajde...drzavu smo i zvanicno dobili, ali necu sad o tome. Najvise zbog Maajke, za vas ostale mi je lako :-P :-))) Imalo bi tu jos mnogo stosta da se kaze "jednima" i "drugima" (pa vi sami odredite ko je ko), ali...Neka me, lakse mi je kad cutim i malo znam.

Osim rasprava o tome "zasto je u Podgorici bilo samo 52% za DA, a u Beranama isto samo toliko za NE...bla, bla, truc..." i cinjenice da je temperatura pocetkom juna prava novembarska, sta je novo u novonastaloj "evropskoj, evro-atlantskoj, prosperitetnoj...mlat, mlat" drzavi? Uglavnom - nista.

Bogu hvala, bogatiji smo za jednu novu tv i radio kucu, nadam se i zelim im da  budu mnogo bolji od onog svecanog otvaranja juce. Filmski, serijski i dokumentarni program - skidam kapu.

Ljubavni i ini statusi moje male zenske komune su i dalje uglavnom isti, uz neznatne izmjene. Jednu iz komune smo izgubili, ne nasom krivicom, ali sta ces...Ljudi sami biraju svoj put, makar on bio i pogresan.

M. odlazi u Ameriku. I treba. Samo jos da rijesi da to "usputnu" cinjenicu saopsti svojoj po malo klimaktericnoj, a po malo vanklimaktericno-histericnoj majci, pa moze da pakuje kofere. Mada ona kaze da ce da se vrati, mislim da nece, ali dobro sad...Vidjecemo.

D. je odavno otkacila onog ozenjenog_sto_vara_D_sa_zenom_uz_sumnju_da_je_umijesana_i_koleginica, pa se sad posvetila gimnasticiranju sa Kentucky Fried Chicken, u ovom slucaju premodeliran na Zabjelo Fried Chicken. Ali sta ces, Chicken je Chicken, odakle god. Samo da se ne pojave simptomi H5N1, sve ce biti ok.   

M. je konacno pronasla decka da valja. To "da valja" znaci da ni u osmom koljenu nema veze sa zemunskim, budvanskim i ostalim klanovima. E sad, "kak'i je co'ek" to cemo jos da vidimo, za pocetak-odlican je. Samo jos kad bi M. prestala da zapitkuje svaki cas: 'A jel' se ja njemu stvarno svidjam?'. Na sto ja uredno odgovaram:'Ne!'. Cisto da razbijemo monotoniju.

Smislila sam da V. zaposlim u nekoj velikoj modnoj kuci, ili makar u ovoj novoj tv kuci, kao modnog savjetnika. Hvala na pitanju, za sezonu proLece/Leto 2006. komplet familija je obucena po potonjim modnim diktatima, uz sve zlatne i srebrne detalje koji, jelte, postaju nezaobilazni ove godine. I svaka trgovina (da se ne lazemo, to ide u naletima svakih 7 do 10 dana) se zavrsava vec antologijskom recenicom: "E, sad mi stvarno do jeseni vise nista ne treba". Boze, bolesne li su zene ponekad...Zadnji modni krik: trava zelene svilene pantalone, pouske i poniske, ala Donatela Versace sa modnih revija.

Mila majka se sprema kod familije u novonastalu i, kako cujem, danas jedva zvanicno proglasenu susjednu drzavu, sto za mene predstavlja u narednih par dana pakao od jurnjave po prodavnicama u neprekidnoj potrazi za odgovarajucim poklonima za dva pola, nekoliko generacija i bezbroj ukusa. Uvijek sam se pitala zasto poklone rodbini ne kupujem tokom cijele godine, kad naletim na nesto sto ce im se dopasti, nego uvijek sve to radim bukvalno dan pred odlazak. Isto je sa novim godinama i ostalim drzavnim, vjerskim i licnim praznicima. ZAboga, treba li miloj majci pasos za put?!?!!

Najmladja iz zenske komune (12) je trenutno u onoj pubertetskoj fazi kad vise ni njena majka ne moze da popamti ko je simpatija od prosle nedjelje,a ko je, zaboga, "preslatki" Vuk. O telefonskim racunima drugi put.

Mada sam planirala da u novoj drzavi i ja ozvanicim svoje zaljubljivanje, perspektive su mi za sad ovakve:

1. sef, muskarac sa kojim silom prilika provedem najveci dio dana

2. direktor, muskarac koja sam najduze cekala (i jos ga cekam) da se pojavi na sastanku

3. komsija od 80 godina, koga redovno srijecem na stepenistu kad suludno jurim na posao

4. potrosen godinama, "visoki drzavni sluzbenik", kome ni poslije 4 mjeseca nije jasno da zajedno mozemo samo kafu da popijemo, i to usput. Jeb ga, koliko se sjecam, i g. Voja The Uninformed mu je neki rodjak, pa valjda zato kasno "pali".

5. Policajac na cosku kod posla.

6. Uspjesni biznismen za viskom godina, para i djece i manjkom sarma i inteligencije.

Elem, smijesi mi se blistava emotivna buducnost u narednih nekoliko sedmica.  Bar dok se Big Giant Head ne smiluje da dodje i organizuje najveci_od_svih_radnih_sastanaka_ikad, pa da se malo ratosiljam tudjih obaveza. E da, ima jos jedna varijanta: da sacekam da mi se "kazu neke stvari prije nego sto bude kasno", pa da update-ujem staru ljubav.

E, ne cekam, casti mi!

Update:  Vidis, ovaj Lord Natanijel Rotšild mladji nije bas mnogo grdan, a tu je i par milijardi...Da ga racunam kao No. 8? Mada ima nepremostivi minus - ENGLEZ JE!!!!! E pa ovako nigdje necu stici...ccc...