blogovanje.com/this_is_my_world 
 RSS FEED
MOJI LINKOVI



NEŠTO O MENI
Napišite neto o sebi



Google




Blog piše
i slika:
simplyme
OBJAVLJENO: 09.05.2008 09:22:49
I NASTAVLjAM..ALI SASVIM DRUGACIJE...DRUGA ZBIRKA

RIBARU

(sjećanje na M.P.)

Voljela bih opet da osjetim...

Sjajni pogled tvoj da vidim;

Bat koraka tvojih ja bih da čujem-

U sebi plačem, ne mogu da povjerujem!

Bol i suze,

Nevjera i žal;

Duše pune tuge puze,

Udara o čamac val!

Ovo mjesto više nikad,

Neće biti kao prije...

U suze sav sjaj, sad

Taj bol pretvorio je...

Suze će liti,

Sve više i više,

Brujaće srce

Na tugu što miriše.

Tuguje nebo

I ono plače-

Više nikad neće vidjet,

Svoje ribarče.

Ribar je san usnio,

Daleko se probudio...

Čamac ovdje prazan samuje,

Mreže sada, vjetar-razbacuje...

 

SUZA

              (prvoj učiteljici)

Crnim lijesom pokrivena uspomena

Bolnog krika uplakana

Kraj hladnog odra šuti sama.

Nikom ne dozvoljava zaborava

Na ona topla oka dva...

Zagrljaj, nježnost znanca

Ko poneki uzdah stranca

Pokušava...

Bol da ublaži

A onda opet lice navlaži

Iskreno zablista u krajičku oka

I onda

napušta svoje leglo

k’o ptiče kad uzleti

više se nikad ne vrati.

*

Suzne oči,

Ka nebu pogled.

Još jednom šutnja

Vječne molitve.

U tihi sumrak

Dok se svjeća pali,

Bolan uzdah

Sjećanjem plovi.

Ka onom danu,

I onom glasu,

Ka onoj pjesmi

I onoj sreći.

Tragam za nekim

Izgubljenim svjetom,

Molim za neko

Nestalo jutro.

                                                                                 *

                                                            Još jedna Božija proba;

Još jedno iskušenje na putu;

Još jedan test života;

Kako da pobijedim tugu?

Na kišnom nebu sad tražim dugu,

zračak nade, života znak.

Ko stara lađa burom nošena,

Slomljena grana vjetrom mučena,

Svoju luku tražim ja

I nježnog zagrljaja miran san.

S baladom plovi gorak gutljaj,

Uz plamen svijeće kapa suza,

Još jednom čitam da je kraj

I već mokra stara je bluza.

JOŠ JEDNA IZGUBLjENA BITKA

(za M.R.)

Nikada,

Ni na trenutak ne staje

Život stalno ide dalje

Ne pita za poraze,

Duboke rane, bol, suze,...

Igra se nastavlja,

Nikad ne prestaje

I koliko god da boli me

Ma koliko teško da je-

Nema pauze.

Ovom staza briše stare korake

Srce vuče nazad, a ja moram dalje

I možda noćas

Suza ne bi kanula.

Možda, da ovo nije samo

U prepunoj čaši zadnja kaplja;

Toliko poraza, grešaka,

Izgubljenih bitaka...

Na kraju, opet sam sama-

Jedina pratilja tama...

Između četiri zida

Teška praznina vlada;

Tu stanujem ja

I dva su moja ukrasa:

Tvoja slika malena,

I jedna flaša vina

Što vec je blizu dna

TRAŽIM OPROŠTAJE

Opet krećem

Istim putem

Dalje stazom

Isto srijećem...

Nad hladnim obrazom

Poljubac samuje,

Ove noći

Tragom tuguje,

Kuda poći?

Kako dalje?

Tražim oproštaje...

Noćas nestaje

Ono što predstavlja mene

Odlazi,

U magli noći se gubi,

Ko sjena napušta me,

Umire sjećanje.

POSVETA

(generaciji drugova)

Jednoga dana, kad budem daleko

I osmjehe i suze sa sobom nosiću

Uspomene na nas, ljubomorno

U najdubljem kutku srca skrivaću...

Znam, poželjeću vrjeme da vratim

Još jednom, iskren zagrljaj da osjetim

Poželjeću

Da se vrati ovaj dan

Još jednom da sanjamo naše snove

Još jednom samo da čujem pjesme ove

Još jednom da zagrlim sve drugove.

Poželjeću

Da opet okrenem stari broj

A sa druge strane da dočeka me

Bezbrižnih šala glas tvoj

Gutljaj vina

Noćas otkriva sve,

I svako sada priznaje

Svoje duboko skrivane tajne.

Noćas pjesma je

Ta što budi osjećaje...

Sad iz oka suza kreće

I s našom se slikom već susreće.

Pjesmu svoju ona pjeva,

Pomažem joj s ponekim stihom

Poklanjam je dijelu neba

Koji predstavlja NAS!

AKO

Ako ti čežnja razdire grudi,

Ako ti bol u srcu sniva,

Na onom tajnom mjestu budi-

Ono će ti reći šta se zbiva

Reći će ti, da ima neko

Neko ko sada misli o tebi.

Reći će ti, da ima neko

Neko ko samo tebe želi.

Zaviri u prostor one tame

Gdje su se naši pogledi sreli.

Zaviri tamo i pomisli na me

Prisjeti se, šta smo proživjeli.

Ako nekad, jednog dana,

Poželiš da vratiš vrijeme,

Sjeti se ovih stihova, rana

Sjeti se da jednom ranio si mene.

A ja ću, tada, biti daleko,

Daleko odavde, uz mora siva

Tražiću, pitaću - šta se to zbilo?

A neću shavtat da još se zbiva.

VREMEPLOV

Živimo za budućnost,

Sjećamo se prošlosti,

Jer sadašnojst-ne postoji!

Ovaj tren već je proš’o

I sada je istorija.

Ne može ga više vratit

Na sva sila svjeta ova!

Voljeli bi zaustavit sate

Željeli bi vratit dane

Ponovo doživjet minute...

Vratit se u prošle dane

Želimo mi još odavno

No sva snaga što postoji-

Ništavna je pri vremenu!

Otključajmo kapije sreći

Otvorimo um saznanju,

Novo, novo, samo novo

Otvorimo buduću sreću...

NOĆ

U noći ovoj,

punoj zvijezda,

Moj pogled u tamu-

daleko gleda

Šapat šume,

borovi huje,

ledeni brijeg,

I propalica psuje.

Čuje se pjesma,

kafanska graja-

Lome se čaše,

Nema smiraja.

?ZAŠTO?

                                                   (u sjećanje na T.P.)

                                        Pitam se

                                        Čemu sve to?

I zašto sad bol da osjećam?

I zašto, tražim put u sjećanja…

Ne znam

Čemu sve to?

Ni zašto bih šutjela sad

Ne znam zašto dnevniku vraćam se, kad...

Tužna je noćas sva

planeta moga sna;

Jer neću moći da

ponovo čujem taj glas!

I ne znam

Čemu sve to?

Ni zašto me boli sad...

Ova soba tugom ubija

Ne znam

Ni koliko ima dana

da sunca ne gledam...

NESTALO JE

                                                            (u sjećanje na T.P.)

Nisam od onih koji će pristati

Tugu kroz suze ispisati!

Ja sada želim vrištati

Glasnije sreću dozivati!

Daleko jutro

sad more zove

Nikada više

k’o zore ove.

Neće se više

vratiti,biti;

K’o da su veze srebrne niti...

Veza je sada

pukla na dvoje,

nema te više

NESTALO JE!

Tebe će slavit

rime ti nizat

stihovi će ti

daleko stizat...

Tugom će nebo

          hujati, liti,

al’ nit se neće

                                                    sastaviti!

KOŠMAR

(u sjećanje na T.P.)

Treba mi

Dodir tvog pogleda,

Fali mi

Glas tvog osmjeha…

I ona slika što šutnjom pjeva-

U uglu je.

Čekam te,

Da bez dodira zagrliš me!

Tražim usne

Da me iz sna probude...

Ja ne prihvatam

Jer ne osjećam

Da je ovo istina,

Već samo ružan san-

Košmar,

Nakon kojeg čeka duga;

Sigurna luka

Nježna ruka

Tvoja oka dva,

I život pun sjajnih dana-

Sunca što ne zalazi,

Vječne mladosti,

Iskrene ljubavi...

A do tvog poljupca,

Ja tražiću svjetlost

U ovome mračnom snu,

Pokušaću da se izborim s njim.

I ne, neću se pomiriti s tim!

Ja ću samo čekajući-

Tvoje pjesme pjevati,

Tvoju sliku ljubiti,

Čekaću dan, kad ćeš me

Anđeoskim glasom probuditi !

RASKRSNICA

Na stazi života raskrsnica

Tu stala sam ja

I bez ijednog putokaza

Koja je staza najbolja

U tamu noći, dalekih pogleda

S tvojom slikom, na put sjećanja…

Sklopljena oka dva

ozbiljan ko nikad do tada

Tvoj lik postade uspomena

Bolna slika, s mirisom tamjana.

Sunce moje sad zašlo je

Za oblakom sakrilo se

Osmjeh s lica nestao je

San sad vječnost postao je

Nošena nemirnim vjetrovima

Jedna je barka zauvjek otplovila

Svoju je luku napustila

S kompasom ka vječnosti zaplovila.

Komentari (0)
OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 09.05.2008 09:17:22
PRVA ZBIRKA

PRVA ZBIRKA

*uvod za „prvu zbirku“

–sve ove pjesme, posvećene su jednoj osobi s inicijalima M.T. onome,koji će bez obzira na sve ostati vječita inspiracija prve istinske ljubavi...Ukoliko ikada otvori ovu stranu shavtiće da govorim o njemu..za sve ostale on je samo M.T.

 

PIJANSTVO BEZ ALKOHOLA(za M.T.)

Noćas pijana

Šetam mislima,

Ulicama davno usnulog grada-

Tumaram stazom sjećanja...

I svaka me pjesma pogađa,

Svaki je stih staklo u venama.

Noćas tvoj duh dozivam

I svakom čašom prizivam

Tvoj lik, da kraj mene stvori se

Jednom da me snažno zagrliš,

nadam se...

Al’ ne teče alkohol mojim venama,

I nije ovo gorka kaplja

Niz moje grlo što se noćas sliva!

Samo na stranici života mrlja,

Izbrisan red stihova...

Kroz misli ga oživljava,

Niz baladu nastavlja da pliva.

 

 

FOTOGRAFIJA(za M.T.)

S prvim jutarnjim zrakom

ukrao si moj prvi osmjeh...

Jedan zaleđen trenutak

Što u vječnost pretvorio se.

Vječiti svjedok, jedan trag

Ta fotografija postala je.

Tu smo ti i ja.

I kao sa nekim

sasvim drugim ljudima:

Dva nasmijana lika

I zagrljaj, iksrena nit

Što nas je zauvijek povezala.

 

 

RIJEČI ZA M.T.

Prihatiću sve,

Samo nemoj ćutati.

Razumjeću svaku rječ,

Samo nemoj ćutati.

Izgovori bilo šta

Jer želim da znam

Sad reci mi sve-

Ne dozvoli da ovakav bude kraj.

Neću pitati zašto,

Neću tražiti razloge...

Prihvatiću tvoju odluku

Samo naglas reci je.

Nemoj da ćutiš-

Znam da rječi mogu boljeti,

Ali će ćutanje

Mnogo brže da me ubije!

Od ove tišine

Ništa ne može biti lošije!

Ni igla, ni prah, ni vječiti mrak

Od ove tišine

Koja ne daje nikakav znak.

Prihvatiću sve,

Samo reci mi sad-

Ako je ovo kraj moga sna

Boljet će znam,

Al mnogo manje nego tišina!

 

 

BESPOMOĆNA ZDRAVICA

(za M.T.)

Noćas mi neće pomoći ništa

Ni ova boca crnoga vina.

Osmjeh mi neće vratiti ništa

Ni da se pred mene stvori sad-

Čudesna sila, prekrasna vila,

Ili sam svemoćni Bog čak!

Tvoj lik meni noćas

Mnogo više znači,

Jedino bi tvoj glas

Mogo dušu da ozrači.

Još jedan krug samo,

Moj je red za zdravicu sad:

’’za sva poznanstva što ostaju tamo

U dubini duše, ko ljubavni jad!’’

Tuga nek ide sa ovom čašom,

Noćas uz pjesmu nek šalje radost.

Nek zasja u tvom oku ljepota,

Probudi iskru ljubavi, NAS!

 

 

NOĆAS(za M.T.)

Pije mi se noćas...

Ruka ka čaši hrli.

Ljubi mi se noćas-

Srce bi tebe da grli

Pjeva mi se noćas,

I samo je jedan stih.

Iz ugla sobe dopire

Kazaljke otkucaj tih...

Sanja mi se noćas

osmjeh i tvoj lik.

A jedino što ostaje

je pjesme poslednji stih.

 

 

BALADA(za M.T.)

Pustite me

Hoću da napišem stih

Hoću balade zvuk tih

Hoću da pobjegnem

Hoću da nestanem

Kako boli me,

Noćas sustižu, uspomene.

Teško je

Cjelu noć sanjati te

Cjelu noć tragati

Cjelu noć bježati

Cjelu noć, NESANICE!

Odjednom prestaje

Priviđenje nestaje

Iz vida gubim te…

Zora polako sad sviće

I more čak djeluje pliće!

Obala pusta, čeka me.

Idem, da nestanem.

I još jednom je prekinut san

Još jedan novi je dan

Još jednom budim se

Balada,

završena je!

 

 

I SAMO TEBI(za M.T.)

I samo tebi ja ću pisati,

Samo za tebe stihove nizati,

Samo ću tebi ljubav dati,

Samo kraj tebe ja želim sanjati...

I svako novo jutro

Zbog tebe meni sviće.

I svako crno vino

Zbog tebe prazno biće.

I samo tebi čašu podižem,

Samo tvoj pogled po sobi tražim,

Nasmijanog lica plačem-

Suva me bol peče najteže...

 

 

NESANICA(za M.T.)

Sinoć me opet posjetila

Moja česta noćna drugarica-

Nekima poznata kao nesanica.

Opet je na mene vrijeme trošila

Kao da je htjela tebe da donese,

Staru želju da ispuni-

Da kraj mene stvoriš se...

Al NE,

Misija nije uspjela,

Snagu nije imala-

Ko da je kišnim kapima nošena,

Smrknutim licima vođena,

Baš kao ja, opet, poražena!

 

 

POKLANjAM

(za M.T.)

Poklonit ću ti stih

Koji me najviše boli.

Reći ću ti da

Ima neko ko te voli...

Nečije srce sada

Samo za tvoj pogled kuca,

Nečija duša sada

Ko udareno staklo puca...

Da li ti reći

Koliko teško je,

Da li da prizna

Koliko dugo samuje,

I koliko čeka-

Da tebi pokloni sve

Svojeg života tajne rime...

Uz čašu vina slažu se

Riječi sa snagom morske plime;

S tihom baladom nadaju se

Da možda jednom biće pročitane.

 

 

*

    (za M.T.)

Pišem ti pjesmu

otvaram tugu;

Još jedan gutljaj

uz staru ploču.

I tihi šapat

što tjera jugu-

Bonaci mora

što znači tugu.

 

 

ZBOG TEBE

(za M.T)

Čekam

ne nalazim

Tražim

ne dolaziš.

Odlazim

glas ne čujem

Govorim

u mjestu stojim.

Tugujem

lice ne kvase

Suze kaplju

osmijeh budi me!

 

 

*i za kraj ove zbirke...

POSLEDNjA PJESMA O TEBI

                    u moje srce ući će

                   neka nova ljubavna

                    pjesma koja neće

                    sjećati na tebe

                                    (za M.T.)

Preboljet ću te ja

I neću znati ni koja

zvjezda se ugasila.

Preboljet ću te ja

Zaboravit i boju

nježna oka dva.

Nijednu suzu

Na našu sliku spustiti neću

Nijednu čašu

Za sjećanje ja ispiti neću

Nijednom više

Neću ti nazdraviti

Nijednom poeželjeti

Tebe uz sebe imati.

 

Zora nek nova

Izbirše sne

Sve dane prošle

Sve noći loše

Nek radost zavlada

Na mome licu

Nek osmjeh zasija

U mome srcu

To neka bude mi nagrada

Što sam te iskreno voljela

 

Svu sreću svjeta

Nek ljubav cvjeta

Nikad da ne žališ

Nikad da ne patiš

Nikad da ne shvatiš

Kako sam voljela ja.

 

Komentari (0)
OBJAVLJENO SA IZMJENAMA: 14.05.2008 10:31:25
uvod

svima koji posjete ovaj blogg

Najprije da se predstavim..Ja sam Jana Ikovic, rodjena na Cetinju, ne tako dalekog 13.maja 1990. Bijaše to vrlo čudna godina..al ne bih sad da dužim o njoj...Živim u okolini Danilovgrada. Učim IV razred danilovradske gimnazije(privodi se kraju)...U podgoričkoj Budućnosti treniram karate...U nešto malo slobodnog vremena što mi ostane, ili u vrijeme koje oduzmem snu, pišem pjesme... svi koji žele saznati više o meni mogu me kontaktirati na mail unusualmne@hotmail.com ...a voljela bih i čuti kritike na stihove...

 

 

Komentari (2)
<< || < ukupno 3 unosa > || >>