Jel znaš da kiše jesenje

mene više ne kvase

čak i kad na mene padaju

ni moja koljena ne dodirnu!?

A onda se pojavim

sa svim svojim plaštom crvenim,

obavijem tvoje tijelo mekano i

odahnem dušom  božijom!

Onda se poput sna pojavim

 i poljubim te usnama nebeskim

po tvojim bedrima prelijepim.

Onda se ućutim jer me prizor umiri

jer sam srećan sto postojiš

pod plaštom mojim crvenim.

Ljubim tvoje ruke mekane…

Tvoje oči iskrene…

Tvoje usne najljepše …

Čekam  da ne prestane…

                                                              -Simo Pješivac-

....bio je zaljubljen u nju, tako mu se bar činilo, čak i prije nego li se i rodio. Dok je odlazio u tu mračnu ulicu gdje mu je saopštilada ga ostavlja, imao je taj odvratan osjećaj da ga je sreća odavno napustila. Jer ipak, čitav svoj život posvetio je njoj.
     Ma koliko sve to bilo teško za njega, Simo je znao da je on kriv za sve to što mu se dešavalo. To što je izgubio jedinu stvar za koju je vrijedno bilo živjeti. U tom ćošku, pokazivao je prstom i govorio u sebi. Tu me je ostavla jedina žena koju sam volio.
Simo je bio jedna od onih junaka u priču koji jednostavno nije znao kada mu je dosta. Nije imao granica ni u piću ni u noćnim izlascima. Bio je moderna budala. Znao je da ne mora nikog da krivi šta ju je izgubio, do sebe sama. Dostojevski kaže "koliko stvari sve nije urađeno samo zbog kukavičluka..". DA, to je to Simo je bio kukavica i lažov....

Znaj da su jedine iskrene riječi one koje dolaze iz srca. Stoga je bespotrebno hvaliti se da govorite istinu ako nemate srce. Znam jednu osobu kojoj su presadili srce, on nikada nije govorio istinu, znači da je lagao. Najgore od svega je to šta je prvo lagao sebe, a tek onda druge. najgore je to šta su drugi vjerovali svakoj njegovoj riječi, kakve budale. Tako da im se taj čovjek nerijetko smijao u lice. smatao je da je svijet prepun lakovjernih budala. 

E pa, taj čovjek sada ima novo srce, ono, baš su mu ga presadili, i rekli mu, zdravo da ga trošiš.

Ja sam Simo Pješivac, nekadašnji klošar, pijanica i lažov. Rođeni probisvijet i beskućnik.

uhvatio sam jednog krvožednog komarca, mamu li mu jebem, sad ću da ga ubijem!

Bojim se da sam  poremetio svijet u kome sam, sve do prije nekoliko dana, lagodno živio. Zapravo mislim da ludim od sve ove zbrke koja mi se dešava. Kažu da su granice tu da bi se prelazile, ja sam moju davno prešao, zapravo sam je davno pregazio i zbog toga se kajem. Ima milion misli koje mi teturaju po glavi. Da li sam zapravo bio dobar prema Danijeli? Ja sam Simo Pješivac, pjanica i probisvijet. Ona je mamina princeza. Da li one stvarno vole grubijane? Ja sam zapravo pored nje bio kao malo mače. Smirila me je. Od kako me je ostavila, život nema nekog smisla. Zapravo sve žene su me ostavljale. Neke su umirale, neke su bježale glavom bez obzira. Zadnje čega se sjećam sa Danijelom, bio je njen šamar na mom licu. Nisam želio da me pamti takvom.

Od te noći, družim se samo sa ljudma kao ja, klošarima i skitnicama.

Ja sam Simo Pješivac, skitnica, probisvijet i ludak!

Večeras, kao i svaku noć, gazite po meni i ono šta ja jesam, ali mi snove ne dirajte, oni su samo za nju.

Zanavijek vaš

Simo Pješivac

„ ZA NJU BIH MOGAO NAPISATI MILION RIJEČI, ONIH PRAVIH I ISKRENIH, A ONA ČAK I NE HAJE“

Sve moje  jebene greške u životu, neka se vrate samo kroz jednu noć, ali neka to bude duga i jebena noć, više jebena nego duga. Večeras Vam otvaram dušu, Simo Pješivac Vaš rob i sluga,jedno veliko ništa i svašta, samo pazite kako gazite po meni i mojim snovima, jer ipak to su moji snovi i nikad ih ne možete uzeti od mene....

Znavijek Vaš

Simo Pješivac